Tužila je svoga muža
Jedna žena je došla kod halife Omera, r.a., i rekla:
– Vladaru mu’mina, došla sam ti sa tužbom na najboljeg među ljudima. To je takva osoba da nema niko ili je malo onih koji ga prevazilaze u djelima. Cijele noći klanja sve do sabaha, i po cijele dane provodi u postu…
Nakon ovih riječi se postidila zbog onoga što je htjela reći, pa je samo dodala:
– Vladaru mu’mina, oprosti mi. I povukla se.
Omer je rekao:
– Dobro, dobro. Neka je Allah zadovoljan s tobom. Ti si čovjeka nahvalila najljepšim stvarima, više ne moraš ništa reći o njemu.
Nakon što je žena izašla, Ka‘b b. Sur, r.a., rekao je:
– Vladaru mu’mina, žena se postidjela i nije ti mogla izgovoriti svoju pritužbu.
– Kakvu pritužbu ima ova žena?
– Žena je htjela tužiti muža što ne obavlja svoje dužnosti. Međutim, nije to mogla reći otvoreno.
Omer je pozvao ženu natrag. Poslao je vijest i njenom mužu da i on dođe. Onda je zamolio Ka‘ba:
– Ti budi sudija između ovo dvoje.
Ka‘b je rekao:
– Kako ja mogu biti sudija dok si ti ovdje?
Omer mu je odgovorio:
– Detalj koji ja nisam mogao shvatiti ti si shvatio. Zbog toga je tvoje pravo saslušati ih oboje i iznijeti presudu.
Na ovo je Ka‘b tom čovjeku rekao:
– S obzirom na to da je uzvišeni Allah objavio upućenim muškarcima: “Onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri” (en-Nisa, 3), smiješ postiti najviše tri dana uzastopno; četvrti dan se moraš mrsiti. Najviše tri noći zaredom smiješ klanjati do sabaha; četvrtu noć moraš biti sa svojom ženom.
Omeru, r.a., se svidjelo ovakvo Ka‘bovo razmišljanje, pa mu je rekao:
– Ovaj tvoj govor je bio ljepši od bilo kakvog drugog.
Halifa, kome se jako svidjela ova ispravna presuda, postavio ga je kadijom Basre.
Ibn Sa‘d, et-Tabakatu’l-Kebir, 9:91.
