A zapravo je smrt najsigurnija istina. Neminovnost koja prati čovjeka od trenutka njegovog dolaska na ovaj svijet. I koliko god da trajao jedan životni vijek, u odnosu na vječnost, to je samo jedan trenutak.
„Duga nada“ su dugoročni planovi za budućnost koji zanemaruju ili u potpunosti isključuju smrt koja je čovjeku bliža od žile kucavice. Drugim riječima, to su želje i planiranje života kao da smrt nikada neće doći…
Svi ljudi su gosti na ovom svijetu. Gosti koji na jedna vrata uđu a na druga izađu… Kako je samo besmisleno da gost na nekom mjestu pravi dugoročne planove vezane za to mjesto!
‘A koliko ja ostajem na dunjaluku? Ja sam na ovom svijetu kao putnik prolaznik koji je svratio da odmori u hladu jednog drveta.‘ (Tirmizi, Zuhd, 44)
Duga nada navodi čovjeka na misli: ‘Sad, dok sam još u snazi, treba da radim i stječem imetak. Ubrzo će doći starost i ja više neću moći da radim niti privređujem. A ne smijem dozvoliti sebi da budem siromašan. Jer siromaštvo u starosti je teško…’
Duga nada je vezanost srca za dunjaluk, kao da nikada nećemo preseliti. Ne smatra se dugom nadom to da čovjek predano i ozbiljno obavlja svoje dunjalučke poslove, da planira, da postavi ciljeve i odlučno hodi prema njima.
Duga nada je bolest srca. Bolest poput zavisti, ili kibura (oholost). Ukoliko se čovjek ne oslobodi te bolesti, utopit će ga u vrtlogu ambicija i pohlepe.
Ovaj svijet je kao han sa dvoja vrata. Koliko se puta napunio a koliko puta ispraznio, od Adema, a.s., pa do danas, to niko ne zna. Međutim, jedno je sasvim sigurno: Svako na ovom svijetu ostaje samo jedan, određeni period. Ni trenutak više niti manje. Plemeniti Gospodar u ajetu kaže:
„I kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.“ (Nahl, 61)
Svi ljudi su gosti na ovom svijetu. Gosti koji na jedna vrata uđu a na druga izađu… Kako je samo besmisleno da gost na nekom mjestu pravi dugoročne planove vezane za to mjesto! A insan, zaboravi svoga Gospodara, ogluši se na poziv poslanikā, a.s., razum, dušu i srce preda dunjaluku i prigrli ga objeručke, kao da ga nikada neće napustiti.
Učenjaci su pohlepu prema dunjaluku, gomilanje imetka, vezanost srca za ovaj svijet kao da je vječan, i slične ambicije, opisali terminom „tul-i emel“, što znači „duga nada ili nadanja“. (Sulejman Uludag, Tasavvuf Terimleri Sözlüğü, str. 361)
U suštini, svako se nečemu nada. Svi teže ka ispunjenju vlastitih želja i htijenja. Međutim, nepresušne želje, beskrajni prohtjevi, iluzije i maštanja, drugim riječima „dugoročna nadanja“, posljedica su nemarnog odnosa prema Ahiretu, želje za životom na ovom svijetu, tačnije, posljedica su ljubavi prema dunjaluku.
A dunjaluk je kratkotrajan i prolazan. I kako ga Gospodar svjetova opisuje, nije ništa drugo do „igra i zabava“. Međutim, to naravno ne znači da je nevažan. Da, ovaj svijet je važan, ali sa aspekta postizanja Ahireta. Terminom „igra i zabava“ želi se ukazati na kratkotrajnost i prolaznost dunjaluka, i istaknuti da je istinski život, život na budućem svijetu.
Šta je zapravo život na ovom svijetu?
U Časnom Kur'anu se nalazi mnogo ajeta koji govore o prolaznosti dunjaluka. U jednom od njih Gospodar svjetova dunjalučki život upoređuje sa biljem zemaljskim, pa kaže:
„Život na ovome svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.“ (Junus, 24)
„Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!“ (Kehf, 45)
U drugim ajetima se ukazuje na varljivost dunjaluka:
„O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.“ (Fatir, 5)
„‘Nevjernicima je vjera njihova bila igra i zabava i njih je život na Zemlji bio obmanuo’ – Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali.“ (A'raf, 51)
U vezi sa ajetom iz sure A'raf i zavaranosti nevjernika dunjalukom, veliki mufessir Fahruddin Razi, rah., kaže:
„Ajet je kazan metaforičkim izrazom. Jer čovjeka ne obmanjuje dunjaluk, nego on sam bude zavaran u toku svog dunjalučkog života. Čovjek želi i snuje da njegov život bude lijep i dug, imetak obiman, a položaj i ugled na zavidnom nivou. Zbog prevelikih želja i ambicija, zaboravlja Ahiret. Okreće se samo postizanju ovoga svijeta.
One koji tako postupaju Allah, dž.š., je nazvao nevjernicima, kazavši da su oni svoju vjeru uzeli za igru i zabavu, obmanjeni ovim svijetom. Na kraju ih je to stanje dovelo do poricanja Allahovih ajeta. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao da je ljubav prema dunjaluku ‘glava svih grijeha’, pa samim tim i začetnica svih problema. Ta ljubav čovjeka vodi na krivi put, vodi ga u kufr.“ (Mefatihu ‘l-gajb, XIV, 99)
Kao što se može vidjeti iz navedenog tefsira, ljubav prema dunjaluku je jedno od istaknutih svojstava nevjernika. Njihovo srce je zatvoreno za duhovnu slast i spokoj, njihove misli su vezane samo za dunjaluk i oni ga vole više od svega.
Uzvišeni Gospodar u ajetu kaže: „Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu (…)“ (Junus, 7) U suri Hidžr se također navodi da je dugoročna nada rezultat ljubavi prema dunjaluku i svojstvo nevjernika:
„Elif Lam Ra. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog! Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni.“ (Hidžr, 1-3)
Iako je ljubav prema dunjaluku osobina nevjernika, to je svojstvo koje se tendenciozno nalazi u fitretu svakog čovjeka, zbog čega su i vjernici upozoreni. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ukazao na to riječima:
„Sin Ademov stari, a kod njega se podmlađuju (jačaju) dvije stvari; ljubav prema imetku i dugoročna nada.“ (Muslim, Zekat, 115)
U hladu drveta
Kako u svemu tako i u odnosu prema dunjaluku, najljepši primjer imamo u našem Poslaniku, s.a.v.s. Svaka njegova riječ i stanje, otvaraju novi vidik ummetu. Od Abdullaha b. Mesuda, r.a., se prenosi sljedeća predaja:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na svojoj hasuri, zbog čega bi mu, kada se probudi, na jednoj strani lica ostajali utisnuti tragovi od hasure. Jedne prilike smo ga upitali:
‘O Allahov Poslaniče, kako bi bilo da ti nabavimo dušek?’, a on nam je odgovorio sljedećim riječima:
‘A koliko ja ostajem na dunjaluku? Ja sam na ovom svijetu kao putnik prolaznik koji je svratio da odmori u hladu jednog drveta.‘ (Tirmizi, Zuhd, 44)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je izrazio zabrinutost za svoj ummet i rekao:
„Ono čega se najviše plašim za vas je slijeđenje strasti i duga nada. Slijeđenje strasti udaljava čovjeka od Allaha. A duga nada se rađa iz ljubavi prema dunjaluku.“ Od njega, s.a.v.s., se također prenosi da je kazao:
„Znajte da Allah dunjaluk daje i onome koga voli i onome koga ne voli. A iman daje samo onome koga zavoli. I znajte da su neki ljudi okupirani vjerom, a neki dunjalukom. Vi budite od onih koji su okupirani vjerom, a nemojte biti robovi dunjaluka. Čujte dobro! Dunjaluk prolazi, a Ahiret dolazi. Vi ste na svijetu na kojem postoje djela ali nema obračuna, a približavate se svijetu na kojem će biti obračun, a neće biti činjenja djela.“ (Ihja, V, 115; Kenzu ‘l-ummal, br. 44167)
Jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., je uzeo u ruke tri štapa. Jedan je stavio ispred sebe, drugi sa strane a treći je bacio malo dalje od sebe. Zatim je upitao ashabe, r.anhum:
„Znate li šta ovo znači?“
„Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“, odgovorili su ashabi, r.anhum, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je nastavio:
„Ovo (ovaj štap ispred mene) je čovjek. Ovo (ovaj štap pored mene) je smrt. A ono (štap najudaljeniji od mene) je nada. Dok čovjek trči za svojim željama, odjednom ga stigne smrt, prije nego ih uspije dostići.“ (Ihja, V, 116)
Duga nada je jedna od najtežih bolesti srca. Ponekad čovjek gaji dugu nadu, a za sebe misli da je zahid (onaj ko se susteže od dunjaluka), baš kao što bolesnik koji ne zna za svoju bolest za sebe misli da je zdrav…
Četiri opasnosti
Imam Gazali, rah., u djelu „Minhadžu ‘l-abidin“ opširno govori o bolestima srca, izdvajajući dugu nadu kao jednu od četiri najveće propasti za srce (druge tri su: brzopletost, zavist i kibur). Dugu nadu opisuje kao zlo koje uništava svako dobro i pokornost, a poziva u propast i fitnu, i kaže:
„Znaj dobro da duga nada sa sobom donosi četiri opasnosti:
- Lijenost i nemar spram ibadeta
Osoba koja ima dugu nadu, odlaže ibadet jer misli da ima vremena, i tako joj prolazi cijeli život. Odlazi u nepovrat. Jedan od Allahovih dobrih robova Davud Tai, k.s., je rekao:
‘Onaj ko se boji džehennemske kazne, njemu je blizu ono što je daleko. A ko ima dugu nadu, njegova djela su loša.’
Jahja b. Muaz, k.s., kazuje: ‘Dugoročna nada presijeca put svakog dobra.’
Također, dugoročna nada prouzrokuje napuštanje tevbe i njeno odlaganje. Posjednik te osobine ovako razmišlja:
‘Još sam mlad, imam mnogo vremena da učinim tevbu. Sad ću da radim, zarađujem i malo uživam u dunjaluku. Kad budem stariji, učinit ću tevbu i okrenuti se činjenju dobrih djela. ‘ I tako se predaje dunjaluku u potpunosti. A smrt dolazi nenadano. I rob umire prije nego što učini tevbu, uskraćen onoga čemu se nadao.
- Pohlepu prema imetku i dunjaluku, i odlaganje djela za Ahiret
Duga nada navodi čovjeka na misli: ‘Sad, dok sam još u snazi, treba da radim i stječem imetak. Ubrzo će doći starost i ja više neću moći da radim niti privređujem. A ne smijem dozvoliti sebi da budem siromašan. Jer siromaštvo u starosti je teško…’ Te i slične misli obuzimaju njegovo srce nakon čega postaje pohlepan prema imetku, pa izbjegava da daje zekat i sadaku. I dok je on okupiran tim mislima, iznenada mu dolazi smrt, i sve što je stekao ostaje na dunjaluku. Imetak ostaje drugima, a on odlazi natovaren grijesima.
Ebu Zerr el-Gifari, r.a., je rekao: ‘Ubila me tuga i briga za danima koje nisam dočekao.’ Kada su ga upitali zbog čega je to kazao, odgovorio je: ‘Moja nada je prevazišla moj životni vijek, eto zbog toga…’
- Tvrdoću srca i zaborav na Ahiret
Onaj ko trči za ispunjenjem beskrajnih želja, taj ne misli na grijehe, niti na smrt. Ne razmišlja o kaburu niti kaburskim stanjima. Njegove misli i jezik su vezani samo za ovaj svijet. Sve dok mu srce potpuno ne pocrni i ne otvrdne. Iz srca koje je crno i tvrdo nestaju suptilnost i milost, u njemu više nema misli o tevbi, niti o Ahiretu, i iz njega iščezavaju sve vjerske i ljudske vrline. Čovjek u to stanje dolazi zbog nerazmišljanja o grijesima, o posljedicama grijeha, i nerazmišljanja o svome kraju.
Dakle, kada rob, po pitanju dunjaluka gaji dugu nadu, to ga vodi u gaflet (stanje nemara), odvraća ga od tevbe i olakšava mu činjenje grijeha. Njegov ibadet se umanjuje, a ambicije prema dunjaluku povećavaju. Sve to dovodi do uvećanja grijeha i na kraju tamnjenja srca.“
Briga za Ahiretom
Imam Gazali, rah., nakon što je opširno objasnio pogubnost duge nade, nudi i rješenja kako se sačuvati od nje:
„Iz navedenog možemo zaključiti da je dugoročna nada jedna od najvećih propasti za čovjeka. Da bi se spasio od nje, rob se treba neprestano podsjećati na smrt i ono što slijedi nakon smrti. Treba razmišljati o vječnom životu i kaburskoj patnji, te prigrliti ibadet i pokornost.
Isa, a.s., je dunjaluk opisao sljedećim riječima:
‘Dunjaluk se sastoji od tri dana: jučer, danas i sutra. Jučer je prošlo i više se neće vratiti. Sutra, ne znamo hoćemo li dočekati. Stoga, znajte vrijednost dana u kojem se nalazite, iskoristite ga.’
Brate moj! Ako pažljivo razmisliš o navedenom, ako nekoliko dana budeš držao to u mislima, uistinu će se u tvome srcu umjesto duge nade pojaviti kratka nada. Požurit ćeš sa činjenjem tevbe, prigrlit ćeš pokornost i ibadet. Tvoje želje spram dunjaluka će se umanjiti, vezanost za ovaj svijet će oslabiti i ostavit ćeš grijehe.
Srce će ti ispuniti briga za Ahiretom. Svakog trenutka sjećat ćeš se smrti, ahiretska stanja dolazit će ti pred oči i kao rezultat, nestat će crnila u tvome srcu, a umjesto njega pojavit će se čvrsta vjera u Allaha, dž.š., te osjećaji milosti i samilosti. Ibadete ćeš činiti onako kako je Allah, dž.š., naredio, i sve poslove ćeš obavljati ispravno. Tako ćeš, Allahovom, dž.š., pomoći i dobrotom preseliti na Ahiret srca punog imana.“ (Minhadžu ‘l-abidin, 147-151)
Duga nada je vezanost srca za dunjaluk, kao da nikada nećemo preseliti. Ne smatra se dugom nadom to da čovjek predano i ozbiljno obavlja svoje dunjalučke poslove, da planira, da postavi ciljeve i odlučno hodi prema njima. Vjernik treba da bude marljiv i da se mnogo trudi i u dunjalučkim poslovima. Svaki posao koji obavlja, treba da radi na najbolji način. Ali, to ne smije da ga odvede u zaborav spram Ahireta i smrti. Robovanje se ne smije zapostavljati… Nije zuhd u tome da čovjek povuče ruke od dunjaluka, zuhd se ogleda u sustezanju i čuvanju srca od ljubavi prema ovome svijetu. Zuhd se ne postiže ostavljanjem dunjaluka i životom u bijedi. Kao što kaže Sufjan es-Sevri, k.s.: „Zuhd se ne ogleda u jedenju suhoga hljeba i nošenju odjeće od grubog platna. Zahid je onaj ko posjeduje kratku nadu.“ (Ihja ulumi ‘d-din, V, 117)
Jedini put da čovjek održi kratku nadu jeste razmišljanje o prolaznosti dunjaluka, i razmišljanje o Ahiretu kao vječnoj kući. Zatim, često razmišljanje o smrti koja svakog trenutka može doći, i nepouzdavanje u dunjalučke blagodati. U vezi s tim treba slušati riječi i savjete velikana.
Tragom prethodnika
U jednoj hutbi hazreti Ebu Bekr, r.a., je kazao:
„Gdje su oni što se hvališe svojom mladošću? Gdje su vladari što sagradiše gradove i okružiše ih visokim zidinama? Gdje su junaci što poraziše dušmane na bojnom polju?
Svakog od njih vrijeme je oborilo na zemlju. Svi su ušli u tamne kaburove… Požurite u činjenju dobra, požurite! Spasite se, spasite se!“
Omer b. Abdulaziz, rah., je u svojoj posljednjoj hutbi rekao:
„O ljudi! Zar ne vidite da ste na putu koji vodi u smrt? Nakon što vi umrete na vaše mjesto će doći drugi. Zar ne vidite da svakog dana neke od vas spremate u ćefine i šaljete Gospodaru? Njihovo vrijeme je isteklo i nade završene. I vi ih stavljate u zemlju, bez prostirke i bez pokrivača. Njihova veza sa dunjalukom je prekinuta, odvojeni su od prijatelja i čekaju na obračun.
Kunem se Allahom, dok vam ovo govorim, niti jednog od vas ne smatram grješnijim od sebe. Ali, ovo je Allahov zakon. Zbog toga vam naređujem da budete pokorni Allahu, a upozoravam vas na nepokornost. Molim Uzvišenog Allaha za oprost.“
Nakon tih riječi Omer b. Abdulaziz, rah., je odjeću stavio na lice i počeo da plače. Plakao je sve dok mu brada nije bila natopljena suzama. Zatim je otišao kući, i preselio je na Ahiret a da više nije izašao iz kuće. (Gazali, Ahiret Hayatı)
Duga nada je bolest srca. Bolest poput zavisti, ili kibura (oholost). Ukoliko se čovjek ne oslobodi te bolesti, utopit će ga u vrtlogu ambicija i pohlepe. Lijek za dugu nadu je svijest o Ahiretu i kratkoročna nada. Da bi čovjek mogao imati kratkoročnu nadu uslov je da pouzdano zna da mu je smrt blizu u svakom trenutku. A to stanje je uslovljeno budnošću srca. Jer, samo srce koje je budno uzima pouku iz ajeta, hadisa i savjeta. Samo budno srce razmišlja i zikr čini.
Da bi čovjek došao u to stanje tefekkura (razmišljanje uzimajući pouku) i zikra, treba da počne od neke tačke. A ta tačka je tevba. Tevba čisti srce i zaokreće ga ka Allahu, dž.š. Tevba smekšava srce, otvrdlo od grijeha. Srce smekšano tevbom, prisjeća se smrti. A onaj čije se srce prisjeća smrti, skraćuje svoje nade. Obzirom da niko ne zna kad će mu smrt doći, potrebno je požuriti sa tevbom.
U suri Nisa’, Uzvišeni Gospodar kaže:
„Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: ‘Sad se zaista kajem!’, a i onima koji umiru kao nevjernici.“ (Nisa’, 17-18)
Postizanje cilja biće mnogo lakše ako za saputnika i vodiča uzmemo Allahove dobre robove koji su tevbu uzeli kao svoj način života. Cilj je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo.
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od onih sretnika, čija su srca živa zikrullahom, koji razmišljaju o smrti i imaju kratku nadu. Amin.