Svake noći na trećem rekatu vitr-namaza, a naša braća šafije i na drugome rekatu sabahskog farza, učimo “kunut-dovu” (dova poniznosti i skrušenosti). No, mi ne poznajemo značenje kur’anskog pojma “kunut” u širemu smislu, a niti značenje koje je vezano za namaz. Sagledajmo kur’anski kontekst u kome se navodi da je poniznost – kunut jedno od svojstava koje krasi vjernike.
Glagol “kanete” (qaf, nun, ta) ima značenje: biti ponizan, izvršavati naredbe, biti pokoran, klanjati namaz duljeći na kijamu i rukuima. (Kur’an-ı Kerim Lugatı, Tima Yay., str. 400)
Particip aktivni pomenutoga glagola glasi: “kanit”, a označava svakoga ko se ponizno pokorava, ko je skrušen i skroman. Ovaj korijen se u Kur’anu Časnom spominje jedanaest puta u participu aktivnome – “kanit”, a označava svakoga onoga koji je ponizan i skrušen, te trinaest puta u značenju poniznosti i pokornosti.
U Kur’anu Časnome se jasno navodi da je sve ono što je na nebesima i Zemlji pokorno zvišenome Allahu: “Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno.” (Rum, 30) “Nevjernici govore: ‘Allah je uzeo Sebi dijete.’ Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava.” (Bekara, 116)
Riječ “kunut” (poniznost) označava srčanu odanost i pokornost koja ju prati. (R. Isfahani, Mufredat) Istinski ponizni robovi (kaniti) su oni koji su neprestano u pokornosti, koji se Allahu, dž.š., iskreno pokoravaju.
Poniznost (kunut) se spominje u sljedećim kur’anskim ajetima:
1. Pogledajmo prevashodno ajete koji govore o suprugama Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko; a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu.” (Ahzab, 30, 31) “Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.” (Tahrim, 5)
2. U suri “Al-i ‘Imran”, u četrdeset i trećem ajetu, navodi se da su se meleki hazreti Merjemi obratili riječima: “O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji namaz obavljaju i ti obavljaj!” U ajetu se veli: “uknuti li rabbiki”, a što znači: “budi poslušna, pokorna, ponizna svome Gospodaru”. Za nju se također, i u dvanaestome ajetu sure “Tahrim”, veli da je bila “kanita”: “Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u pokornosti i poniznosti bila.”
3. U 120. ajetu sure “Nahl” se veli da je Ibrahim, a.s., sam po sebi bio poput jednog ummeta, te da je bio “kanit” (ponizan i pokoran), i “hanif” (ispravne vjere), te da nije bio od onih koji Allahu, dž.š., sudruga pripisuju: “Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.”
4. U petnaestome ajetu sure “Al-i ‘Imran” se veli da će muttekije kod Uzvišenoga Gospodara imati bašče kroz koje će rijeke teći, a u kojima će vječno boraviti, te će posjedovati i čiste žene: “Reci: ‘Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost – a Allah poznaje robove Svoje.’” Nakon toga se u sljedeća dva ajeta navodi koje su to njihove osobine: “Oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.”
5. Uzvišeni Allah u 35. ajetu sure “Ahzab” govori o deset kategorija robova. Govori o tome da ih On voli, da će im oprostiti, te da su za njih pripremljene obilne nagrade: “Muslimanima i Muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”
6. O poniznim i poslušnim ženama se govori, između ostalih, i u 34. ajetu sure “Nisa’”: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!”
Oni koji dulje sa kijamom
U nekim ajetima riječ “kanit” označava osobe koje odužuju s obavljanjem namaskog kijama (stajanje u namazu): U osmom ajetu sure Zumer Uzvišeni Allah najprije spominje čovjeka koji se, kada ga kakva nevolja snađe, Gospodaru svome moli, a onda, pošto mu Allah, dž.š., milost Svoju daruje, zaboravi Onoga Kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Potom upozorava da će takvi završiti u Džehennemu.
Odmah nakon toga, u devetom ajetu iste sure, govori o vjernicima, koji postupaju potpuno suprotno, pa kaže: “Da li je onaj koji u noćnim satima u namazu vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’”
U navedenom ajetu spominju se dvije osobine kanitina, a to su:
• Čine ibadet u noćnim satima, stojeći pred Uzvišenim Gospodarom i čineći sedždu
• Robuju svome Gospodaru, strahujući od onoga svijeta i nadajući se Njegovoj milosti.
Jedan od ajeta o kojem također trebamo razmisliti, kada razmišljamo o našim namazima je i 238. ajet sure Bekare, koji glasi: “Redovno namaz obavljajte, naročito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.”
E. Hamdi Yazır, rah., u komentaru ajeta veli sljedeće o poniznim i poslušnim robovima: “Kunut: označava ustrajnost u nečemu, pokornost, poniznost, smirenost, a što mi u našem jeziku (turskom) izražavamo glagolom ‘divan durmak’ (stajati skrštenih ruku u pozi poštovanja prema nekome). U jednome hadisu stoji: ‘Najvrjedniji namaz je onaj čiji kijam (stajanje u namazu) je najduži.’ (Muslim)
Dakle, u navedenom hadisu se pod kunutom podrazumijeva kijam. Prema tome, kunutom se naziva i oduljivanje kijama, kiraeta, dova, te ustrajavanje u skrušenosti. Svaki namaz je u osnovi izraz poniznosti. U namazima kao što je vitr-namaz, međutim, kijam se odužuje tako što se donosi tekbir i upućuje (kunut) dova, a što znači da se kunut obavlja unutar kunuta. Zbog toga se izraz ‘kanitin’ odnosi na klanjače, na one koji su ponizni i skrušeni, te na one koji ustrajavaju u šutnji.
Pošto se dio ajeta ‘pred Allahom ponizno stojite’, očigledno odnosi na kijam, izraz ‘klanjajte kao kaniti’ je protumačen kao ‘što više Allaha, dž.š., spominjite i šutite’. Nakon objave tog ajeta, svi plemeniti ashabi, r.anhum, su se, prilikom pristupanja namazu, zbog strahopoštovanja prema Allahu, dž.š., sustezali od toga da razgledaju, okreću se desno-lijevo, ljuljaju, te da svoja srca prepuštaju bilo kakvim dunjalučkim poslovima…”