Najveći doprinos koji roditelji mogu dati kada je u pitanju brak njihove djece jeste da odgoje dijete koje će moći nositi odgovornost braka. Djeca koja znaju cijeniti druge, koja znaju prihvatiti i ispraviti svoje greške, koja su u teškim vremenima uz svoje roditelje ili braću i sestre, djeca koja znaju slušati drugoga i izraziti sebe, dakle, djeca koja su odrasla u dobrom porodičnom okruženju, moći će zasnovati porodicu na sigurnim i zdravim temeljima. Kada dijete koje je prošlo kroz savjestan odgoj, dođe u godine za ženidbu ili udaju, njegovi roditelji mu nastavljaju pružati podršku ispravnim savjetovanjem. Oni podstiču dijete da pronađe odgovore na pitanja “Da li postoji ravnoteža između njega i mlade ili mladoženje koji dolazi u njihovu porodicu?; Da li su oni sposobni nositi teret porodice?”, i na niz sličnih pitanja.
PRAVEDNOST, ČVRSTI STUB NOVOG DOMA
Nakon što se poduzmu svi potrebni koraci i zasnuje nova porodica, mladenci osjećaju potrebu za podrškom roditelja. Naročito onda kada se pojave prvi problemi, mladenci se najprije obraćaju svojim roditeljima. U problematičnim situacijama, roditelji najviše trebaju voditi računa o pravednosti. Ukoliko kao stariji članovi porodice, na određeni problem budete gledali samo iz ugla “moje dijete pati”, možete vrlo lahko zapasti u zamku pogrešnog prosuđivanja. Navedena rečenica istovremeno nosi značenje “moj zet ili snaha nanosi bol mom djetetu.” Naravno da i Vaše dijete pati i da Vam upravo zbog toga iznosi određeni problem. Međutim, ne smijete zaboraviti da, ukoliko želite pomoći u rješavanju određenog problema i ukoliko želite poduzeti određene korake, ne smijete se voditi mišlju da Vaše dijete trpi.
Ukoliko budete tako razmišljali, onda ste dali prioritet komoditetu Vašeg djeteta u odnosu na dobrobit i spas porodice. Zamislite kako Vam se sin žali na svoju suprugu jer se ona stalno ljuti na njega. Ukoliko Vam prvo pada napamet da Vaša snaha nema pravo da tako postupa, onda se trebamo vratiti na sami početak. Ukoliko pak pitate svog sina zbog čega se njegova žena toliko ljuti, zbog čega tako postupa prema njemu, onda otvarate mogućnost da uvidite i greške svoga sina. Na taj način spašavate se pogrešnog djelovanja pod utjecajem emocija i u prilici ste da postupite pravedno. Dakle, možete uvidjeti u čemu je istinski problem i ponuditi ispravna rješenja. Takvim postupanjem usmjerit ćete svoje dijete, koje od Vas traži savjet, da razmisli i o svom ponašanju, o čemu rijetko ko može razmisliti u trenucima ljutnje.
PRAVEDNI SUDIJA A NE TUŽILAC
Vrlo često u porodicu dolazi mlada ili mladoženja koji nisu u skladu sa željama roditelja. Tada naša pravednost nailazi na prvi udar. Ponekad roditelji svjesno “raspiruju vatru” kako bi iskoristili priliku da se obračunaju sa zetom ili snahom zbog svojih ličnih neslaganja s njima. Ukoliko roditelji slušaju kako se njihov sin žali na snahu, pa na to dodaju “I meni je to isto uradila”, oni zapravo u situaciji kada se od njih očekuje da postupe kao neka vrsta pravednog sudije, postupaju poput tužioca. Ukoliko roditelji posmatraju bračne probleme svoje djece kao priliku za revanš ili osvetu, oni na taj način jedino zadovoljavaju svoj ego. Kako je moguće da bude sretan čovjek ili žena čiji supružnik nije sretan? Ako ništa, radi toga, moramo nastojati da svoje negativne misli suzdržimo i da ih ne vežemo za bračne probleme svoje djece.
NE SAKRIVAJTE GREŠKE SVOJE DJECE
Neki ljudi roditeljima govore o svojim bračnim problemima, ali ne iz želje da im roditelji pomognu i ukažu na ono što je ispravno, već kako bi roditelji pokrili njihove greške i podržali ih u griješenju. Ukoliko je potrebno, spremni su čak i da zloupotrijebe emocije roditelja. U takvim situacijama, mi kao roditelji, moramo se potruditi da ne dozvolimo da nas prevare takve priče naše djece. Ne smijemo im pružiti priliku da pod okriljem naše samilosti nastavljaju sa svojim greškama, ili da nas pak uzimaju kao podršku za to. Greška koju danas pokrijete, misleći da na taj način pomažete svome djetetu, sutra će izaći pred Vas kao nešto mnogo veće i nepopravljivo. Štaviše, ako tako postupite, tada i Vi sudjelujete u tom pogrešnom ponašanju. Mi, kao roditelji, najprije želimo da naša djeca budu Allahu, dž.š., odani robovi. Zatim, da koriste svojoj domovini i društvu, te da budu dobre supruge i dobri muževi koji će zasnovati zdravu porodicu. Kako bismo to postigli, činimo sve što možemo. Onako kako djetetu od pet godina ne damo ono što nije njegovo i kako mu nastojimo objasniti ispravnost takvog postupanja, isti stav trebamo imati i onda kada naša djeca postanu odrasle osobe. Onom istom djetetu kojem smo govorili kako je rasipništvo kupovati bespotrebne igračke te kako je bitno biti umjeren, isto tako mu, kada dođe vrijeme za to, trebamo objasniti koja su to nerealna očekivanja koja možda ima kada je u pitanju njegov budući supružnik. Dakle, odogoj djece je posao koji traje cijeli život. 53
PAZITE DOK SLUŠATE O RUŽNIM STVARIMA!
Slušanje nečije tegobe zahtijeva vještinu. Trudit ćete se da budete nepristrasni. Recimo da ste uspjeli tako posmatrati problem, ali, da li ste uspjeli postupiti pravedno? Da li ste sposobni da se sačuvate utjecaja emocija dok Vam Vaša kćerka ili sin u negativnom kontekstu priča o svom bračnom drugu? Mnogi ljudi, nakon što saslušaju probleme tuđeg braka, pa čak i ako se radi o prijatelju, često promijenu mišljenje o suprotnoj strani. Kako li je tek kada pričamo o vlastitom djetetu koje je dio naše duše!? Čak i ukoliko mladenci prevaziđu probleme i ponovo dožive sretne dane, roditelji često ne mogu oprostiti svome zetu ili snahi. Kako ono što čujemo ne bi ostavilo loš trag u nama, trebamo razmišljati na način da niti jedan rob nije bezgriješan i da je naše dijete također moglo počiniti iste greške.
Časopis Semerkand, br. 107, Brak
