Sejjid Mubarek Erol | TEMA BROJA
Uzoran musliman, uzoran čovjek
Naš Gospodar je u mnogobrojnim ajetima u časnomKur’anu obznanio prednost čovjeka nad ostalim stvorenjima. Ta prednost ili nadmoć je u tjelesnoj strukturi te u duhovnom ugledu i časti koju čovjek ima. Kao najčasnije stvorenje (ešrefu-l mahluk) izabran je da bude dostojan najvećeg nimeta i sa razumom, osjećanjima, sposobnostima i vlastitom voljom učinjen je posebnijim od drugih stvorenja.
Čovjek koji je poslan na ovaj svijet i kome je podareno bezbroj nimeta i dobrota mora promisliti: Zašto je to tako? Šta se od njega traži, kakav treba biti i šta raditi? Šta je ono što njegov Gospodar očekuje naspram tolikih nimeta?
To su pitanja o kojima bi trebao razmisliti svaki čovjek zdrave pameti, posebno musliman, tražiti odgovore na ta pitanja te oblikovati život prema odgovorima koje nađe. Naš Gospodar obznanjuje da čovjeka nije stvorio uprazno i da ga nije prepustio samom sebi, a sasvim jasno kazuje da on nosi teret obaveze.
Teret obaveze
Čovjek može lahko ovladati svime osim samim sobom. Jedino je vlastiti nefs on s čim se muči i gdje nema snage. Sve i kad bi znao da su svemirska prostranstva kao dlan, ono što njegovo znanje ne može pojmiti jesu njegovi dragulji života i njegova duša (ruh). Tako da je čovjek s te strane slab, nemoćan, nepotpun i polovičan.Drugim riječima, takav je kod allaha, dž.š., naspram ostalih stvorenih njemu u korist. Dakle, nepotpun je kad je riječ o znanju čuvanom kod Allaha, dž.š. Naša vjera je pokazala načine na koje se čovjek može spasiti te polovičnosti. Islam u tome slijedi put koji vodi od vanjštine ka nutrini, od materijalnog ka duhovnom i od tijela ka duši.
Kako je gore rečeno, islam je najprije jasno pokazao mjesto čovjeka u kosmosu. Ukratko, to je mjesto Božijeg halife nad svim stvorenjima. Nakon toga, islam ga usmjerava na život i mjesto koje ima u zajednici, te ga s te strane štiti i ojačava.
Musliman se u krugu islama, u svakoj fazi svoga života, mora truditi da živi i oživljava vjeru. Naš Gospodar naznačava u ajetima da u življenju vjere nema ništa što će ga namučiti te da treba prigrliti naredbe i zabrane, hodeći pokazanim pravim putem.
Muslimani moraju čvrsto prigrliti islamski identitet i nositi ga ponosno. Zadobijanje sreće na dunjaluku i ahiretu moguće je samo ako istinski očuvamo taj identitet i ako budemo izvršavali ono što je potrebno.
Naš Gospodar u časnom Kur’anu vjernike opisuje mnogim osobinama koje pokazuju kakvi, zapravo trebamo biti. Prema tome, vjernici su braća i moraju živjeti u bratstvu. Kako se jedan brat prema drugo treba ponašati, tako se i vjernici međusobno moraju interesovati i zanimati problemima i brigama.
Također, uvjet mu’minskog identiteta jeste da voli i mrzi radi Allaha, dž.š. U suštini, za mu’mina je i sam njego život radi Njega, dž.š.
Dunjaluk je mjesto pripreme za ahiret. Zato srce ne treba vezati za prolazni dunjaluk i ne zaboraviti da ćemo kročiti u život koji je vječan, koji nema kraja.
Na sve četiri strane
Jedno od najvećih i najvažnijih problema muslimana našem vremenu jeste to što vjeru ne predstavljaju onako kako dolikuje islamu. Takva situacija sprečava da islam, koji je poslan čitavom čovječanstvu, bude prisvojen i prihvaćen od širokih masa, bivajući proširen na sve četiri strane svijeta. U tom slučaju može se reći da oni čiji postupci, stanja, stavovi i ponašanja budu suprotni islamu, iako su muslimani, čine veliko zlo drugima a da toga nisu ni svjesni, jer većina ljudi ne donosi stavove o islamu čitajući i istražujući, ili gledajući u temeljne izvore vjere. Baš suprotno, donose sud gledajući stanja i postupke, način življenja muslimana, zato što je, prema njima, islam ono što se manifestuje u životima muslimana i pokazuje u njihovom načinu života.
Prva zadaća musliman mora biti da nauče o islamu te da tu vjeru u potpunosti, kao pojedinci ili u porodici ili u društvenim životima, žive i predstavljaju. Kao i u svakom pitanju i ovdje naš vodič i uzor mora biti Muhammed, s.a.v.s. On je Allahove, dž.š., naredbe prvo saživio, ličn proveo, pa tek onda prenosi ashabima. Bio je prvi ispre svih u ibadetu, pokornosti, zuhdu i takvaluku. Svom ummetu je naređivao da klanja farz-namaze dok je on još danonoćno klanjao nafie. Naređivao je ashabima da poste mjesec ramazan koji je farz, a on lično je postio i u drugim vremenima. Takvo je bilo njegovo stanje po svim pitanjima.
S druge strane, Muhammed, s.a.v.s., nije se zadovoljavao samo kazivanjem o islamu nego je sve ljepote pravog puta pokazao u svim svojim stanjima i postupcima. Ashabi su islam provodili u djelo gledajući njegov način života. Islam se za vrlo kratko vrijeme vrlo brzo raširio zato što su prvi muslimani svoju vjeru predstavljali na pravi način, a široke mase su bile obasute uputom na do tada neviđen način.
Pozitivan dokaz
Kako muslimani u našem vremenu shvataju islam? Kako ga žive, kako ga provode? Mogu li ga dostojanstveno predstavljati svojim načinom života, znanjem, adetima i običajima, radinošću, poštenjem, obrazovanjem, jednom riječju, svim mstanjima i postupcima? Važno je da iskreno odgovorimo na to pitanje. Nažalost, odgovor nije baš ohrabrujući.
Međutim, da bi čovječanstvo imalo pozitivan dokaz, muslimani najprije trebaju dobro naučiti svoju vjeru, a nakon toga to što su naučili provesti u praksu, odnosno živjeti naučeno. U suprotnom, čeka ih teška odgovornost za saučesništvo u tminama nevjerništva i zuluma koji su obavili današnji svijet.
Musliman znači biti dobar insan. Jer kod njega se nalaze sve osobine koje bi trebale biti kod dobrog insana, barem bi tako trebalo biti. Zato je on onaj od čijeg su jezika i ruku zaštićeni ostali ljudi, nikoga ne vrijeđa niti lomi srce. I ne zadovoljava se samo tim već drugima nastoji pomoći koliko je u mogućnosti. Nevoljnik ili potrebiti, ko god bio, obraća se muslimanu, jer je on onaj od kojeg se nada dobru, a i siguran je od njegovog zla, voli stvorenja zarad Stvoritelja.
Musliman je pošten i dosljedan, ne govori laži niti koga vara u svakodnevnom životu ili u trgovini. Zna da se na jednom mjestu ne mogu naći iman i laž. Pouzdan je, nikome ne čini zulum niti nanosi nepravdu. Ophodi se s pravdom, ne istražuje ničije mahane i nedostatke. Sva njegova briga je on sam sebi, gleda u svoje mahane i nedostatke i nastoji ih popraviti.
Musliman je drag, prijatan, nasmijan i slatkorječiv. Ljudi s njim zaborave na svoje probleme, nađu smiraj i utjehu. Nikoga ne omalovažava niti nipodaštava. Musliman je radin, ne voli lijenost. Nije jadnik niti na teretu drugima Čist je i voli čistoću.
Sve nimete i mogućnosti koje su mu dane dijeli s drugima, čak daje drugima prednost nad sobom. Nikome ne zavidi niti ima zavisti prema nečijem imetku položaju i poziciji. Prema djeci je milosrdan i prema njima se odnosi s poštovanjem, prema starijim edebli i merhametli.
Sa svim tim osobinama musliman je čovjek koji je primjer drugima. Kad ga vide, sjete se Allaha, dž.š., odnosno podsjeti ih na Njega. Kad progovori, drugi se okoriste od njega, poveća ima se znanje. Svojim stanjem i djelovanjem Božije robove usmjerava Njemu, dž.š.
Zajednica muslimana takmiči se u dobru. Kad sve to sagledamo, zapitamo se: kako se zove model čovjeka za kojim ima potrebu današnji svijet koji pati, od istoka do zapada i od sjevera do juga, te koliko smo mi danas blizu realizacije tog modela?
S Allahovom podrškom i pomoći…
