Plemeniti ashabi, r.anhum, su naučili, primjenjivali i podučavali druge blistavoj vjeri kojoj je sve ljude pozvao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Zatim su to znanje i praksu prenijeli na generaciju tabi'ina koji su također stekli znanje o vjeri i njemu podučavali druge. Oni koje danas nazivamo mezhebskim imamima su velikani koji su stasali upravo u tom vremenu i koji su sakupili propise koji danas sačinjavaju islamski fikh. Oni su bili prvaci kako u znanju tako i u pogledu ahlaka i bogobojaznosti. Prisjetimo se jednog od tih mubarek-insana, imama šafijskog mezheba, Imama Šafije, rah.
Imam Šafija, rah., je osnivač šafijskog mezheba, jednog od četiri ispravna mezheba, i jedan od velikih evlija. Njegovo puno ime je Muhammed b. Idris b. Abbas b. Osman b. Šafii b. Saib Kurejši. Nadimak mu je bio Ebu Abdullah. Njegovo porijeklo se i sa očeve i sa majčine strane vezuje za Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Rodio se 767. godine po miladu (150. hidžretske godine) u mjestu Gazze. Dok je još bio beba, njegov otac je preselio na Ahiret. Kada je imao dvije godine, majka ga je odvela u njegovu istinsku domovinu, Mekku. Počeo je sa izučavanjem znanja kada je imao šest godina. Sa sedam godina je naučio Časni Kur'an napamet. Nakon hifza, dobio je veliku želju za izučavanjem znanja. Prisustvovao je časovima i predavanjima tadašnjih velikih alima u Mekki. On lično o tim danima kazuje:
„Nakon što sam naučio Kur'an napamet, redovno sam išao u Mesdžidu ‘l-haram gdje sam se mnogo okoristio znanjem fikhskih i hadiskih učenjaka. Međutim, bili smo mnogo siromašni, nismo mogli priuštiti sebi ni list papira. Pisao sam lekcije i ono što bih naučio na komade kostiju.“
Nakon tog prvog obrazovanja u Mekki, Imam Šafija, rah., je otišao u pleme Huzejl, van Mekke, kako bi stekao dublje znanje o arapskom jeziku i književnosti. O tome kazuje: „Otišao sam iz Mekke i u pustinji sam stekao znanje o načinu života i jeziku plemena Huzejl. To pleme je poznavalo i govorilo najčišći oblik arapskog jezika. Ostao sam neko vrijeme uz njih, te su me podučili i streljaštvu. U Mekku sam se vratio kao poznavaoc mnogih predaja i znanja iz književnosti.“
Alim od malih nogu
Imam Šafija, rah., je kao desetogodišnjak, za samo devet noći naučio napamet zbirku hadisa tadašnjeg poznatog alima Imama Malika, rah., pod nazivom Muvetta’, a koja se sastoji od 1720 hadisa. U ranoj mladosti već se u potpunosti posvetio stjecanju znanja. Kada je imao samo 13 godina, u Časnom haremu je govorio: „Pitajte me šta želite?“ Sa petnaest godina je počeo izdavati fetve. Tadašnji veliki učenjak koji je znao 3000 hadisa napamet, Imam Ahmed b. Hanbel, dolazio je kod njega na predavanja. Prijatelji su mu prigovarali:
„Kako je moguće da veliki alim poput Vas može sjediti pred djetetom?!“ A on im je na to odgovarao:
„On zna značenje onoga što smo mi naučili napamet. Da njega nisam vidio, ostao bih na vratima znanja. Vrata fikha su se bila zatvorila, a Uzvišeni Allah ih je ponovo otvorio preko Imama Šafije. Ja trenutno ne poznajem nikoga ko više čini hizmet (služi) islamu od njega. Na njega se odnose riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: ‘Uzvišeni Allah svakih stotinu godina stvori alima preko kojeg ljude podučava mojoj vjeri.‘“
Vratimo se riječima Imama Šafije, rah.:
„Kada sam bio dijete, u Mekki sam usnio Allahova Poslanika, s.a.v.s. Sa velikim hejbetom je predvodio namaz u Mesdžidu ‘l-haramu, a kada je završio namaz, prišao sam mu i rekao:
‘I mene podučite znanju.’ Tada je ispod svog kaftana izvadio jednu vagu i rekao mi: ‘Ovo je za tebe.’ Kasnije sam zatražio da mi protumače taj san, pa mi rekoše: ‘Ti ćeš biti predvodnik u znanju i slijedit ćeš Sunnet. A vaga je znak da ćeš dostići Hakikat-i Muhammedijje.'“
Prenosi se da se jedne večeri halifa Harun Rešid raspravljao o nečemu sa svojom suprugom Zubejdom, pa mu Zubejda reče: „O džehennemlijo!“ Harun Rešid joj na to reče: „Ako sam ja džehennemlija, puštam te, razvedena si od mene.“, i tako se razvedoše.
Međutim, budući da je Harun mnogo volio Zubejdu, zadužio je telale da sakupe bagdadsku ulemu i riješe njegov problem. No, niko nije uspio pronaći rješenje. Svi rekoše da samo Allah, dž.š., zna da li je Harun džennetlija ili džehennemlija (pa tako i da li ju je razveo ili ne). Ipak, iz skupine istupi jedan dječak i reče:
„Ja znam odgovor na vaše pitanje.“ Prisutni se iznenadiše i povikaše: „Ovo dijete je vjerovatno ludo, šta ono može reći o nečemu pred čime su ovoliki alimi ostali nemoćni?!“
Taj dječak je bio Imam Šafija, rah. Odvedoše ga u dvor, pa kada izađe pred halifu i njegovu suprugu, obrati se halifi riječima: „Odgovori mi o Harune! Da li ti trebaš meni ili ja trebam tebi?“ Halifa mu odgovori: „Ti trebaš meni.“, a Imam Šafija, rah., tada reče:
„Kada je tako, siđi sa prijestolja, jer položaj učenjaka je visok.“ Nakon tih riječi, halifa ustade i njega postavi na prijestolje. Imam Šafija, rah., mu potom reče:
„Ja ću te najprije pitati nešto, pa ako mi odgovoriš, riješit ću tvoj problem.“ Halifa pristade, pa ga Imam Šafija, rah., upita:
„Da li si ikada odustao od činjenja grijeha, iako si bio u mogućnosti da ga učiniš?“ Halifa odgovori:
„Da, tako mi Allaha jesam, tako nešto mi se desilo. Kada sam bio mladić ostao sam nasamo sa ženom koja mi se sviđala, i mogao sam učiniti šta sam htio. Ali, nisam dotakao ženu jer sam osjetio strah od Allaha, dž.š.“
Na to mu Imam Šafija, rah., reče: „Ja kažem da si ti od džennetlija.“
Prisutni alimi se pobuniše i upitaše: „Na kakve dokaze se oslanjaš?“, a on im odgovori:
„Oslanjam se na Časni Kur'an. Jer, Uzvišeni Hakk kaže: ‘A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.‘“ (Naziat, 40)
Nakon tog odgovora, svi alimi izraziše oduševljenje: „Kad je ovakav, a tek je dijete, kakav li će biti kada bude mladić?“
„Postići ćeš veliku slavu“
Najbitniji period u obrazovanju Imama Šafije, rah., započeo je onda kada je postao učenik Imama Malika, rah. Obratimo pažnju na njegov opis iz tog perioda:
„U prvom periodu sam u Mekki od Muslima b. Halida naučio fikhsko znanje. Tada sam čuo za veličinu Malika bin Enesa u Medini, te da je on imam Muslimana. U mome srcu se rodila želja da odem njemu i postanem njegov učenik, pa sam otišao u Medinu i rekao mu šta želim. Pogledao me i upitao: ‘Kako se zoveš?’ Odgovorih: ‘Muhamed.’, a on mi reče:
‘O Muhammede! U budućnosti ćeš postići veliku slavu. Uzvišeni Allah je u tvoje srce smjestio nur. Nemoj ga gasiti nepokornošću! Sutra dođi s nekim da ti čita zbirku Muvetta.’ Ja na to rekoh: ‘Naučio sam je napamet, mogu napamet govoriti iz nje.’
Drugog dana sam došao i počeo govoriti hadise iz pomenute zbirke. Kad god bih, iz straha da ne rastužim imama, zastao, on bi zadivljeno govorio: ‘O mladiću, nastavi čitati.'“
Kada je Imam Šafija, rah., došao kod Imama Malika, rah., imao je oko dvadeset godina. Imam Malik ga je uzeo pod svoju zaštitu i devet godina ga je podučavao znanju. Kada se vratio u Mekku, tada već kao alim sa velikim znanjem, jemenski namjesnik ga je odveo u Jemen gdje mu je dao dužnost kadije. Nakon što je pet godina obavljao tu dužnost, otišao je u Bagdad gdje je prisustvovao časovima Imama Muhammeda, rah., koji je bio učenik Imama Azama, rah. Imam Muhammed, rah., ga je uzeo pod svoju zaštitu i naučio ga je fikhskom znanju kakvo je sakupljeno u Iraku. Imam Šafija, rah., se mnogo okoristio njegovim znanjem i njegovim knjigama. Štaviše, lično je za njega rekao:
„U stjecanju znanja i u ovosvjetskim poslovima niko mi nije koristio kao što je Imam Muhammed.“
Ebu Ubejde je čuo da je Imam Šafija, rah., rekao:
„Napisao sam mnogo knjiga zahvaljujući znanju koje sam stekao od Imama Ahmeda. Da njega nije bilo, ostao bih na pragu kapije znanja. Svi ljudi su u znanju djeca iračkih alima, a irački alimi su djeca alima Kufe. A oni su djeca Ebu Hanife.“
Kao sunce među ljudima
Imam Šafija, rah., je u Bagdadu napisao djelo pod nazivom el-Kitabu ‘l-Bagdadijje. On je po znanju, takvaluku, ma'rifetu, inteligenciji i sposobnosti pamćenja bio prvak među tadašnjim učenjacima. Mnogi veliki alimi su hodili putem koji je on ocrtao, te su svojim radom učinili velike hizmete za ehl-i sunnet. Neki od njih su:
Od hadiskih alima, Imam Nesai, od akaidskih alima Ebu ‘l-Hasan Eš'ari, zatim Maverdi, Gazali, Nevevi, Abdulmelik b. Abdullah, Ibn Hadžer Mekki, Bejheki, Sujuti i mnogi drugi velikani… (Allah svima njima bio zadovoljan)
Kada je sin Ahmeda b. Hanbela, Abdullah, upitao svoga oca zbog čega tako mnogo čini dovu Imamu Šafiji, rah., on mu je rekao:
„Sine moj, Šafija je među ljudima ono što je sunce na nebesima. On je lijek za duše.“
Sufjan es-Sevri, k.s., (95-161 hidžr.), iako se susreo sa Imamom Šafijom, rah., u djetinstvu, za njega je rekao: „Kada bi se sakupila pamet polovine ljudi koji su živjeli u Šafijinom vremenu, njegova pamet bi bila veća.“
Hadže Abdullah Ensari, k.s., je rekao: „Ja mnogo volim Imama Šafiju, rah. Jer, u koji god evlijanski stepen pogledam, vidim da je on ispred svih.“
Imam Šafija, rah., kazuje:
„Jednog dana sam usnio hazreti Alija, r.a. Skinuo je svoj prsten i stavio ga meni na prst. Taj njegov postupak je bio znak da je dio njegovog znanja i znanja Allahova Poslanika, s.a.v.s., prenio meni.“
Imam Šafija, rah., je prisustvovao medžlisima znanja Imam Muhammeda, učenika Imama Malika, rah., i Imama Azama, rah. Naučio je puteve njihovog idžtihada i spojio ta dva puta, te je tako nastao šafijski mezheb. On je prvi put klasificirao pitanja usul-i fikha i sakupio ih u djelu pod nazivom er-Risale fi ‘l-usul.
Simbol edeba i velikodušnosti
Lice Imama Šafije, rah., bilo je lijepo i nurli. On nije odstupao niti zeru od Sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s. Uz svoju blagu narav, skromnost, velikodušnost i poštovanje spram drugih bio je primjerena ličnost. Oni koji su slušali njegovo učenje Časnog Kur'ana, bili su opijeni i u posebnom stanju. Na njegovom prstenu je pisalo „Bereket je u zadovoljstvu imetkom.“
Jedne prilike, dok je držao predavanje, ustao je deset puta. Kada su ga upitali za razlog, odgovorio je:
„Jedno dijete iz loze Sejjida (potomci Allahova Poslanika, s.a.v.s.) igra se pred vratima. Kada ga ugledam da je došlo pred vrata iz poštovanja ustanem. Ne priliči da mi sjedimo dok unuk Allahova Poslanika, s.a.v.s., stoji na nogama.“
Jedan njegov učenik prenosi:
„Jednog bajramskog dana, izašli smo iz mesdžida zajedno sa Imamom Šafijom, rah., razgovarajući o jednom pitanju. Kada smo došli pred njegovu kuću, jedan hizmećar mu dade vreću zlatnika, prenese mu selam od svoga vlasnika i zamoli ga da primi poklon. Imam Šafija, rah., prihvati poklon. Nedugo nakon toga dođe drugi čovjek i reče:
‘Dobio sam dijete, a nemam novca. Od tebe tražim nešto novca, radi Allahova, dž.š., zadovoljstva.’
On mu tada pruži onu vreću zlatnika, a da je nije prethodno ni otvorio. A ja sam znao da ni on sām nije imao novca.“
Imam Šafija, rah., kazuje:
„Jedne noći, bio sam počašćen da usnijem Allahova Poslanika, s.a.v.s. Upitao me je: ‘Od koga si ti?’
Odgovorio sam: ‘Ja sam iz tvoga plemena.’ On mi tada reče da mu se približim, i ja se približih. Tada svojom mubarek pljuvačkom potra moja usta, jezik i usne, a zatim mi reče:
‘Hajde, neka ti Uzvišeni Allah podari bereket.'“
Imam Šafija, rah., je bio mnogo posvećen Časnom Kur'anu. Tokom cijelog života, jednom dnevno je učio kur'ansku hatmu, dakle, mjesečno trideset hatmi. A tokom ramazana, učio bi jednu hatmu po danu i jednu po noći, tako bi proučio šezdeset hatmi u toku mjeseca ramazana. 820. godine po miladu, a 204. hidžretske godine, preselio je na Ahiret u Egiptu, u petak navečer.
Jedan od učenika Imama Šafije, rah., Rebi b. Sulejman, prenosi: „Sanjao sam svoga učitelja i upitao sam ga: ‘Kako je prema tebi postupio Vlasnik veličine i moći?’
Odgovorio mi je: ‘Postavio me na prijestolje, a po meni je posuo zlato i dragulje. Podario mi je blagodati u vrijednosti 700.000 dunjaluka.'“
Neka ga Uzvišeni Allah obaspe Svojim rahmetom, i neka nas obraduje njegovim šefa'atom.
