Noge i okovi
Svi se nadamo da ćemo ući u džennet. Tamo je susret sa Gospodarom i gledanje u Njegovo Plemenito Lice. Tamo je i druženje sa miljenikom Muhammedom, a.s., vjerovjesnicima i dobrim robovima. U džennetu su veselje sa najmilijima, Allahova darivanja i naklonosti…
Za put do dženneta potrebne su noge: ispravno znanje (‘ilm)i čisto robovanje (‘ibadet). O neophodnosti i počasti znanja Uzvišeni kaže: “Allah je stvorio sedam nebesa i isto toliko zemalja; Njegova naredba na sve se njih odnosi, da znate da je Allah svemoćan i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!” (et-Talak, 12), a o neizostavnosti robovanja i počasti ibadeta veli: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi robuju”(ez-Zarijat, 56). Hasan el-Basri je rekao: “Stječite znanje na način koji ne šteti činjenju ibadeta i činite ibadete na način koji ne šteti stjecanju znanja!”
S obzirom na to da je džennet okružen nedaćama a džehennem prohtjevima, većina ljudi se uop-će ne usmjerava prema džennetu. Opet, oni koji mu se usmjeravaju teško njegove prepreke savladavaju. Okovi svakodnevnih grijeha sprječavaju njihovu revnost u dobrim djelima i pokornostima. Što su okovi teži i hod je teži. Stoga, muslimani bježe od teških grijeha koji noge totalno paraliziraju (širk, kufr, riddet, sihr, licemjerstvo). Također, oni izbjegavaju i velike grijehe (nanošenje zuluma, ogovaranje, blud, laž, pijenje alkohola, kocku, lažno zaklinjanje, zavist, oholost…) jer takvi grijesi donose crnilo na srce, pa se gubi pravi put. Zavedeni spomenuto ne vide i prepuštaju se dunjalučkoj igri i zabavi.
S druge strane, i kada urade neki od grijeha – a urade ih jer nisu bezgrješ-ni – vjernici na grijesima ne ustrajavaju, brzo se pokaju i oprost za grijehe zatraže. Tako se okova oslobađaju i put Voljenom nastavljaju.
Ko nema okova na nogama može se kretati (“Ako Mi se približi za pedalj, Ja se njemu približim za lakat“) i može nesmetano hodati (“a ako Mi dolazi hodeći, Ja njemu dolazim trčeći”). Gospodaru naš, oprosti nam grijehe i učvrsti korake naše!
