Riječ „takvaluk“ leksički označava prezanje i strahovanje od nečega ili nekoga. Kao islamski termin, takvaluk označava ispunjavanje Allahovih, dž.š., naredbi, izbjegavanje Njegovih zabrana, čuvanje od izazivanja Njegove srdžbe i činjenje dobrih djela radi Njegova zadovoljstva. Takvaluk, pored čuvanja od harama, podrazumijeva i čuvanje od sumnjivih stvari.
Strah koji se podrazumijeva u okviru takvaluka je mnogo više od običnog osjećaja, on se očituje kroz stavove, ponašanja i djela roba. Dakle, to je osjećaj koji čovjeka usmjerava ka ihlasu i činjenju dobrih djela, jer ga dovodi u stanje da strahuje od Allahove, dž.š., kazne i od toga da ostane lišen Njegove ljubavi. Posjednici takvaluka nazivaju se muttekijama. Muttekije se ne boje ničega i nikoga sem Uzvišenog Allaha, ne usmjeravaju se nikome sem Njemu Uzvišenome i u svojim srcima nose ljubav prema Njemu Uzvišenom. U središtu svih njihovih poslova i njihovog djelovanja jeste Uzvišeni Gospodar. Štaviše, oni radi Allaha, dž.š., vole i radi Allaha, dž.š., mrze.
Srce muttekije daleko je od ovosvjetskih briga. Njegova jedina briga je strah od gubitka Allahova, dž.š., zadovoljstva. Upravo zbog toga, takva osoba se kloni sumnjivih stvari i okruženja koji bi je mogli navesti na griješenje. Pored farzova, takav rob pridaje veliku važnost nafilama. On u svakom poslu, javnom ili tajnom, strahuje od Allaha, dž.š., te u svakom poslu postupa uzimajući u obzir Njegovo zadovoljstvo i srdžbu.
Uzvišeni Allah nam u Časnom Kur'anu, u mnogim ajetima naređuje da budemo muttekije i da strahujemo od Njega. Pa tako u 102. ajetu sure Al-i ‘Imran nam savjetuje da budemo u potpunosti u stanju takvaluka i da takvo stanje održimo do kraja života: „O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!“ Imam Bejdavi, rah., o tome šta znači istinski se bojati Allaha, dž.š., kazuje da je to stanje u kojem rob svoje ibadete i pokornost ne smatra velikim i ne očekuje sevape za njih.
U drugom časnom ajetu, Uzvišeni Allah kaže: „Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.“ (Hudžurat, 13) Na taj način, Uzvišeni Gospodar nam ukazuje na to da je takvaluk ono što čovjeku donosi čast i vrijednost. Ibn ‘Adžibe el-Haseni, k.s., navedeni časni ajet tumači na sljedeći način: „Dakle, najčasniji među vama nije onaj ko ima najbolje porijeklo, već onaj koji se najviše boji Allaha, dž.š. Jer, ono što kod Uzvišenog Allaha ukazuje na potpunost nefsa i na visoki stepen koji je osoba postigla jeste takvaluk.“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u jednom hadisu rekao: „Najbolji od ljudi je onaj koji najbolje uči i razumijeva Časni Kur'an, onaj koji se najviše boji Allaha, dž.š., koji najviše naređuje dobro, koji najviše odvraća od zla i koji najviše pazi na rodbinske veze.“ (Sujuti, ed-Durru ‘l-mensur) Tim riječima Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je ukazao na važnost takvaluka.
Imam Kušejri, rah., kaže da je takavaluk vrlina koja u sebi sadrži svako dobro i fadilet, te navodi sljedeće: „Hakikat (suština) takvaluka je u pokoravanju Allahu, dž.š., kako bismo se sačuvali Njegove kazne. Početak takvaluka je čuvanje od širka, zatim slijedi čuvanje od grijeha i zabranjenih stvari, zatim čuvanje od sumnjivih djela koja mogu voditi u grijeh, te naposlijetku, ostavljanje ispraznih i bespotrebnih stvari.“
Ebu ‘l-Kasim Nasrabadi, k.s., takvaluk opisuje kao robovo distanciranje od svega sem Uzvišenog i Silnog Allaha.
Ebu Hasan Farisi, rah., je posmatrao takvaluk iz dva ugla, pa je kazao: „Postoji zahirski (pojavni) i batinski (skriveni) takvaluk. Zahirski se očituje u čuvanju granica Šerijata, a batinski u iskrenosti i čistoći namjere.“ Shodno tome, takvaluk je istovremeno i odjeća tijela i odjeća srca. Istinski muttekija, dakle, kako god čuva svoje organe od činjenja grijeha, tako čuva i svoje srce i održava ga čistim od duhovnih bolesti poput pretvaranja, širka i nemara.
Ahmed Bidžan, k.s., je kazao da takvaluk u svakoj situaciji ima tri obilježja:
- ispunjavanje hakkova Uzvišenog Allaha
- usmjeravanje ka Uzvišenom Allahu
- bivanje na putu ustrajnosti
Ebu Jakub Nehredžuri, rah., suštinu takvaluka opisuje riječima: „Dunjaluk je more, Ahiret je obala, takvaluk je brod, a ljudi su putnici.“ Budući da je takvaluk brod koji ljude spašava od utapanja u grijesima i nemaru, naša dužnost je jasna: Potrebno je postići takvaluk i doći do džennetske obale, a da se pri tome ne ugušimo u prljavštini dunjaluka…
Ibn ‘Adžibe el-Haseni, k.s., važnost takvaluka opisuje sljedećim riječima: „Svaki rob je blizak Uzvišenom Hakku shodno takvaluku koji posjeduje, a njegov takvaluk je srazmjeran njegovom usmjeravanju ka Uzvišenom Allahu. Rob je usmjeren ka Allahu, dž.š., u onoj mjeri u kojoj je očistio svoje srce od ispraznih zanimacija i poslova, a srce je očistio onoliko koliko praktikuje zuhd. Zuhd je pak srazmjeran ljubavi prema Uzvišenom Allahu, a ljubav prema Allahu, dž.š., srazmjerna je robovom poznavanju Njega Uzvišenog. Poznavanje Allaha, dž.š., uvećava se shodno jekinu (ubjeđenje), a jekin, shodno podizanju perdi sa srca. A perde se sa srca dižu shodno pomoći koju Uzvišeni Allah pruža robu.“
Ebu Jezid Bistami, k.s., je rekao da je takvaluk čuvanje od svih sumnjivih stvari, te dodao: „Muttekija je onaj ko kada govori, govori radi Allaha, dž.š., kada šuti, šuti radi Allaha, dž.š., i kada čini zikr, čini zikr Allaha, dž.š.“
Sva briga posjednika takvaluka jeste da živi u skladu sa Allahovim, dž.š., zadovoljstvom, sve dok ne preda svoju dušu, te da pred Njega Uzvišenog izađe sačuvan od svih strahova. Prema tome, on se u svakom trenutku oslanja na Allaha, dž.š., te biva strpljiv kada ga snađe kakva nevolja. Takav je uvijek svjestan da je u svijetu ispita.
Ukratko, takvaluk je najprije djelo srca, a zatim i cijelog tijela. Njegovi prvi plodovi su tevekkul (oslanjanje na Allaha, dž.š.) i stanje smirenosti. A krajnji rezultat je Džennet kojim će muttekija Allahovom, dž.š., dobrotom, biti obradovan.
