Zadovoljstvo i sabur

Uzvišeni Gospodar obznanjuje da ćemo biti iskušavani dobrom i zlom. (Enbija, 35)

Govori nam da je dunjalučke ukrase razastro pred nama kako bi se pokazalo koji od nas će činiti ljepša djela. (Kehf, 7)

Podsjeća nas da su znanje, pamet, zdravlje, imetak, vlast, moć, ljepota i sve druge blagodati naša iskušenja. (En'am, 165)

Obavještava nas da je naša želja da uđemo u Džennet bez spremnosti da podnesemo barem mali dio teškoća koje su prije nas podnosili poslanici i dobri robovi, suprotna imanu i ašku. (Bekara, 214)

I uistinu, daje robu sve što mu je potrebno kako bi uspješno prošao ta iskušenja; daje mu iman, znanje, zadovoljstvo Njegovom odredbom i sabur. Neka su radosne vijesti strpljivima!

Biti vjernik znači činiti dobrovoljno sve ono čime je Allah, dž.š., zadovoljan. Ishod toga su dostojanstvo i potpunost na dunjaluku, te vječne blagodati i ljepote na Ahiretu.

Početak sabura je gorak a njegov kraj je slađi od meda. Desit će se samo ono što je određeno. Ono što nije zapisano u kaderu ne može se ni desiti. Sve što nam dođe, od Allaha je. A Allah, dž.š., nikome ne čini nepravdu. Svako Njegovo djelovanje je odraz ili pravde ili milosti.

Hz. Mevlana veli: „Allahovi odabranici u kušnjama i nevoljama osjećaju poseban užitak. Uzvišeni Allah je u njihova srca stavio tako lijepo vjerovanje o Sebi, da ih ne može rastužiti ni najveća tuga niti nevolja.“

Zadovoljstvo odredbom i sabur su dva pojma koja su neodvojiva. Čovjek može strpljivo podnositi samo ono čime je zadovoljan, ono na što pristaje, u čiji ishod vjeruje, i do čega želi da dođe. Ukoliko ne vjeruje, neće željeti da se muči oko toga. Čak i ako se upusti u takav posao, brzo se umara i odustaje. Onaj ko vjeruje, taj strpljivo podnosi. Ko je strpljiv, taj dolazi do cilja i postiže uspjeh. I to važi za sve vjerske i dunjalučke poslove.

Mu'min strpljivo podnosi sve što je potrebno kako bi živio islam, širio ga, i branio njegove principe, životom i imetkom. Jer, on vjeruje u Allahovo, dž.š., obećanje i Poslanikove, s.a.v.s., riječi, i zadovoljan je time.

Koliko samo bolesnik podnese teškoća na putu oporavka, jer želi ozdravljenje i vjeruje u njega. Ukoliko je potrebno, odriče se jela, pića, spavanja, hodanja i pričanja. U nadi da će doći do zdravlja i biti sretan, pristaje skoro na sve, strpljivo podnosi svaku bol i izlaže se troškovima koliko god mu mogućnosti dozvoljavaju.

Vjera počinje prihvatanjem, zadovoljstvom. Mu'min je onaj ko je zadovoljan da mu gospodar bude Allah, dž.š., vjera islam, i poslanik Muhammed, s.a.v.s. On to prihvata dobrovoljno. A potom dođe vrijeme da i dokaže ono što je svjesno i dobrovoljno prihvatio i ustvrdio. Dođe vrijeme da dokaže svoju ljubav i iskrenost, i to dokazivanje je potvrda njegovog vjerovanja. Biti vjernik znači činiti dobrovoljno sve ono čime je Allah, dž.š., zadovoljan. Ishod toga su dostojanstvo i potpunost na dunjaluku, te vječne blagodati i ljepote na Ahiretu. Čovjekova vjera je pokazatelj njegovog nivoa razuma, aška i sabura. Ko je zadovoljan onim što mu Allah, dž.š., daje, i Allah, dž.š., je njime zadovoljan.

Dva krila imana

Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: „Čini djela radi Allaha, u stanju jekina (čvrsto ubjeđenje) i rizaa (zadovoljstvo). Ako to ne možeš, onda ti preporučujem sabur. Uistinu je mnogo dobro u strpljivom podnošenju onoga što ne voliš.“ (Ebu Nu'ajm, Hil'jetu ‘l-evlija,1/389; Bejheki, Šu’abu ’l-iman)

Onaj ko ne bude zadovoljan Allahovom, dž.š., odredbom, taj nikada neće pronaći mir. Jer, kako stoji u hadisu: „Uzvišeni Allah je sreću i blagostanje stavio u zadovoljstvo Njegovom odredbom i jekin (ubjeđenje), a tugu i brigu u sumnju i protivljenje Njegovom kaderu.“ (Ebu Nu'ajm, Hil'jetu ‘l-evlija,1/389; Bejheki, Šu’abu ’l-iman)

Omer, r.a., kaže: „Svejedno mi je da li sam osvanuo u rahatluku ili u problemima (zadovoljan sam svime što me zadesi).“

Omer b. Abdulaziz, rah., je rekao: „Kada ujutro izađem iz kuće, najviše me raduje da zadovoljstvom uzvratim na ono što mi je Allah, dž.š., odredio za taj dan.“

Bez zadovoljstva odredbom i bez sabura nema ni imana. Na pitanje šta je iman, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: „Iman je sabur i blagost.“ (Ahmed, Musned, 4/61; Ebu Ja'la, Musned, 1754; Ibn Hadžer, el-Metalibu ’l-‘alije, 2860; Hejsemi, Ez-Zevaid, 1/60)

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazuje: “Iman se sastoji od dva dijela; jedan je sabur a drugi šukr (zahvalnost).” (Bejheki, Šu’abu ’l-iman, 9715; Sujuti, es-Sagir, 3106)

Jednog dana je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prišao skupini ensarija i upitao ih: „Jeste li vi mu'mini?“ prisutni su šutjeli, a Omer, r.a., odgovori: „Da, mu'mini smo.“

„Šta je znak vašeg imana?“, upita ih Poslanik, s.a.v.s., a Omer, r.a., odgovori:

„U blagostanju smo zahvalni, u nedaćama strpljivi, i zadovoljni smo Allahovom odredbom.“ Na te riječi Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:

„Kunem se Gospodarom Kabe da ste tim osobinama istinski mu'mini.“ (Taberani, el-Kebir, br. 11336; Hejsemi, ez-Zevaid, 1/54; Zebidi, Ithafu ’s-se’ade, 11/11)

Ali, r.a., je rekao: „Ono što je glava za tijelo, to je sabur za iman. Kako god tijelo bez glave nema nikakve vrijednosti, isto tako, onaj ko u nedaćama i pokornosti nema sabura, taj kao da nema imana.“

Vrste sabura

Sabur, shodno situaciji može biti obavezan – farz, preporučen – fadilet i zabranjen – haram, što svakako zavisi od Allahovih, dž.š., propisa i granica. Ukoliko je određenu stvar potrebno izvršiti ili napustiti i ima stepen obaveznosti (farz), onda je farz i pokazati sabur u izvršavanju ili napuštanju iste, tj. strpljivo ustrajavati u tome. Ako je neko djelo preporučeno i pohvaljeno, strpljivo izvršavanje istog je fadilet tj. vrlina. A ako se pak radi o nečemu što nanosi štetu, kao što je ugrožavanje časti muslimana, ismijavanje ili slično, a u mogućnosti smo da se suprotstavimo tome, sabur u takvoj situaciji je haram. Onaj ko u tom slučaju ne učini ništa, bit će odgovoran.

Mufessir, Ibn Džuzejj, rah., veli: „Tri su vrste sabura:

Sabur u nedaćama: suzdržavanje nefsa od zapadanja u stanja brige i straha, te od negodovanja i ispoljavanja nezadovoljstva spram Allahove, dž.š., odredbe, u teškim trenucima.
Sabur u blagodatima: obuzdavanje nefsa od obijesti i samodopadljivosti, te vezivanje blagodati šukrom.
Sabur u pokornosti: istrajno obavljanje ibadeta i čuvanje od svega što ih može ugroziti.
Sabur u čuvanju od grijeha: obuzdavanje nefsa od svega što je zabranjeno.

Najveći stepen sabura jeste teslimijet. A teslimijet je potpuno povjerenje i napuštanje svake vrste protivljenja Allahovoj, dž.š., odredbi. Najveći stepen teslimjeta je potpuno zadovoljstvo Allahovom, dž.š., odredbom. Zadovoljstvo odredbom je radovanje zbog svega što nam Allah, dž.š., dodijeli. To su plodovi muhabbeta (ljubav). Istinskom zaljubljeniku je milo sve što učini voljeni.“

Radosne vijesti izdržljivima

Mufessir Ibn Džuzejj, rah., dalje kazuje:

„U Časnom Kur'anu sabur je spomenut na preko 70 mjesta. To pokazuje koliko važno mjesto zauzima u vjeri. Jedan alim je rekao: ‘Svako dobročinstvo donosi određeni broj sevapa, međutim, sa saburom je drugačije. Nagrada za sabur je neograničena. Potvrda za to je u ajetu:

‘Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.‘“ (Zumer, 10)

Plemeniti Gospodar u Časnoj Knjizi spominje osam dobara koja daruje strpljivima:

Allah voli strpljive (Al-i ‘Imran, 146)
Allah je zajedno sa strpljivima (Bekara, 153)
Zbog toga što su izdržljivi bili, bit će im darovani dvorci u Džennetu (Furkan, 75)
Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni (Zumer, 10)
Obraduj izdržljive (Bekara, 155)
Njih sljeduje oprost
I milost Gospodara
Oni su uistinu na Pravom putu (Bekara, 157)

Dunjaluk je stvoren s teškoćama

Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom održavanja hutbe rekao:

„O ljudi, ovaj svijet nije mjesto rahatluka nego je mjesto iskušenja. Nije kuća sreće, nego je kuća tuge. Onaj ko spozna dunjaluk, niti ga raduje dunjalučka sreća niti ga rastužuje dunjalučka tuga. Znajte dobro, dunjaluk je mjesto nedaća (iskušenja), a Ahiret mjesto nagrade. Dunjalučka iskušenja su učinjena povodom nagrade na Ahiretu. Cijena ahiretske nagrade su teškoće na dunjaluku. Čovjek stječe sevape zbog iskušenja koja ga zadese. Kušnja mu je data kako bi dobio nagradu.“ (Ali el-Muttaki, Kenzu ‘l-‘ummal, 6203)

Autor djela „El-Hikem“ Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., kaže: „Dok god si na dunjaluku ne čudi se stvarima koje donose tugu, tâ dunjaluk samo pokazuje svoje lice.“

Dunjaluk je mjesto iskušenja, fitne, belaja, tuge i brige. Nije mjesto odmora i uživanja. Obzirom da je tako tj. da su to njegova svojstva, čovjek ne treba da se čudi teškoćama i iskušenjima.

Otac ljudi, Adem, a.s., iako je stvoren u Džennetu, poslan je na dunjaluk – mjesto stvoreno sa teškoćama, kako bi ljepota Dženneta postala vidljiva i očita, i kako bi robovi kada uđu u Džennet bili svjesni veličine te blagodati.

Rahmet skriven u teškoćama

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Džennet je okružen (nefsu) nemilim stvarima, a džehennem je okružen strastima (nefsanskim željama).“ (Buhari, Rikak, 28; Muslim, Džennet, 1)

Oni koji žele Džennet trebaju pokazati zadovoljstvo i sabur u ibadetu, u pokornosti i u onome što nefsu pričinjava teškoću. U drugom hadisu prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Veliko je dobro u istrajnom izvršavanju onoga što nefs ne voli.“ (Ahmed, Musned, 1/307; Bejheki, Šu’abu ’l-iman, 1074)

Neke robove Uzvišeni Allah Sebi približava ljubavlju, a neke pak teškoćama i problemima. Poziva ih tako na zikr, fikr (razmišljanje), tevbu, buđenje iz nemara i dovu. Međutim, kada srce otvrdne, ono ne razumije niti jezik ljubavi niti bilo kakvu opomenu. Rob tada dodaje grijeh na grijeh, zulum na zulum, i na kraju, božanskom pravdom dobija ono što je zaslužio, ostaje bez ikakve nade.

Uzvišeni Allah voli srca koja su tužna. Bolest, neimaština i teškoće čovjeka čine tužnim, otklanjaju od njega kibur (oholost), i podsjećaju ga koliko je slab i nemoćan. Kada rob uzme pouku iz iskušenja, njegovo srce zadobije suptilnost, misli postaju jasne i bistre, i okreće se Allahu, dž.š. Tako, iskušenje biva lijek i njegovom srcu i tijelu. Srce liječi od sljepila i tvrdoće, a tijelo čuva od nepokornosti. Siromaštvo vjernika okreće Allahu, dž.š., i donosi mu duhovno bogatstvo. Koliko je samo nedaća koje su robove spasile od griješenja. Koliko je samo samoća koje su robove dovele do istinskog Dosta. Koliko je nedaća koje su saprale more grijeha; koliko uzdaha koji su očistili duše.

Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., kaže: „Ako ti Allah, dž.š., nešto daje, pokazuje ti Svoju dobrotu, a ako ti uskraćuje, pokazuje ti Svoju moć. I u jednom i u drugom slučaju upoznaje te sa Sobom i pokazuje da je okrenut tebi.“

Ako pogledamo očima imana i ibreta (uzimanje pouke), vidjet ćemo da je u nedaćama i iskušenjima skrivena Allahova dobrota. Jer, sve što nas zadesi, i dobro i zlo, dolazi Allahovom, dž.š., voljom i odredbom. On Svoju dobrotu nekad daje na očigledan, a nekad na skriven način. Svako Njegovo djelo je prepuno mudrosti i ljepote, samo što većina ljudi to ne zna. Ta Njegova dobrota ponekad postaje jasna kada se sve završi, ponekad još kasnije, a ponekad tek na Ahiretu.

Da Ibrahim, a.s., nije bačen u vatru, njegovo svojstvo halila – osobine zbog kojih ga je Uzvišeni Gospodar odabrao za prijatelja – ne bi izašlo na vidjelo. Ne bi se pokazali ašk i odanost skriveni u njegovom srcu.

Da Jusuf, a.s., nije bačen u bunar i prodan kao rob, ne bi postao vladar Egipta. Da nije bačen u tamnicu, njegova čistoća i hrabrost ostali bi neotkriveni. Da u Egiptu i okolini nije bilo suše i gladi, ne bi se pokazala njegova pronicljivost i vrijednost koju je uživao kod Allaha, dž.š. Ne bi postala jasna ni nemoć i bezvrijednost kipova, niti bi ljudi spoznali vjeru tevhida, i možda Jakub, a.s., ne bi došao do svoga Jusufa, a.s.

Musa, a.s., je našao Hidra ondje gdje je izgubio ribu. Gubljenje ribe je učinjeno uzrokom susreta sa Hidrom. Njegov drug koji to nije znao, rekao je:

„Vidi, kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!“, a Musa, a.s., mu je odgovorio:

„E to je ono što tražimo!“ (Kehf, 63-65)

Nevjernici su Allahova Poslanika, s.a.v.s., na Hudejbiji spriječili da uđe u Mekku. Potpisao je ugovor koji je muslimane doveo u tešku situaciju. Neki ashabi su glasno negodovali i izrazili nezadovoljstvo i tugu. Naročito Omer, r.a., kada je rekao: „Kakvo je ovo poniženje za našu vjeru!“

Omer, r.a., u tom trenutku nije vidio pobjedu skrivenu iza te teškoće, bunio se zarad vjere i želio je poderati i baciti ugovor. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče:

„Ja sam zadovoljan Allahovom odredbom.“

I nije prošlo mnogo, a Gospodar je objavio suru Feth u kojoj mu obznanjuje radosnu vijest: „Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.“ I tako, ono što je u zahiru izgledalo kao gubitak i poniženje, pokazalo se kao velika pobjeda.

Ondje gdje nemarni padaju u beznađe i misle da je sve gotovo, pronicljivi, čuvajući edeb, strpljivo traže izlaz i nastoje da pronađu dobro skriveno u teškoćama ili nakon njih, i raduju se zbog toga.

Samo Uzvišeni Allah zna u čemu je hajr (dobro) za nas. U časnom ajetu kaže:

„Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna a vi ne znate.“ (Bekara, 216)

Nečiji iman čuva zdravlje, a nečiji bolest. Nekoga Allahu, dž.š., približi bogatstvo, a nekoga siromaštvo. Kako stoji u hadisima, na Ahiretu će zbog blagodati datih strpljivim i časnim siromasima, zavidjeti mnogi imućni. Uzdisat će i govoriti: „Kamo sreće da sam i ja na dunjaluku siromašan bio.“ Kada se pokažu blagodati date onima koji su strpljivo podnosili bolesti, mnogi će povikati: „Kamo sreće da sam i ja na dunjaluku malo muke pretrpio i bolestan bio!“

Edeb prihvatanja nedaća

Kako odgovoriti na nedaće i teškoće koje nas zadese, Gospodar svjetova nas podučava u Časnom Kur'anu:

„A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.’“ (Bekara, 155-156)

U teškim trenucima, umjesto kukanja i jadikovanja, najljepši put je traženje oprosta.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Istinski sabur je sabur u prvim trenucima nevolje.“ (Buhari, Dženaiz, 32, 43; Ahkam, 11).

Najvažnije je pokazati sabur u prvom trenutku. To je ono što razdvaja mu'mina od munafika, jaki iman od slabog, jer, nakon što prođe određeno vrijeme, svakako se svako smiri. Sve osim nedaće počinje od malog ka velikom. Samo nevolja, koja zadesi čovjeka kao iskušenje, na početku biva najveća, a zatim se smanjuje. Zbog toga, istinski sabur je strpljenje u trenutku kada je bol najveća, i tada ima nemjerljivu vrijednost.

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas podučava edebu:

„Kada nekoga od vas zadesi nevolja, neka kaže: ‘Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun (mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti); Allahu moj podari mi nagradu za nevolju koja me zadesila i podari mi bolje od onoga što sam izgubio.’ Ko tako postupi, uistinu će mu Allah dati bolje (od onog što mu je uzeo).“ (Muslim, Dženaiz, 3)

Naša majka Ummu Seleme, r.anha, pripovijeda: „Kad je moj muž Ebu Seleme preselio na Ahiret, ja sam tako rekla i Allah, dž.š., mi je uistinu podario boljeg od njega, podario mi je Resulullaha, s.a.v.s., za muža.“ (Muslim, Dženaiz, 3, 4; Sujuti, ed-Durru ‘l-mensur, 1/379)

Ibn Ataullah Iskenderi, k.s., kazuje: „To što znaš da ti nevolju šalje Uzvišeni Allah, treba da ti ublaži bol. Jer Onaj Koji ti je kaderom odredio tu nevolju je isti Onaj Koji te je navikao na blagostanje (stalno ti dajući blagodati).“

Ibn Mes'ud, r.a., je kazao: „Siromaštvo i bogatstvo su kao dvije jahalice koje roba vode ka Gospodaru. Meni je svejedno na koju ću se od njih popeti. Ako me zadesi siromaštvo, ja ću strpljivo podnositi, a ako mi pak bude darovano bogatstvo, pa i ono ima svoju cijenu (šukr i darežljivost).“

Poznati evlija, Ibrahim b. Edhem, k.s., je pješice krenuo da posjeti Kabu. Na putu srete nekog konjanika koji ga upita:

„O Allahov robe, gdje to ideš?“

„Idem posjetiti Allahovu kuću.“, odgovori Ibrahim b. Edhem, a čovjek nastavi:

„Ali ti nemaš jahalicu. Kako ćeš bez jahalice preći toliki put?“

„Ja imam mnogo jahalica kojima putujem.“, odgovori Ibrahim b. Edhem, k.s.

„Gdje su ti?“, upita čovjek, a Ibrahim b. Edhem odgovori:

„Kada me zadesi teškoća, putujem na jahalici sabura. U blagodatima i obilju moja jahalica je šukr. U nevoljama, jahalica mi je zadovoljstvo Allahovom odredbom, a kada me nefs pozove na nešto loše, sjetim se da je moj preostali dio života kraći od onoga koji je prošao, pa odustanem od toga.“

Čuvši te riječi čovjek povika: „Tako mi Allaha, ti si konjanik a ja pješak! Putuj, neka ti je sretno!“

U sljedećim ajetima Plemeniti Stvoritelj nas obavještava koje su to dvije najvažnije odlike kojima se trebamo okititi prilikom suočavanja sa teškoćama:

„Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim, i slušat ćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali (sabur) i Allaha se bojali (takvaluk), pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.“ (Al-i ‘Imran, 186)

Izlaz iz nedaća

Prvi korak ka izlazu iz teškoće jeste vjerovanje da postoji izlaz. Jedina muka na ovom svijetu za koju nema rješenja jeste smrt. A sama smrt je rješenje za mnoge muke.

U časnom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Vjerovanje u kader otklanja tugu i brigu.“ (Dejlemi, Firdevsu ‘l-ahbar, 384; Sujuti, es-Sagir, 3101; Kudai, Musnedu ‘š-Šihab, 1/277)

Mu'min koji vjeruje da se i dobro i zlo dešava Božijim određenjem, kada ga zadesi neka nevolja sjeti se da je šalje njegov Gospodar – Milostivi, Samilosni. Zatim pomisli da u njoj ima neki hajr i raduje se što mu je Dost poslao opomenu. Nastoji se odmah probuditi iz nemara i uočiti gdje je pogriješio. Čini tevbu i trudi se da ispravi grešku prije nego što mu smrt dođe.

Mu'min zna da su i bolest i nevolja Allahovi službenici, ne dolaze sami od sebe, niti dolaze uzalud. Imaju svoj zadatak i cilj. Onome ko ih dočeka sa edebom donose nagradu, čiste grijehe ili povećavaju deredže (stepen). Osim toga, donose pouku i povećavaju spoznaju.

Uzvišeni Gospodar Koji na ovaj svijet spušta teškoće, uistinu spušta i lijek. Ukoliko se traži u skladu sa propisima i pravilima, svakoj muci se nađe lijek. Liječenje nije suprotno tevekkulu (oslanjanje na Allaha, dž.š.). I bolest i lijek su kader. Sa svakom teškoćom je i olakšanje. Allah, dž.š., robu daje sabur proporcionalno teškoći koja ga je zadesila. Izdržljivi postižu uspjeh i pobjedu.

Rob koji se nađe u teškom stanju, od Allaha, dž.š., treba tražiti sabur bereketom Njegovog imena es-Sabur. Uzvišeni Gospodar je naredio sabur, a zatim obznanio da je sabur moguć jedino uz Njegovu pomoć:

„Strpljiv budi! Ali strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć.“ (Nahl, 127)

Onima koji su u teškoj situaciji preporučuje se da klanjaju hadžet-namaz. Uzvišeni Gospodar u Kur'anu kaže:

„O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih.“ (Bekara, 153)

U časnim hadisima, kao izlaz iz teškoća preporučeno je sljedeće: istigfar (traženje oprosta od Allaha, dž.š.), tevba, dova.

Također, preporučen je zikr koji je bio uzrok Junusovog, a.s., izbavljenja iz stomaka ribe:

„La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu mine ‘z-zalimin“, zatim dove koje je učio Allahov Miljenik, s.a.v.s.:

„Allahu moj! Podari mi jekin koji će mi ublažiti sve dunjalučke teškoće.“ (Tirmizi, D'avat, 80; Hakim,El-Mustedrek, 1/528)

„Allahu moj, učvrsti moje srce u vjeri.“

„Allahu moj, tražim od Tebe oprost i dobro, u vjeri, dunjaluku, porodici i imetku.“

„Allahu moj, učini da sve ono što si odredio za mene završi dobrim po mene.“

Sabur u srce unosi božanski nur i ljubav, osnažuje ga i čini prostranim. Sabur i ilahi ašk se nalaze u srcima istinskih ašika – Poslanikovih, s.a.v.s., varisa. Zadobijaju se kroz druženje s njima, kroz odgoj, i edeb koji se uči u školama takvaluka.

Da bismo u današnjim uslovima živjeli vjeru, sačuvali ljudskost i zaštitili se od fitne i napada ljudi koji su pali na nivo šejtana, neophodni su nam taj nur, ljubav i feraset (srčani vid), te džemat. Onaj ko ostane sam, taj je nemoćan spram nefsa, postaje igračka u rukama šejtana i neminovno će biti žrtva fitne (smutnja).

Danas, medicina i tehnologija imaju rješenje za brojne zdravstvene i materijalne poteškoće, međutim za duhovne probleme – bol i patnju duše i srca, nemaju odgovor. Jedino rješenje za to nalazi se kod Uzvišenog Allaha. Sve dok čovjek zadovoljno ne prihvati ono čemu ga Allah, dž.š., poziva, njegovi problemi neće prestati. A pred njim je još i Ahiret.

Iskušenja Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Ono što u velikoj mjeri osnažuje srce naspram teškoća jeste i podsjećanje na činjenicu da nijedan poslanik niti evlija nije prošao ovim svijetom bez velikih iskušenja. Svi poslanici, a.s., su podnosili muke, napadanja, utjerivanja u laž, i protjerivanja od svojih naroda.

Veliki broj njih su na tom putu i poginuli kao šehidi. Nuh, a.s., je devet stotina i pedeset godina pozivao narod vjeri tevhida i svaki dan se suočavao sa novim teškoćama. Svakog dana su mu pričinjavali muke, napadali ga i ismijavali. Allahov Halil (prijatelj) Ibrahim, a.s., je bačen u vatru. A Allahovog Miljenika Muhammeda Mustafu, s.a.v.s., su kamenovali, protjerali i pokušali ubiti. Natjerali su ga da učini hidžru i napusti svoj grad. Uzvišeni Allah je Svoje voljene robove izložio mnogim nevoljama, kako bi onima koji vjeruju, na putu Istine dali moral i snagu, i kako bi čovječanstvu pokazali šta su to edeb, odanost, ahlak i sabur.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

„Mi poslanici imamo najteža iskušenja od svih ljudi. Nakon nas, najveća iskušenja imaju salih robovi koji su najbliži poslanicima.“ (Buhari, Merda, 3; Tirmizi, Zuhd, 57)

U časnom ajetu Gospodar svjetova kaže: „Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici.“ (Ahkaf, 35)

Kada se vjernik nađe u teškim trenucima, ako se sjeti tih primjera, njegovo srce dobija snagu, uviđa da nije sam. Podnoseći strpljivo teškoće, nastoji se uvrstiti u redove dobrih robova. Jer, iskrenost ašika se mjeri po onome što podnose zarad voljenog. Oni koji su zadovoljni svime što im dolazi od Allaha, dž.š., bivaju nagrađeni krunom posebnog Allahovog prijateljstva, bivaju primljeni kod Njega, i tako se njihove muke pretvaraju u vječnu sreću. To je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao sljedećim riječima:

„Kada Uzvišeni Allah voli jednog roba, iskušava ga nedaćama. Pa kada on pokaže izdržljivost, izdvaja ga od ostalih robova, a kada pokaže zadovoljstvo na iskušenjima, uzima ga među Svoje bliske prijatelje.“ (Dejlemi, Firdevsu ’l-ahbar, 976)

Iako za nas to može biti teško, oni koji su zadovoljni Allahom, dž.š., zadovoljni su Njegovom odredbom, propisima i svakim djelovanjem. A onda je i Allah, dž.š., zadovoljan njima, i to je takva sreća i slast za koju je malo i život dati.

Da je u mukama podnešenim na Allahovom, dž.š., putu skrivena i neopisiva slast pokazuje nam primjer šehida. U hadisu se prenosi da će Plemeniti Gospodar na Ahiretu reći šehidima: „Uđite u Džennet Moj.“ Zatim će ih upitati: „Imate li još neku želju?“, a oni će odgovoriti: „Gospodaru naš, vrati nas ponovo na dunjaluk i podari da još deset puta umremo radi Tebe.“ Oni to žele zbog slasti koju su osjetili dok su ispuštali dušu zarad Voljenog. U pojavnom svijetu, bili su u mukama, njihovo tijelo u ranama i boli, ali u njihovim srcima je slast slađa od Dženneta i zato čeznu da je osjete ponovo. Neka iz toga uzmu pouku naši nefsovi koji Džennet traže u toplim i udobnim posteljama.

Sura ‘Asr

Neka naša posljednja preporuka bude sura ‘Asr.

Kada bi se časni ashabi, r.anhum, razilazili sa nekog skupa, učili bi suru ‘Asr. U vezi sa tom surom Imam Šafija, rah., kaže: „Da ljudima nije objavljena nijedna druga sura osim sure ‘Asr, to bi im bilo dovoljno (po poruci i značenju).“

Naime, zaklinjući se vremenom, Uzvišeni Allah u toj veličanstvenoj suri obznanjuje da je spas u imanu, dobrim djelima, preporučivanju istine i preporučivanju sabura:

„Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“

Stoga, molimo Uzvišenog Allaha da nam podari iman, dobra djela i sabur koji će nas sačuvati od svake štete na oba svijeta i donijeti nam Njegovo zadovoljstvo. Amin.

Časopis Semerkand, br. 113, Tema broja