Poslanik, a.s., mnogo je volio hazreti Hasana. Često ga je uzimao u naručje i ljubio. Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., pripovijeda: “Jednog dana došao sam kod Resulullaha, a.s. Našao sam ga kako se igra sa Hasanom i Husejnom, r.a. Pitao sam:
– ‘Poslaniče, da li ih mnogo voliš?’
– ‘Kako da ih ne volim, oni su moja dva cvijeta u čijem mirisu uživam na ovom svijetu!’, odgovorio je Poslanik, a.s.”
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: “Gdje god bih vidio Hasana, oči bi mi se napunile suzama. Sjećam se kao danas, Poslanik, a.s., ga je uzeo u krilo, a Hasan se igrao sa njegovom mubarek bradom. Resulullah, a.s., rekao je: ‘Ja njega mnogo volim. Voli ga i ti, i voli one koji njega vole!’ Još je jednom prilikom, aludirajući na Hasana i Husejna, r.a., rekao: ‘Allahu moj, ja ih obojicu volim, voli ih i Ti. I nemoj voljeti one koji njih mrze!’”
Resulullah, a.s., bi ih stavljao na svoja ramena i govorio: “Onaj ko mene voli neka i njih voli!” Hazreti Pejgamber se sa svojim unucima šalio i prema njima se odnosio sa velikom milošću. Jednom prilikom Hasan i Husejn, r.a., su se hrvali u Alejhisselamovom prisustvu. Međutim, on je bodrio samo Hasana, r.a. Vidjevši ovo, hazreti Fatima upita oca:
-“Božiji Poslaniče, Hasan je stariji a ti samo njega podržavaš. Zašto podržavaš Hasana kad je ispravno pomagati mlađeg?”
Poslanik, a.s., joj odgovori: –
“Fatima! Husejna pomaže Džebrail.”
Poslanik, a.s., svoje unuke nosao je na ramenima, stavljao ih na leđa i hodao četveronoške, ljuljao ih na nogama, a nekad bi pružao i jezik te ih tako nasmijavao i zabavljao. Džabir, r.a., prenosi kako je Poslanik, a.s., Hasana i Husejna, r.a., stavljao na leđa i hodao oslanjajući se na ruke, te govorio: “Kako vam je lijepa deva, i kako ste vi lijepi jahači!”
Znanje hazreti Hasana
Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Hasan je imao osam godina. Zbog toga je broj hadisa koje je prenio direktno od Poslanika, a.s., prilično mali.
Međutim, prenio je mnogo hadisa od drugih ashaba, počevši od svog oca hazreti Alije. Poslije su od njega mnogi prenosioci preuzeli hadise, kao što su naša majka hazreti Aiša, sin njegovog brata Ali, njegova dva sina Abdullah i Bakir te Ikrime, Ibn Sirin, Džubejr b. Nefir, Ebu’l-Havra, Rebia b. Šejban, Ebu Midžlez, Hubejre b. Berim, Šejban b. Lejl, Šabi, Šekik b. Seleme, Musebbib b. Nuhbe, Ishak b. Beššar i drugi.
Hasan, r.a., svoju djecu i rođake savjetovao je podstičući ih na stjecanje znanja. Govorio bi im: “Mnogo učite! Ako vam teško ide učenje napamet, pišite i nosite kući!”
Ahlak hazreti Hasana
Svojim ahlakom Hasan je bio svijetli primjer među ljudima. Ahlak mu je bio zaista divan.
Opraštao bi onima koji su loše postupili prema njemu. Mnogo je ličio na svog djeda hazreti Pejgambera, a.s.
Jednom prilikom hazreti Ebu Bekr je nakon ikindije namaza izašao iz džamije zajedno sa Alijem, r.a. Vidio je Hasana, r.a., kako se igra sa djecom.
Odmah mu je prišao, podigao ga na ramena, i rekao: “Žrtvovao bih za tebe i oca i majku. Ne ličiš na Aliju nego na Poslanika, a.s.!” Ali, r.a., na ove riječi se nasmijao.
Ličio je na djeda i u ponašanju. Bio je mnogo blag, strpljiv i pokoran. Trudio se da ljude učini zadovoljnim. Prema njima je bio mnogo milostiv. Jednog dana je u Medinu došao čovjek koji je bio neprijateljski raspoložen prema Poslanikovoj porodici. Vidio je Hasana, r.a., i prišao mu. Počeo mu je govoriti ružne riječi. Drsko mu se obraćao. Hasan, r.a., gledao je u njegovo lice sa samilošću. Čovjek se najzad umorio, više nije nalazio riječ koju bi mogao reći. Hasan, r.a., koji je sve te uvrede strpljivo slušao, nazvao je čovjeku selam i sa osmjehom mu ovako rekao:
– “Šejhu, ti si sigurno stranac u ovom gradu. Varaš se u mišljenju o nama, sigurno su ti pogrešno rekli. Ako želiš da budemo zadovoljni tobom, bit ćemo zadovoljni. Ako nešto od nas tražiš, dat ćemo ti. Ako želiš onog koji na put ukazuje, mi ćemo te uputiti na Istinu i Pravi put. Ako od nas tražiš pomoć u nošenju svog tereta, mi ćemo ti ga nositi. Ako si gladan, nahranit ćemo te; ako si žedan, napojit ćemo te; ako imaš neku potrebu, zadovoljit ćemo je; ako nemaš kuće, dat ćemo ti neko mjesto za stanovanje; ako imaš neku želju, ispunit ćemo je. Ako nam dođeš sa svojom poputninom, učinit ćemo te našim gostom i, sve dok si tu, ugošćavat ćemo te sa radošću i ljubavlju. To je zato što mi imamo široku kuću i sve što je potrebno da ugostimo.”
Čovjek se, čuvši ove Hasanove riječi pune ljubavi i samilosti, rasplaka iz sveg glasa i, postiđen zbog svog postupka, reče:
– “Svjedočim da si ti halifa na zemlji. Allah dobro zna koju će porodicu odabrati za poslanstvo. Hasane, od Allahovih robova ti i tvoj otac ste mi bili najveći neprijatelji, a sada ste mi najdraži od svih Allahovih robova.”
Malo poslije, stari čovjek bio je gost u Hasanovoj kući. I tako je tretiran tokom cijelog boravka u Medini. Postao je i jedan od bliskih prijatelja Poslanikove porodice.
