Putnik Uzvišenom Hakku dužan je svoj nefs, koji je zapao u loša stanja, na lijep način usmjeriti i dovesti na put Istine. Onaj ko na sejr-i suluku bude ustrajan, vremenom će dostići stepen „nefs-i mutmeinne“ – stepen smirene duše, stepen povjerenja i smiraja. Nakon što se nefs uzdigne na spomenuti stepen, nestaje njegovo negodovanje spram Allahovih, dž.š., propisa.
Uzvišeni Allah u sljedećem ajetu opisuje kako se srce i duša smiruju: „… A kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju.“ (Zumer, 23) Nakon što rob dospije u takvo stanje, tek tada počinje istinski izvršavati ibadete.
Čovjekovo srce ima dva oka, jedno gleda u ruh a drugo u nefs. Ukoliko srce, okom koje je usmjereno ka ruhu, uzima duhovni fejz i pomoć od njega, onda se i nefs nastoji uspeti na stepen mutmeinne-smirene duše. A kada dospije na stepen mutmeinne, njegovo duhovno putovanje se završava. Tada, pokoravanje propisima Šerijata za nefs postaje lahko i on slijedi sve naredbe Uzvišenog Gospodara. Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu, kaže:
„I On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio – On je zaista silan i mudar.“ (Anfal, 63) U navedenom ajetu je aluzija na odnos nefsa i srca te odnos nefsa i ruha.
Muršid-i kjamil, nakon što je najprije izveo svoj nefs na stepen mutmeinne i usmjerio srce ka Allahu, dž.š., ulaže trud na polju odgoja i čišćenja nefsova svojih murida. Uslijed takvog odgoja, kod murida dolazi do manifestacije lijepog ahlaka kakav je naredio Uzvišeni Allah. Nakon što rob završi svoje duhovno putovanje, njegova želja za susretom sa Voljenim se povećava. Jedan hadis-i kudsi upravo nam kazuje o tome:
„Pazite, želja ebrara – Mojih dostova, za susretom sa Mnom se povećala. A Moja želja za susretom sa njima se još više povećala.“
Uzvišeni Allah, između onoga ko čini sohbet i onih koji prisustvuju tom sohbetu stvara prijateljstvo i bliskost. Takvo stanje naziva se „drugo rođenje“. Kada se murid veže za muršida i uđe pod njegov iršad, za njega nastupa drugo rođenje – duhovno rođenje. Prenosi se da je Isa, a.s., rekao: „Onaj ko ne doživi drugo rođenje (duhovno otkrovenje) taj se ne može uzvisiti u svijet meleka i ruhova.“
Čovjekovo prvo rođenje omogućava mu vezu sa materijalnim svijetom, a drugo rođenje omogućava mu vezu sa duhovnim svijetom. S drugim rođenjem čovjekov iman se upotpunjava.
Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu kaže: „I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.“ (En’am, 75)
Neki alimi su kazali kako navedeni ajet ukazuje na odgoj murida u tesavvufu. Povećanje jekina (ubjeđenja) realizuje se kao posljedica prethodno spomenutog „drugog rođenja“. Kao dokaz tome, moguće je vidjeti mnoge žive primjere.
Časopis Semerkand, br. 111, Sohbet
