Govor je najizraženija karakteristika čovjeka. Skoro svako od nas svoju sreću, tugu, ushićenje, ukratko, sve svoje emocije, putem riječi prenosi na ljude iz svoga okruženja. Kako su protekli naši poslovi, šta je učitelj rekao na času, zbog čega se komšija posvađao sa svojom majkom, ili koliko se naš rođak obradovao rođendanskom iznenađenju… Sve to i još mnogo štošta, uz ushićenje, a ponekad i tugu ili razočarenje, dijelimo sa ljudima iz naše okoline. Često je upravo naš supružnik sagovornik koji sluša ono o čemu govorimo. On nama govori o metežu na poslu, o šefovom inatu, pa čak i o prepirci dvije osobe u minibusu. A mi njemu o djetetovoj školi, komšinicinim problemima, i mnogočemu. Ukratko, što više pričamo, više se otvaramo.
Ponekad su naše riječi pune ushićenja, a ponekad su odraz smirenosti. Ponekad se toliko ushitimo, zapadnemo u takav entuzijazam da ne možemo dočekati da se naš supružnik vrati s puta, pa mu preko telefona prenosimo neki događaj. Štaviše, uz to mu naglasimo i da ćemo ponovo razgovarati o tome, napominjući: „Večeras ću ti sve detaljno objasniti.“
No, ponekad nas pritisne šutnja. Ponekad onaj ko je uvijek govorio, ko je uvijek nešto objašnjavao, ušuti i ne dijeli više ništa. Iako većina parova to neće priznati, ta tišina im na početku odgovara. Nakratko se osjećamo smireno, tiho i slobodno. Štaviše, osjećamo se ponekad i sretno jer ne moramo slušati o dešavanjima koja se vežu za ljude koji nas se ne tiču, pa zbog toga želimo da taj period šutnje potraje. Međutim, nakon nekog vremena, ta tišina u kući nam šapne nešto na uho: Nekadašnji mir i sreća, zajedno sa našim supružnikom, ostali su zakopani u toj dubokoj tišini…
Opasnost šutnje
Jedna turska poslovica kaže: „Ako žena koja inače ima mnogo toga za reći šuti, pazi da te njena šutnja ne učini gluhim.“ Ma koliko se poslovica odnosila na žene, ta rečenica ustvari objašnjava čovjeka, čovjekovo stanje. Ukoliko su muškarac ili žena koji su nekada događaje vezane za svoj posao, prijatelje, djecu, probleme, lijepe i ružne trenutke, dijelili sa svojim supružnikom, odjednom zašutjeli, to nikako ne znači da više nemaju šta za reći. Ta duboka tišina je znak da postoji ozbiljan problem.
Psihologinja Hayriye Ceylan na sljedeći način objašnjava opasnost koju donosi šutnja: „Ukoliko jedan od supružnika, koji je inače uvijek razgovarao o svemu sa svojim supružnikom, zašuti, onda to može biti znak da iza takve šutnje leži ozbiljan problem. Osoba koja čak i u prepirkama ne pristaje na pauzu i bira razgovor u svakoj situaciji, jedino nakon teške krize može doći u stanje da preferira šutnju. Ukoliko osoba, bezuvjetno na razlog krize, izbjegava dijeljenje svojih doživljaja i emocija sa supružnikom, onda to u većini slučajeva znači da je njeno povjerenje u supružnika poljuljano. Kada svoje klijente koji su u takvoj situaciji upitam za razlog njihove šutnje, najčešće dobijem odgovor poput: ‘Moj supružnik me ne razumije, toliko mi je povrijedio srce da više ne želim razgovarati sa njim.’ U takvim situacijama, vrlo je bitna uloga sagovornika. Prije svega veoma je važno da shvatimo da li je šutnja posljedica depresije ili će zapravo depresija biti posljedica šutnje u trenucima ljutnje. Jer, ukoliko se osoba zbog neke nerješive situacije u braku opredjeli za šutnju, onda ona sama sebi zatvara put do pronalaska rješenja. Parovi koji dožive takvu situaciju, veoma teško uspijevaju da je prevaziđu.“
Ponekad šutnja govori mnogo
Specijalista psihijatar Barış Önen Ünsalver naglašava da ukoliko u braku dođe do „šutnje“, te se na vrijeme ne uoče i ne riješe problemi koji leže u njenoj pozadini, veoma je izvjesno da će se takav brak suočiti sa ozbiljnom krizom, te dodaje: „Ako Vaš supružnik ne razgovara s Vama kao nekada, te ako primijetite da se osjeća povrijeđeno zbog Vas, onda pod svaku cijenu pokušajte da popravite situaciju. Ako, unatoč svim Vašim naporima, supružnik ostaje zatvoren u sebe, ne razgovara s Vama, ne smije se, te ne želi sudjelovati u aktivnostima u kojima ste ranije zajedno uživali, korisno bi bilo da zatražite pomoć stručnjaka. Jer, moguće je da se iza takvog postupanja Vašeg supružnika, koje nazivamo ‘istrošenošću’, krije teška depresija. Ukoliko Vaš supružnik proživljava takav oblik ‘istrošenosti’, može se desiti da donese potpuno pogrešne odluke koje Vas nikako neće usrećiti i koje bi mogle uništiti vaš zajednički život. Većina ljudi koji su zapali u takvu situaciju izgubili su povjerenje i u najbliže osobe i potpuno su ubijeđeni da je njihov život otišao u krivom smjeru. Iz tog razloga, razmišljajući na način: ‘Svakako ne može biti gore nego što jeste’, često su u stanju da donesu jako pogrešne odluke.
Sve nam to govori da supružnik koji se, unatoč tome što ima toliko toga za kazati, opredjeljuje za šutnju, možda tako postupa zbog toga što je izgubio vjeru da postoji neko ko ga želi slušati, a ne zbog toga što više nema snage da priča, što je ‘potrošio’ riječi, ili što želi da se odmori od priče.
Iz tog razloga, umjesto da se žalimo na to što naš supružnik stalno iznalazi nove teme za razgovor i što uvijek ima nešto da priča sa nama, trebamo se srcem zahvaliti Uzvišenom Gospodaru na tome. Jer, takvo njegovo postupanje nam uistinu mnogo govori. Čak i kada bi sve ono što razgovaramo bile potpuno obične stvari, one nisu nimalo nebitne, jer njima nam naš supružnik poručuje sljedeće: ‘Ti si vrijedan / vrijedna da s tobom podijelim ono što mislim, mnogo te volim i želim da znaš da imam povjerenja u tebe.'“
