Divan rob i slobodan čovjek
Dragi prijatelji!
Kako je islam rješenje i mjera za sve ljudske potrebe, tako je i objašnjenje za sva temeljna pitanja. U ovom broju pišemo na temu slobode i ropstva. Mogu li se te dvije pojave naći na istom mjestu, kod jednog čovjeka? Ko su slobodni ljudi, a ko su oni koji samo misle da su slobodni?
S jedne strane, postoje robovi Rahmana (Milostivog), a sa druge, robovi tāgūta (idola, šejtana, dunjaluka, novca) i nefsa (prohtjeva, ega). Robovanje koje oslobađa od svih vrsta materijalnih i duševnih zatvora nalazi se u din-i islamu. Biti vezan za Jedinoga znači biti “odvezan” i slobodan od svega ostalog.
Svi vjerovjesnici su doš-li sa ciljem da ljude izvedu u slobodu robovanja samo Allahu (ibadet), jer srce se može smiriti i osjećati spokoj samo kod svoga Gospodara. I to je prava i trajna sloboda, dok su ostale slobode prividne i kratkotrajne. Za Sulejmana i Ejjuba Allah, dž.š., kaže: Divan je on rob bio (Sad: 30, 44), a što važi i za ostale vjerovjesnike, jer su svi oni bili divni robovi – slobodni od prolaznih stvari.
Sve što nam je naš Gospodar naredio ili zabranio, upravo mi muslimani od toga imamo koristi, jer On je apsolutno neovisan. Robovati Milostivom zna-či postići vlastitu korist i slobodu. Namaz nam pored srčane ispunjenosti donosi prisnost sa džematom i međusobnu samilost; post, pored duševnog zadovoljstva, rezultira zdravljem; zekat, uz sitost duše, usre-ćuje naše siromahe; hadž, pored ma‘nevijskog ushićenja, pojačava snagu i bereket ummeta itd. Kolike su koristi u ostavljanju alkohola, kocke, droge, svinjskog mesa, ogovaranja, oholosti i ostalih harama jasnije je od bijelog dana.
Nakon toga, zar život u prostranom, prebogatom i vječnom džennetu, kojem se nadamo, nije izraz prave slobode?! Nakon kratkotrajnog robovanja koje donosi nama koristi, ulazak u džennetske perivoje! Blagodati prema ovom ummetu su doista nebrojene.
Potrebno je, dakle, biti Allahov rob, a Allah je milostiv robovima Svojim (elBekare, 207).
