Važnost igara koje razvijaju pažnju
Često navodimo da je igra za dijete vrlo bitna potreba kroz koju ga možemo podučiti pozitivnim obrascima ponašanja ili bitnim saznanjima. Uz određene gre kroz koje se razvija inteligencija i memorija, te povećava sposobnost usmjeravanja na osjete i osjećaje, možemo doprinijeti povećanju djetetove pažnje i koncentracije. Navest ćemo neke od igara koje možemo igrati zajedno sa svojom djecom:
Raspoznavanje zvukova iz okruženja: Po mogućnosti, otići ćemo na čist zrak, na neko mjesto gdje možemo slušati zvukove prirode. Zatvorit ćemo oči i zatražiti da svi pomno slušaju zvukove oko sebe. Neko vrijeme ćemo tako slušati žuborenje rijeke, šuštanje lišća te zvukove različitih ptica i životinja. Na kraju će svi učesnici reći šta su čuli, a po želji mogu čak i imitirati te zvukove.
Redanje predmeta: Željene predmete poredamo u skladu sa određenim redom, a onda ih ponovo raspemo. Zatim od djeteta zatražimo da ih poreda na isti način. Možemo predmete redati shodno veličini, od manjeg ka većem, kraćeg ka dužem ili po bojama.
Slaganje puzzli: Puzzle koje inače jačaju vizuelnu memoriju, također doprinose i razvijanju pažljivog posmatranja. Kada po pitanju bilo koje teme kojoj želimo podučiti dijete (životinje, cvijeće, korisni hobiji, pravila lijepog ponašanja itd.) koristimo puzzle, onda lahko možemo djetetu prenijeti glavnu misao koja nastaje kao cjelina sklopljenih puzzli.
Prepoznavanje predmeta: Prilikom igre, vežemo djetetu oči i pred njega stavljamo predmete različitog oblika, strukture, okusa, zvuka ili mirisa. Zatim, tražimo od djeteta da po okusu naprimjer prepozna šljivu, po zvuku ili obliku neku igračku, po mirisu cvijet ili po dodiru pero ptice. Cilj ove igre je da doprinesemo tome da dijete kroz upotrebu čula ostvari koncentraciju i pažnju.
Pronalazak izgubljene stvari: Od djeteta se traži da pažljivo osmotri određenu prostoriju i stvari koje se nalaze u njoj. Potom mu se kaže da izađe vani i sakrije se neka od stvari iz prostorije. Nakon toga dijete se ponovo uvede u prostoriju i od njega se traži da u određenom vremenskom roku uoči koja stvar nedostaje, te da je pronađe. Ova igra, koja jača vizuelnu memoriju i sposobnost koncentracije, istovremeno može biti i veoma zabavna i edukativna.
Pronalazak greške u pisanju: U ovoj igri koja je ujedno i veoma edukativna, od djeteta se, shodno njegovom uzrastu, traži da pročita određenu pogrešno napisanu riječ, ili rečenicu odnosno pasus, u kojem je neka riječ pogrešno napisana. A zatim se od njega traži da uoči grešku ili pogrešno napisanu riječ.
Sve je više roditelja koji se žale kako njihova djeca imaju poteškoće u praćenju nastave, te kako ih je veoma teško privoliti na to da samostalno i uredno rade svoje domaće zadatke. Nažalost, ne možemo kazati da je to stanje, koje se naziva nedostatkom koncentracije, primjetno samo kod djece školskog uzrasta. Svjedoci smo da se sa sličnim problemom suočavaju djeca svih uzrasta. Djeca, dakle, imaju poteškoću da svoje emocije i misli usredotoče na jednu stvar i veoma teško uspijevaju da se koncentrišu. Razlog tome je činjenica da su djeca okružena mnogim utjecajima koji ih sprječavaju da se koncentrišu i koji produbljuju spomenuti problem. Stoga, najprije se želimo dotaknuti tih negativnih faktora i utjecaja te pokušati objasniti kako to oni utječu na djecu.
Virtuelne ekrane trebamo zamijeniti stvarnim iskustvima
Među faktorima koji negativno utječu na sposobnost koncentracije, na prvom mjestu su svakako digitalni uređaji koji slabe osjećaje i percepciju kod djece, umanjuju njihove kognitivne i motoričke sposobnosti i dovode ih u stanje ovisnosti. Naročito zbog ekrana elektronskih uređaja sa kojima djeca ispod dvije godine starosti apsolutno ne bi smjela doći u kontakt, djeca imaju poteškoću da se koncentrišu na bilo šta drugo osim na video trodimenzionalnog formata. Veoma često im je potrebno dosta vremena da se, nakon što završe sa igranjem virtuelne igrice ili gledanjem crtanog filma, adaptiraju na svakodnevnicu te da svoju pažnju usmjere na bilo šta drugo. Iz tog razloga ključno je važno da se ograniči upotreba tih uređaja, kako u pogledu sadržaja koji djeca gledaju, tako i u pogledu vremena korištenja. Prije svega, iz prostorije u kojoj dijete radi domaće zadatke, treba ukloniti uređaje kao što su televizor, tablet i mobitel. Zatim, potrebno je jasno odrediti koliko dnevno vremena dijete smije provesti uz te uređaje, i svakako, nadzirati dijete u tome.
Osnovni način udaljavanja djece od ekrana elektronskih uređaja i razvijanja njihove sposobnosti koncentracije polazi od toga da ih usmjerimo na korisne aktivnosti u realnom svijetu. Naprimjer, usmjeravanje djece na određene hobije koji zahtijevaju trud i predanost, može biti jedan od prvih koraka ka povećanju njihove pažnje. Uporedo s tim, možemo ih podsticati i na određene umjetničke aktivnosti koje će hraniti njihove osjećaje i podstaći ih na ustrajnost, ili pak neke sportske aktivnosti koje pružaju mogućnost da djeca osjete zadovoljstvo postizanja cilja nakon truda i discipline. Sve to u velikoj mjeri doprinosi povećanju koncentracije kod djece. Također, poznato je da je dio mozga koji se naziva mali mozak, pored motoričkih sposobnosti kao što su sposobnost hodanja, trčanja, skakanja, odgovoran i za sposobnost usmjeravanja pažnje i koncentracije. To ukazuje na direktnu povezanost između fizičke aktivnosti i sposobnosti koncentracije.
Utjecaj hrane na sposobnost koncentracije
Iako se to često zanemaruje, činjenica je da način ishrane mnogo utječe na koncentraciju. Uočava se da djeca koja jedu hranu sa previše šećera, zasićenih masti, te obrađenu i gotovu hranu, ne mogu da zadrže pažnju pa čak i često imaju problem hiperaktivnosti. U takvim slučajevima, vrlo je bitno zatražiti pomoć stručnjaka po pitanju pronalaska uzroka koji čine da dijete ne može da se kontroliše, kako fizički tako i mentalno. Vrlo je bitno slijediti njihove savjete i upute.
Pored toga, bitno je da promijenimo savkodnevni način ishrane te da se potrudimo da u naš život uvedemo zdravu ishranu koja ima vrlo bitno mjesto u svakoj vrsti liječenja. Ono na šta prvo trebamo obratiti pažnju jeste to da li naše dijete u toku dana pije dovoljno vode. Zatim trebamo izbaciti hranu koja izaziva ovisnost i uvesti zdraviju alternativu te pokušati upoznati djecu sa novim okusima. Uz voće i povrće, zdrave izvore masti i čiste izvore proteina, možemo učiniti da naša djeca manje konzumiraju gotovu hranu.
Ukoliko pokušamo samo sakriti štetne namirnice, naravno da nećemo postići ništa. Kako bismo dijete zaštitili od bombardovanja štetnom hranom kojem je izloženo u vanjskom svijetu, potrebno je da kod njega razvijamo svijest o zdravoj ishrani. Vrlo je bitno da djetetu ukažemo na to koja je hrana prirodna i čista, zašto ju je potrebno jesti te šta se dešava sa našim organizmom kada jedemo hranu koja u sebi ima raznorazne dodatke, emulgatore, pojačivače okusa i druge štetne materije. Međutim, nakon što im to sve objasnimo, ključno je da i mi prestanemo jesti takvu hranu ili barem da je ne jedemo pred djecom. U protivnom, vrlo teško ćemo moći biti ubjedljivi po pitanju navikavanja djece na zdravu ishranu.
U kući treba postojati red
Ukoliko želimo da povećamo pažnju i koncentraciju naše djece, onda ih moramo udaljiti od onoga što im rasipa pažnju, te napraviti urednu kućnu atmosferu. Kako bismo to postigli, pokušajmo najprije odrediti tačna vremena aktivnosti koje se realizuju u kući, kao što je vrijeme ručka, spavanja, buđenja, igre, rađenja zadaće i sl. Dijete koje zna koje su njegove dnevne obaveze i koliko vremena će za šta odvojiti, mnogo lakše funkcioniše. Na taj način djetetu biva i mnogo lakše da se fokusira na bilo koju odgovornost, na zadaću ili posao koji treba obaviti. Budući da je djetetu najčešće potrebno da ostvari potpunu koncentraciju kako bi ispunjavalo svoje školske obaveze, kako bi učilo i radilo zadaće, onda je i po tom pitanju vrlo bitno isplanirati tačno vrijeme. Prije svega, vrlo je bitno da dijete ne radi zadaću ukoliko je gladno, umorno ili pospano. Zatim, iz njegovog okruženja je potrebno ukloniti sve što bi mu moglo bespotrebno skretati pažnju. Dakle, potrebno je napraviti atmosferu u kojoj će dijete moći na miru raditi. Ukoliko tačno odredimo vrijeme rada i vrijeme odmora, te vrijeme odmora provodimo sa djetetom na čistom vazduhu, u kretanju ili istinski se odmarajući, onda mu na taj način također možemo pomoći u povećanju koncentracije i pažnje.
