Jednom dok je Ibrahim ibn Edhem namjeravao ući u pustinju došao mu je šejtan plašeći ga sljedećim riječima:
„Ovo je opasna pustinja a ti nemaš ni hrane ni jahalice!“ Međutim, Ibrahim je želio da pređe pustinju i to da na svakoj njenoj milji klanja hiljadu rekata. Što je naumio to je i sproveo. Ostao je u pustinji dvanaest godina. Jednom, u tom periodu, dok je na hadž putovao Harun er-Rešid došao je do njega i upitao ga: „Kako si, o Ebu Ishak?“ Ibrahim ibn Edhem mu je odgovorio:
„Krpimo svoj dunjaluk
cijepajući svoju vjeru,
pa niti će naše vjere ostati
a niti onoga što krpimo?!“
„A blago li robu koji je prednost dao
Allahu, svom Gospodaru,
pa dade svoj dunjaluk
za ono čemu se nada!“
