U međuljudskim odnosima iskrenost je ključna, a moguće ju je postići jedino ukoliko se otklone zastori među ljudima. Svaki zastor manje, dovodi do transparentnijeg odnosa između nas i našeg sagovornika. Stoga, naš istinski prijatelj, naš brat ili sestra, je svaka osoba pred kojom slobodno možemo otvoriti svoju dušu, ispričati svoje tajne, podijeliti naše uspjehe i našaliti se bez straha da ćemo biti pogrešno shvaćeni.
Takav prijatelj je nama bliska osoba pred kojom smo oslobođeni zastora i sakrivanja. Svaki čovjek ima potrebu za takvim prijateljima, za onima s kojima će moći podijeliti radost i tugu. Saznanje da postoje takvi prijatelji i da čovjek nije sam, veliki je nimet. Budući da čovjek nastoji postići takvu bliskost sa prijateljem, naravno da takvu iskrenosti želi imati i u odnosu sa supružnikom sa kojim dijeli cijeli svoj život. Pred njim želi pričati i ponašati se opušteno.
To je potpuno prirodna potreba koju supružnci trebaju ispuniti. Međutim, i u prijateljskim, i u bračnim odnosima, postoji određena granica koja kada se prekorači, odnos prestaje biti iskren i prerasta u drskost. Ni prijateljstvo niti brak ne mogu podnijeti teret drskosti…
Prijateljstvo koje se razvije u braku, nakon nekog vremena preraste u nepažnju, koja kasnije rezultira slobodnim ponašanjem koje smeta supružniku. Naročito grubost koja se očituje u riječima i postupcima, postaje znak pokvarenih odnosa, a ne međusobne prisnosti. U ovom tekstu, željeli smo skrenuti pažnju na problem koji nastane kada grubost ovlada jezikom.
OBRAĆANJE JE KLJUČ
Supružnici često nazivaju jedni druge raznim nadimcima poput “dušo moja”, “živote”, “dragi ili draga”, “hanumo” ili “ljubavi”. U svakom braku, upotrebljavaju se različiti načini obraćanja shodno namjeri koju u sebi sadrže. Ponekad se njima želi iskazati ljubav, ponekad samilost, poštovanje ili pak šala. Upravo zbog toga što odražava percepciju naše ličnosti u glavi našeg supružnika, način obraćanja je iznimno bitan. Razmislimo na ovaj način; kada nam supružnik na početku nama upućene rečenice kaže dušo moja, bilo da se radi o pozitivnoj ili negativnoj poruci koju njome nastoji prenijeti, mi ćemo znati da smo dio duše onoga koji nam se obraća.
To nam govori da nas supružnik kritikuje smatrajući nas dijelom sebe. Pa nam tako mnogo lakše padaju rečenice tipa: “Dušo moja, koliko puta sam ponovila da pokušaš biti spreman na vrijeme.”, ili “Dušo moja, ako opet tako nešto ponoviš, naljutit ću se.” Zamislimo sada potpuno suprotnu situaciju u kojoj supružnik želi poslati lijepu poruku ali na samom početku koristi grube i uvredljive riječi poput: “Debeli/ debela, mali/mala, žgoljavi/žgoljava…” To su najblaži oblici ružnih nadimaka koje smo smatrali prikladnim da se nađu u redovima ovog teksta. Ma koliko bila lijepa poruka rečenice na čijem je početku takva riječ, onaj kome je upućena osjećat će se povrijeđeno zbog karakterisanja njegove ličnosti takvim riječima. U njemu će se probudit osjećaj da su osobine po kojim ga se oslovljava nešto čega se nikada neće moći osloboditi. Svaki čovjek želi znati da ga supružnik posmatra u lijepom svjetlu. Ukratko, način obraćanja predstavlja jednu vrstu ključa. Tim ključem je moguće otvoriti ili zatvoriti srce supružnika.
ŠALA ILI NE?
Svako se voli šaliti sa njemu bliskom osobom, šala povečava bliskost i muhabbet u braku. Međutim, ukoliko ne sačuvate mjeru i prikladan način šaljenja, onda šala postaje uvreda, a ne sredstvo povećanja muhabbeta. Ukoliko se stalno zbijaju šale na račun izgleda ili osobina supružnika, umjesto bliskosti nastaje pogodno tlo za svađe. Onaj ko na takav način zbija šale, treba znati da njegov supružnik, kojem je u tim trenucima povrijeđena čast, neće moći podnijeti takvo postupanje. Neumjesne šale uzrokuju to da nam supružnik vrati istom mjerom ili da se počne emocionalno udaljavati od nas. Obje situacije predstavljaju prijetnju za brak. Ne zaboravimo da ne smijemo narušiti ničije dostojanstvo i čast, pa makar to bilo i naše rođeno dijete. Imam Gazali, k.s., kaže da, kako bi šala bila s mjerom, trebamo obratiti pažnju na to da ne bude učestala i pretjerana. Uz to navodi riječi kojima Omer, r.a., opisuje pretjerane šaljivdžije: “Onaj ko se mnogo smije njegovo dostojanstvo se smanjuje. Ljudi ne uzimaju za ozbiljno onog ko se često šali.” Kako međusobno poštovanje supružnika ne bi bilo narušeno treba imati mjeru, čak i kada se radi o šalama koje nisu uvredljive.
VLADAJ SVOJIM JEZIKOM
U svađama i prepirkama teško je savladati vlastitu ljutnju i opredijeliti se za šutnju. Teško je savladati ljutnju i zašutjeti, ali je još teže savladati ljutnju i nastaviti govoriti, jer vatra koja je u nama buknula želi našim jezikom spržiti sagovornika. Zbog toga, u takvim trenucima, iz usta izađu riječi koje nisu u skladu sa lijepim odgojem. Čovjek kao da želi kroz uvrede i verbalne napade izbaciti iz sebe ljutnju koju osjeća. Međutim, ono što tada trebamo učiniti jeste da na prikladan način iskažemo svoju povrijeđenost i svoja razmišljanja i da nastojimo ispričati ono što nas muči, a da ne razbuktamo vatru ljutnje u našem supružniku. U suprotnome, neumjesno i nemarno izrečene riječi, poput žeravice, naprave požar u našim porodicama. Možda su ružne riječi koje izgovorimo samo trenutan odraz bijesa, ali te iste riječi, na srcu supružnika, ostavljaju rane koje teško zacjeljuju.
Zbog toga je najbitnije u trenucima rasprave dobro “izvagati” riječi prije nego li ih kažemo. Jednog dana, naš Pejgamber, s.a.v.s., je rekao našoj majci, Aiši, r.a.: “Ej Aiša, ja znam kada si ljuta na mene.” Aiša, r.a., ga upita: “Kako?” Na to Pejgamber, s.a.v.s., reče: “Kada si zadovoljna sa mnom onda kažeš ‘tako mi Muhammedovog Gospodara’. A kada nisi zadovoljna sa mnom onda kažeš ‘tako mi Ibrahimovog Gospodara’.” Naša majka Aiša, r.a., reče: “U pravu si.” Takvim postupanjem, naša majka, Aiša, r.a., i ženama i muškarcima, pokazala je da je moguće izraziti povrijeđenost, a da se pri tome ne koriste ružni i pogrdni izrazi. Neka naša najveća želja bude da se ukrasimo njihovim lijepim ahlakom, u svim poljima života pa tako i u braku. Na taj način, i ovaj i budući svijet, postat će za nas džennetska bašča.
Časopis Semerkand, br. 100, Brak
