Jedan od Sadat-i Kirama (Plemenitih prvaka) Šejh-Muhammed Dijauddin, k.s., poznat po nadimku Hazret-i Sani, po pitanju dunjaluka i Ahireta kaže sljedeće: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Dunjaluk i Ahiret su poput dvije supruge, ako je jedna zadovoljna, druga se ljuti.”
Dunjaluk je zadovoljan čovjekom ukoliko se on pokori nefsanskim prohtjevima i šejtanskim vesvesama koje se pojavljuju u njegovome srcu. Drugim riječima, dunjaluk je zadovoljan kada se čovjek prepusti udovoljavanju prohtijeva kao što su: jelo, piće, gibet (ogovaranje), zavist, haram pogled, prisvajanje tuđeg imetka, pretvaranje, samodopadljivost, nadmenost, mržnja i sl. Mnogo će se kajati onaj ko svoj nefs prepusti tim ružnim osobinama, koje će ga upropastiti, a ne sprječava ga od nepokornosti Allahu, dž.š. Zadovoljstvo Ahireta ogleda se u slijeđenju naredbi i savjeta Allahovog Miljenika, s.a.v.s., odnosno u izvršavanju onoga što je Šerijatom naređeno i izbjegavanju onoga što je zabranjeno. Onaj ko želi sreću na dunjaluku i na Ahiretu, ko strahuje od poniženja na dunjaluku i na Ahiretu, neka postupa u skladu sa propisima presvijetlog Šerijata.
O moj brate! Kao što stoji u djelu “Mektubat” Imama Rabbanija, k.s., i mnogim drugim knjigama, čovjek ne posjeduje ništa vrjednije od svoga života. Štaviše, Imam Gazali, rah., je prenoseći od Sulejmana ed-Daranija, k.s., rekao: “Čovjek treba cijeli život plakati zbog samo jednog daha koji ispusti u gafletu, jer svaki dah koji mu je poklonjen je poput dragulja neprocjenjive vrijednosti. Kada neko stekne samo jedan dragulj, pa ga izgubi prije nego se uspije okoristiti njime, kakvo bude njegovo stanje? Kako se njegova tuga iz dana u dan povećava! A svaki čovjekov dah je vrijedan kao taj dragulj, čak i više, jer čovjek u jednom dahu izgovori kelime-i šehadet. Pa zar ima nešto što bi u pogledu fadileta moglo biti ravno takvom dahu?
Isto se odnosi i na svaku drugu vrstu zikra. Međutim, zbog toga što su ljudi opijeni prividnim ljepotama dunjaluka, čija je vanjština ukrašena, a srž pokvarena i ružna, zbog toga što više nisu u stanju da razmišljaju o Allahovoj, dž.š., veličini, oni nisu svjesni vrijednosti uzvišenih stvari koje su im date sa svakim dahom. U svome veoma kratkom životnom vijeku koji im je dat, postići će ili vječnu blagodat ili će sebi nanijeti veliku štetu. Ukoliko posljednji izdah bude u lijepom stanju, čovjeka čekaju vječne džennetske blagodati. Ali, ukoliko posljednji izdah ne bude sa imanom (da Allah, dž.š., sve muslimane sačuva od tog stanja), čovjeka čeka vječni Džehennem.
Savjet Allahovog prijatelja
U jednom pismu Mevlane Halida Bagdadija, k.s., sadržani su savjeti koji mogu biti putokaz svim muslimanima: “Ne ogovaraj nikoga, čak ni one koji tebe ogovaraju. Ne uzimaj od dunjaluka ništa što pripada drugom. Uzmi samo ono što ti je Šerijatom dozvoljeno i to troši na putu dobra. Nemoj trošiti na svoje strasti i uživanja dok ima vjernika koji su gladni. Ni u kom slučaju ne laži. Ne podcjenjuj nikoga i ne smatraj sebe boljim od bilo kojeg stvorenja. Ibadete srca i tijela čini svim svojim bićem. A uz to, prisili svoj nefs da vjeruje kako nikada nije učinio niti jedno djelo koje bi moglo biti primljeno. Duša djela je nijjet, a ispravan nijjet je moguć samo sa ihlasom.
Kako to da tebi ne treba nijjet, a potreban je bio onima koji su na većim mekamima od tebe? Kunem se Allahom, ja ne vjerujem da sam ikada, od kako me majka rodila, učinio ijedno dobro djelo koje bi kod Allaha, dž.š., bilo primljeno i za koje neću polagati račun! Ako nisi u stanju da vidiš, da tvoj nefs nema valjanih i Uzvišenog Allaha dostojnih djela, onda je to znak krajnjeg neznanja. Ako si pak svjestan toga, onda ne gubi nadu u Allahovu, dž.š., milost. Jer Allahova milost je bolja od djelā svih ljudi i džina. Uzvišeni Hakk kaže: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’” (Junus, 58)
U tefsiru navedenog ajeta Ibn Abbas, r.a., kaže da riječi “onoga što gomilaju” znače “onoga što zarade”. Ne napuštaj ibadete kao oni sa čijom se pameću šejtan poigrao, pa su napustili djela nadajući se Allahovoj, dž.š., dobroti. Budi ustrajan u činjenju srčanog zikra i murakabe. Ne zanemaruj to dvoje čak ni dok putem hodiš. U svim poslovima se osloni na Allahovu, dž.š., snagu i moć, i čvrsto drži vezu sa ruhanijetima Plemenitih prvaka. Ukazuj počast alimima i hafizima. Budi zauzet učenjem Časnog Kur’ana, koliko god više možeš. Trudi se da i zučavaš fikh i hadis i nek te od toga ne odvrati izostanak hudura (zikr i svijest o Allahu, dž.š) u srcu. Ako zahirski poslovi prouzrokuju izostanak hudura u srcu, to je znak duhovne slabosti. Ne napuštaj nafile poput tehedžud, išrak, duha i evvabin namaza. Čini dove da vođe muslimana budu dobri i da se popravi stanje svih muslimana. I traži od Allaha, dž.š., da vjera islam nadvlada svoje dušmane. Trudi se da snagu trošiš na ibadete i napusti uobrazilju da je to tvoja zasluga. Budi zadovoljan imetkom koji ti je dat i čvrsto prigrli sunnet posjednika Mekami Mahmuda, s.a.v.s., njegove porodice i časnih ashaba, r.anhum.
Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova.
Časopis Semerkand, br.104, Latice ružičnjaka
