Riječ „muhabbet“ ima značenja: ljubav, prijateljstvo, povezanost i vezanost čovjeka za osobe ili stvari kojima pridaje vrijednost. Kaže se da je muhabbet utkan u samom začetku univerzuma. Kada muhabbet u potpunosti zaokupira srce, kada obuzme sve organe i duhovne dragulje u čovjekovom biću, onda se takvo stanje naziva aškom. Većina ljudi nefsanske želje i težnje smatra ljubavlju, međutim, ljubav je stanje koje nastaje kao rezultat prisnosti odnosno blizine.
U Časnom Kur'anu, Allah, dž.š., na sljedeći način opisuje ljubav vjernika prema Njemu Uzvišenome:
„Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha…“ (Bekara, 165)
A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Niko od vas neće postići istinski iman dok mu Allah i Njegov Poslanik ne budu draži od svega.“ (Nesai)
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., o ljubavi kaže:
„Ko uzme Uzvišenog Allaha za svoga dosta i postigne Njegovo zadovoljstvo, pod cijenu da se ljudi ljute na njega, Uzvišeni Allah će povećati njegov položaj u očima ljudi. A ko, u nastojanju da postigne zadovoljstvo ljudi, čini ono što izaziva Allahovu srdžbu, takvog ništa neće moći spasiti od Allahovog azaba.“ (Tirmizi)
Sufije, koje su u središte svojih života smjestili ljubav prema Allahu, dž.š., i Njegovo zadovoljstvo, opisali su muhabbet na mnogo načina. Neki od njih opisali su ga kao stanje u kojem na svakom mjestu i u svakom stanju misliš na Voljenog, a drugi su pak kazali da je muhabbet stanje u kojem sve što učiniš vidiš malim, a sve što učini Voljeni vidiš velikim… U svakom opisu muhabbeta akcenat je na nestajanju jastva, na pokornosti i posvećenosti Voljenome.
Šejh-Ebu ‘l Hasen Šazili, k.s., muhabbet opisuje sljedećim riječima: „Muhabbet je stanje srca koje nastaje nakon što ga Uzvišeni Allah očisti od svega što je stvoreno. Kada je rob u takvom stanju, onda i njegov nefs biva pokoran Allahu, dž.š., razum se usmjerava onome što je On Uzvišeni odredio lijepim i čuva se loših misli. Ruh dolazi u božansku blizinu, a sirr (tajna) nestaje u mušahedi (osvjedočenje) Njega Uzvišenog. U takvom stanju, rob čezne za povećanjem muhabbeta, što se onda i desi. Otvaraju mu se vrata dove i on počinje osjećati najveću slast u obraćanju Uzvišenome. Takvom robu daruje se bliskost sa Allahom, dž.š., i on se ogrne kaftanom Njegove blizine. Tada se susretne sa sasvim novim spoznajama i poimanjima na polju hakikata.“
Muhabbet je poput užeta koje povezuje onog koji voli i Voljenog. To uže neprestano ga vuče prema Voljenome. Naposlijetku, ašik više ne vidi vlastito postojanje. Dolazi u posebno stanje nestajanja i uočava vlastitu nemoć, te pada na sedždu Uzvišenome Gospodaru. A sedžda je mjesto na kojem je rob najbliži Gospodaru. Ašik svoju volju predaje Ma'šuku. Budući da se u muhabbetu nalazi ma'rifet (suptilno srčano znanje i spoznaja), onda zajedno sa povećanjem ma'rifeta raste i ljubav.
Ibn Džuzej, k.s., ovako opisuje alamete (znak) ašikā:
„Kada se ljubav prema Allahu, dž.š., smjesti u srce, njeni tragovi su vidni i na vanjskim organima. Onaj ko je postigao istinski muhabbet, taj je čvrst u pokornosti Uzvišenom Gospodaru. On s ushićenjem hrli robovanju Uzvišenome, ulaže trud kako bi postigao Njegovo zadovoljstvo, pronalazi slast u traženju od Njega, biva zadovoljan Njegovom odredbom, čezne za susretom sa Njim i pronalazi smiraj u zikru. Takav rob svoje srce udaljava od svega osim Uzvišenog Allaha, prekida srčane veze s ljudima i ulazi u stanje halveta. Iz njegovog srca nestaje ljubav za dunjalukom, a javlja se ljubav prema svakome koga Allah, dž.š., voli i ko voli Njega Uzvišenog. Ašik daje prednost Allahu, dž.š., nad svime.“
Hadže Abdullah el-Ensari el-Herevi, k.s., govori o tri stepena muhabbeta:
„Prvi stepen muhabbeta je muhabbet koji uklanja vesvese, omiljava robu hizmet i tješi ga kada zapadne u tegobe. Takav muhabbet rađa se iz zahvalnosti, učvršćuje se slijeđenjem Sunneta i raste sa sviješću o potpunoj ovisnosti o Uzvišenome Gospodaru.
Drugi stepen muhabbeta je stanje kada rob daje prednost Uzvišenom Hakku nad svime, svojim srcem neprestano svjedoči, a jezikom spominje Uzvišenog Gospodara. Takav muhabbet nastaje kao rezultat spoznaje Allahovih, dž.š., sifata, gledanja Njegovih ajeta i stalnog uzdizanja sa jednog na drugi stepen.
Treći stepen muhabbeta je muhabbet koji u potpunosti obuzima roba i koji se ne može iskazati riječima. To je muhabbet čijem opisu nema kraja.“
Kada su Džunejda Bagdadija, k.s., upitali koje je najbolje djelo koje će približiti roba Uzvišenom Allahu, on je dao sljedeći odgovor:
„To je da, kada Uzvišeni Allah pogleda u tvoje srce, vidi da ti, niti na dunjaluku niti na Ahiretu, ne želiš ništa drugo sem Njega Uzvišenog.“
U jednoj pjesmi, Rabbija el-Adevija, k.s., o ašku kazuje sljedeće riječi:
„Nepokoran si Allahu, a govoriš o ljubavi prema Njemu! Kunem se da je to suprotno pravilima razuma. Da si iskren u svojoj ljubavi, bio bi Mu pokoran. Zasigurno je ašik pokoran onome koga voli.“
Imam Gazali, rah., opisuje one koji su lažljivci u svojim tvrdnjama o ljubavi:
„Onaj ko tvrdi da voli Džennet, a ne čini ibadete, taj je lažov.
Onaj ko tvrdi da voli Allahova Poslanika, s.a.v.s., a ne voli učenjake i siromahe, taj je lažov.
Ko tvrdi da strahuje od Džehennema, a ne napušta činjenje grijeha, taj je lažov.
Ko tvrdi da voli Allaha, dž.š., a žali se na nevolje koje ga snađu, taj je lažov.“
Također, opisujući one koji su sami sebe obmanuli, Imam Gazali, rah., kaže:
„Oni tvrde da pronalaze slast u zikru Uzvišenog Allaha, ali vole dunjaluk.
Oni tvrde da vole iskrenost u djelima, ali im se dopada da ih ljudi hvale.
Oni tvrde da posjeduju muhabbet prema Uzvišenom Allahu, međutim ne trude se da odgoje svoje nefsove i da se oslobode njihovih stega.“
Časopis Semerkand, br. 110, Riznica mudrosti
