KAZIVANJA O PEJGAMBERIMA
Sulejmanu, a.s., su bile date vojske džina, ljudi i ptica. Svi su se postrojavali pred njim. Čak je upravljao i vjetrom. I tako, kad se ovakva jedna vojska okupila i krenula u pohod, stigoše do “mravlje doline”. Tada jedan mrav povika: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!” Kad je te rijeci cuo Sulejman, a.s., osmjehnuo se i rekao: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na Tvoje zadovoljstvo, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!”
Vrste smijeha
Nasmijao se jer je uvidio da i mrav zna za njega i njegovo carstvo, njegove vojske… Ovaj njegov smijeh na mravlje riječi jeste iz ljubavi i zadovoljstva. Mnogo je vrsta smijeha, ima smijeh kazne, ismijavanje i druge vrste nepotrebnih pokuđenih smjehova. To je bio osmijeh iz zadovoljstva, iz radosti, nije to bio gromoglasan smijeh. I naš Pejgamber, a.s., smijao se tiho. Kažu, kad bi se smijao, lice mu je sijalo kao sunce i mogli su mu se vidjeti njegovi mubarek biserni zubi. Pogledajmo sada dovu koju je uputio Sulejman, a.s! Pogledajmo taj njegov lijepi odgoj. Iako je činio dobra djela, ipak kaže: “I uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” Onaj ko ima poziciju, položaj, ovlast, ko posjeduje i najmanje bogatstvo, ko ima imalo vlasti, ima obavezu da uči dovu kao i Sulejman, a.s.: “Gospodaru moj, blagodat koju si mi dao, od Tebe je.” Ne treba biti ohol pa reći: “Ovo blago, novac i bogatstvo sam zaradio svojom pameću i znanjem, ovo je moj trud…”, kao što je rekao Karun, pa mu je to bio razlog propasti. Takvo nešto kazati je izvan svakog edeba. To je pokazatelj oholosti…
