Leksičko značenje riječi „kalb“ (srce) koja imenuje letaif (duhovni dragulj) koji je izvor misli, razumijevanja i osjećanja jeste „učiniti da ono što je gornje postane donje, ispoljiti ono što je u unutrašnjosti, vratiti se i promijeniti“. Srce je samo čovjeku svojstven Rabbani letaif koji je središte nijeta, razuma i mudrosti. Iman je u srcu i srce je vladar cijeloga tijela.
Tehanevi, rah., na sljedeći način definiše srce: „Srce je tačka u kojoj se očituju sva Allahova, dž.š., imena i svojstva. Upravo zbog toga se brzo mijenja. Ono što je za čovjeka bitno jeste da se usmjeri ka svome Stvoritelju, a to je jedino moguće putem srca.“
Vodeći se ajetom: „Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.“ (Enfal, 2), te hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., poput onoga u kome je rekao: „Pazite, u tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav, bit će zdravi i ostali organi tijela, a ako je taj organ bolestan, bit će bolesni i ostali dijelovi tijela. Pazite, taj organ je srce.“, sufije uvijek pridavale iznimnu pažnju srcu. Nezamislivo je da sufije, koje čovjeka smatraju putnikom na putu postizanja potpunosti, i koji svakim korakom tragaju za Uzvišenim Hakkom, ne pridaju važnost čišćenju srca, kao središta misli, osjećanja i djela. Upravo zbog toga je Bišr el-Hafi, k.s., opisujući sufije, rekao: „To su oni koji čiste svoja srca.“
Tesavvuf je čišćenje srca. Ono na šta se misli pod pojmom čišćenja jeste otklanjanje ružnih osobina iz srca poput kibura, mržnje, škrtosti, kukavičluka, ljubavi za dunjalukom, gafleta, kufra i srdžbe, a zatim ukrašavanje srca lijepim osobinama kao što su poniznost, edeb, velikodušnost, muhabbet, tolerancija, dobročinstvo itd… Ebu Said Harraz, k.s., je rekao: „Sufija je onaj čije je srce Uzvišeni Allah očistio i ispunio nurom. A onaj u čije srce uđe nur, taj osjeti slast zikra.“
Čišćenje srca realizuje se kroz ibadete, kontrolu nefsa, strpljenje i jedenje halal-hrane. Zikrovi koje murid dobije od muršida i nafila-ibadeti, s vremenom čiste muridovo srce i usmjeravaju ga ka činjenju dobra. Murid treba tokom dana stalno kontrolisati svoje srce, te, ukoliko uoči da je u njemu pogrešan nijet ili želja za grijehom, odmah treba učiniti tevbu i usmjeriti se ka Uzvišenom Allahu. Tesavvufski pojam „muhaseba“, koji podrazumijeva muridov obračun sa samim sobom, ustvari jeste čuvanje straže nad kapijama vlastitoga srca.
Murid u svakom trenutku treba biti u stanju budnosti i treba se držati što dalje od grijeha i gafleta koji bi obuzeo njegovo srce. Ukoliko bude tako postupao, njegovo srce će postati selim (zdravo). U Časnom Kur'anu, Allah, dž.š., za kalb-i selim kaže: „Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Šuara, 88-89)
Kalb-i selim je srce koje je očišćeno od grijeha i gafleta. Ono je obasjano zikrom Uzvišenog Hakka i zahvaljujući tome, postalo je ogledalo koje odražava Njegova imena i svojstva. To je srce koje se ukrasilo ahlakom Allahova Poslanika, s.a.v.s. Kada su našu majku, hazreti Aišu, r.anha, upitali: „Kakav je bio ahlak Allahova Poslanika, s.a.v.s.?“, odgovorila je pitanjem: „Zar vi ne učite Kur'an?! Njegov ahlak je bio Kur'an.“
Ibn ‘Adžibe el-Haseni, rah., ajet koji govori o kalb-i selimu tumači na sljedeći način: „Kalb-i selim je ono srce koje se oslobodilo sumnji, lažnih umišljanja i srcu svojstvenih duhovnih bolesti. A to se može realizovati samo uz pomoć kjamil muršida. Kjamil muršid, srce oslobađa od ružnih osobina svojstvenih stvorenjima, ukrašava ga ruhani svojstvima, i dovodi u stanje dostojno prijema u Allahovu, dž.š., blizinu. U protivnom, čovjek ostaje duhovno bolestan i sa takvim, bolesnim srcem, dolazi pred Allaha, dž.š.“
Hasan el-Basri, k.s., kaže da se srce kvari zbog sljedećih šest razloga:
- činjenje grijeha sa pouzdavanjem u tevbu
- stjecanje znanja, a nepostupanje po njemu
- neiskrenost i pretvaranje
- nezahvalnost na blagodatima Uzvišenog Allaha
- nezadovoljstvo Allahovom, dž.š., raspodjelom opskrbe
- neuzimanje pouke od umrlih.
Mevlana, k.s., kaže: „Onako kako svakog dana u neku kuću uđe gost, tako i u kuću tvoga srca, svakog trena dolazi neka misao, poput dragog gosta. Ta misao sa grane tvoga srca odvaja požutjele i sasušene listove, pomažući tako da na grani izrastu novi zeleni listovi.“
Tragovi gafleta i učinjenih grijeha na tvome srcu su poput sasušenog lišća. Tek kada se ti tragovi pobrišu zikrom i ibadetom, srce se ispunjava tedželijatima (manifestacije) i nurovima Uzvišenog Hakka.
Abdullah b. Hubejk, k.s., upozorava ljude sljedećim riječima: „Ljude u nevolju većinom bacaju ove četiri stvari: oči, jezik, srce i želje. Pazi na svoje srce! Neka se u njemu ne nađe mržnja niti zavist ni prema jednom muslimanu.“
Kada su Zunnuna Misrija, k.s., upitali: „Ko najbolje čuva svoje srce?“, odgovorio je: „Onaj ko najbolje kontroliše svoj jezik.“
Časopis Semerkand, br. 114, Riznica mudrosti
