Nama poznatiji kao Imam Malik, Malik b. Enes, rah., je osnivač malikijskog mezheba, jednog od mezheba ehl-i sunneta. Imam Malik je jedan od islamskih velikana koji su svojim znanjem milost za ummet. Posvetio je svoj život Uzvišenom Hakku, razumijevanju Istine i podučavanju Istini. Svojim znanjem je muslimanima ukazivao na Pravi put.
Učini sebi dobro
Imam Malik, rah., je preporučivao ljudima da rade korisne i lijepe poslove. Govorio bi: „Onaj ko nije dobar prema sebi, ne može biti dobar ni prema drugim ljudima. Ukoliko čovjek sam sebi ne čini dobro, ni ljudi mu neće činiti dobro.“
Često je podsjećao ljude na hadis: „Od ljepote islama je i napuštanje beskorisnih stvari.“
Naglašavao je da je svaka izgovorena riječ, ili u korist, ili protiv čovjeka. U prilog tome navodio je riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „Čovjek izgovori riječ, a ne bude ni svjestan da će zbog toga otići u Džehennem. A neki drugi čovjek izgovori riječ, a ne bude ni svjestan da će ga Uzvišeni Allah zbog te riječi uvesti u Džennet.“
Imam Malik, rah., se zbog svoje izuzetne inteligencije, sposobnosti pamćenja, želje za učenjem, edeba i truda, za veoma kratko vrijeme usavršio u oblastima hadisa i fikha, i već sa dvadeset godina počeo je izdavati fetve.
Milost u razilaženju uleme
Jednog dana halifa Harun Rešid reče Imamu Maliku, rah.:
„O imame, umnožit ću tvoje knjige i poslati ih posvuda. Naredit ću svima da slijede tvoj mezheb.“ Imam Malik, rah., mu na to odgovori:
„O halifo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u jednom hadisu rekao:
‘Razilaženje uleme moga ummeta u mišljenju je milost.‘ Različit idžtihad velikih alima je, dakle, milost Uzvišenog Gospodara. Svi oni su na ispravnom putu i pogrešno je lišavati muslimane te milosti.“
Nakon tog odgovora halifa je odustao od svoje namjere.
Najprije zahirsko znanje
Neko je došao kod Imama Malika, rah., i upitao ga pitanje vezano za batinsko (srčano) znanje. Imamu Maliku, rah., se nije svidjelo to pitanje, pa reče:
„Batinsko znanje se uči nakon zaihrskog znanja. Onome ko nauči zahirsko znanje i po njemu se vlada, Allah, dž.š., će otvoriti kapije batinskog znanja. Batinsko znanje se postiže jedino nakon što se srce očisti i prosvijetli nurom.“ Uz to, upozori čovjeka riječima:
„Ti prigrli jasno zahirsko znanje. Čuvaj se zalaženja na nepoznate puteve. Čini djela po onome što znaš, a ostavi se onoga što ne znaš i što ne razumiješ.“
Veliki učenjak i osnivač malikijskog mezheba, Imam Malik, rah., se rodio, živio i preselio na Ahiret u Medini. On je potomak plemenitih ashaba, r.anhum. Njegovo pravo ime je Malik b. Enes el-Asbahi el-Jemeni. Uprkos različitim stanovištima, većina historičara smatra da je Imam Malik, rah., živio u periodu od 93. do 179. hidžretske godine. Štaviše, prenosi se da je sam Imam Malik, rah., rekao: „Ja sam rođen 93. godine.“
Porodica Imama Malika, rah., je porijeklom iz Jemena. Prenosi se da je njegov pradjed Ebu Amir, r.a., bio ashab koji je učestvovao u svim bitkama izuzev Bitke na Bedru. Njegov djed Malik b. Ebu Amir el-Asbahi, pripadao je plemenu Zu Asbah. On se iz Jemena doselio u Medinu i tu se nastanio. Pripadao je generaciji tabi'ina, a bilježi se da je prenosio hadise od hazreti Omera, hazreti Osmana, Ebu Hurejre, Talhe b. Ubejdullaha, Hassana b. Sabita, i naše majke hazreti Aiše, r.anhum. Navodi se da je on umotao u ćefine i sahranio hazreti Osmana, r.a, nakon što je postao šehid.
Od ljubavi prema golubovima do nauke
Imam Malik, rah., na sljedeći način opisuje kako je započeo sa stjecanjem znanja:
„Na početku nisam težio stjecanju znanja, već sam vrijeme provodio uz golubove. Jednog dana je otac pozvao mog mlađeg brata Nadra i mene i postavio nam jedno pitanje, na koje je brat odgovorio ispravno, a ja pogrešno. Otac mi tada reče: ‘Golubovi su te zaokupirali.’ Nakon toga, u meni se rodila želja za stjecanjem znanja.“
Tako je Imam Malik, rah., uz pomoć i podsticaj porodice, započeo sa stjecanjem znanja. Najviše pažnje mu je ukazivala njegova majka. Kada je majci rekao da želi izučavati znanje, ona mu je odjenula najljepše odijelo i zamotala saruk oko glave, a potom kazala: „Sada idi, uči, piši!“
Najprije je počeo slušati predavanja iz oblasti hadisa kod Abdurrahmana b. Hurmuza, rah. Nakon što je proveo sedam godina slušajući predavanja tog velikog učenjaka iz generacije tabi'ina, počeo je prisustvovati časovima fikha kod poznatog fikhskog alima Rabi'atu-Reja, rah.
Imam Malik, rah., je najprije započeo učenje Časnog Kur'ana napamet, a kasnije i časnih hadisa. Na njegovo usavršavanje u oblasti fikha, te na uzdizanje među značajne alime hadisa, veliki utjecaj su imali odabrani medinski učenjaci poput Abdurrahmana ibn Hurmuza, Šihaba ez-Zuhrija, Ebu Zinada, Jahjaa b. Sa'ida el-Ensarija, i Nafija, rah., koji je bio oslobođeni rob hazreti Omerovog, r.a., sina, Abdullaha. Od Nafija, rah., je dobro naučio fetve Omera, r.a., i njegovog sina Abdullaha.
Navodi se da je prenosio hadise od oko 900 prenosilaca, od kojih je 300 bilo iz generacije tabi'ina i 600 iz generacije tebei ‘t-tabi'ina, rah.
Učitelji Imama Malika
Imam Malik, rah., o nekim od svojih učitelja kazuje sljedeće:
„Trinaest godina sam prisustvovao časovima Ibni Hurmuza, rah. Preko njega sam stekao takvo znanje da dio tog znanja nikome ne mogu reći. On je bio najučeniji po pitanju odbijanja novotara i po pitanju onoga oko čega su se ljudi razilazili.“
„U podnevsko vrijeme bih išao i čekao pred Nafijevim, rah., vratima. Nafi, rah., je imao znanje koje je Omer, r.a., prenio svome sinu Abdullahu, rah., a on njemu. Nisam mogao naći nikakav hlad kako bih se sklonio od sunca i jake vrućine. Kada bi Nafi, rah., izašao vani ja bih mu lijepo nazvao selam i ponizno krenuo za njim u kuću. Zatim bih ga upitao: ‘Šta je o tom i tom pitanju rekao Abdullah b. Omer, rah.?’ A Nafi, rah., bi odgovarao na moja pitanja.“
„Bio je Bajram, pa sam pomislio sam da je Ibni Šihab Zuhri, rah., slobodan. Izašao sam iz mesdžida i sjeo pred njegova vrata. Čuo sam kako svojoj robinji govori: ‘Vidi ko je to pred vratima?’ Robinja je pogledala i rekla: ‘Gospodine, to je Malik!’ On je zatim rekao: ‘Uvedi ga, neka dođe.’ Kada sam ušao unutra, reče mi: ‘Vidim, još se nisi vratio kući.’ ‘Da, tako je.’, odgovorih. Upita me: ‘Jesi li išta jeo?’ Rekoh da nisam, a on mi reče: ‘Kad je tako, pojedi nešto.’ Odgovorio sam da nema potrebe da jedem, nakon čega me je upitao šta želim. Rekoh: ‘Prenesi mi hadise.’ On mi tada reče: ‘Hajde, kada je tako, pripremi se!’
Izvadio sam svoje spise i on mi je prenio 40 hadisa. Zatražih mu da mi kaže još koji hadis, ali on reče da je dosta, te dodade: ‘Ukoliko to sve naučiš i preneseš, bićeš smatran hafizom hadisa.’ Ja mu rekoh: ‘Već sam naučio.’ On mi tada uze papir iz ruke i reče: ‘Hajde govori, da čujem!’ Nakon što sam ponovio sve hadise, vratio mi je moje spise i rekao: ‘Ustani, ti si jedna od riznica znanja!'“
Prema predajama, Imam Malik, rah., je toliko težio učenju hadisa napamet, da je kraj sebe uvijek imao konac na koji bi vezao čvor svaki put kada bi čuo neki novi hadis. Tako bi po broju čvorova kontrolisao broj napamet naučenih hadisa.
U djelu „Medarik“ Imam Malik, rah., navodi: „Samo što bi sjeo, Ibni Šihab ez-Zuhri, rah., bi prenio 30 hadisa. Jednog dana je tako prenosio hadise, a ja sam vezao čvorove. Međutim, jedan od tih hadisa sam zaboravio. Kasnije sam sreo Zuhrija, rah., i upitao ga za taj hadis. On me upita: ‘Zar nisi bio na tom predavanju?’ Odgovorih da jesam, a on me upita: ‘Zašto ga onda nisi zapamtio?’ Odgovorih: ‘Bilo je tačno trideset hadisa, ja samo jedan nisam zapamtio.’ Na to mi Zuhri, rah., reče: ‘Ljudi su izgubili sposobnost pamćenja i učenja napamet. Ja nikada ne zaboravljam ono što naučim napamet. Hajde, nabroj mi one koje si zapamtio.’ Zatim mi je rekao hadis koji sam zaboravio i ja sam otišao.“
Alim Hidžaza
Imam Malik, rah., se zbog svoje izuzetne inteligencije, sposobnosti pamćenja, želje za učenjem, edeba i truda, za veoma kratko vrijeme usavršio u oblastima hadisa i fikha, i već sa dvadeset godina počeo je izdavati fetve. Prije nego što je to počeo činiti, učinio je istišaru sa tadašnjim velikim alimima, i dobio njihovo odobrenje.
O tome je rekao sljedeće: „Ne može svako ko želi sjesti u mesdžid, prenositi časne hadise i izdavati fetve. Potrebno je da se najprije posavjetuje sa učenjacima i uglednim ljudima. Ukoliko ga oni budu smatrali kompetentnim za to, onda može izdavati fetve. Ja nisam počeo davati fetve dok mi sedamdeset učenjaka nije potvrdilo da sam sposoban za to.“
Halka predavanja koju je Imam Malik, rah., držao u Mesdžid-i nebeviju, brzo je okupila veliki broj ljudi. Ljudi iz svih krajeva islamskog svijeta su se počeli natjecati kako bi slušali hadise i stjecali znanje od njega. Naročito za vrijeme hadža, na njegovim predavanjima se okupljao veoma veliki broj ljudi.
Na početku je držao predavanja u Mesdžid-i nebeviju, a kasnije je zbog zdravstvenih tegoba nastavio držati predavanja u svojoj kući. Dok je s jedne strane redovno držao predavanja i odgajao učenike, s druge strane je bogatio svoje znanje debatama i sohbetom sa učenjacima koji su prilikom hadža dolazili u Medinu.
Neki od alima sa kojima je razmjenjivao znanje bili su Ebu Hanife, Lejs b. Sa'd, Evzai, Ebu Jusuf i Muhammed b. Hasan eš-Šejbani koji je tri godine dolazio na njegova predavanja, neka je Allah, dž.š., zadovoljan svima njima.
Kada bi neko od Imama Malika, rah., zatražio fikhski savjet, on ne bi odmah davao odgovor, već bi dugo razmišljao i istraživao tematiku postavljenog pitanja. Tek nakon toga bi davao odgovor. Njegov učenik Ibnu ‘l-Kasim, rah., prenosi da je rekao: „O jednom pitanju razmišljam već deset godina i još uvijek nisam stekao jasno mišljenje.“ Iz razloga što se bojao da ne postupi suprotno Časnom Kur'anu i Sunnetu, te da ne donese pogrešnu fetvu u ime Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., prilikom donošenja fetvi ponašao se krajnje oprezno i nikada nije žurio.
Posjedovao je snažnu pronicljivost kojom je mogao proniknuti u unutrašnja stanja ljudi, u stanja njihovih duša. Zahvaljujući tome, po određenim njihovim postupcima, uočavao je ako nešto skrivaju od njega ili ako govore neistinu. Imam Šafija, rah., o pronicljivosti Imama Malika, rah., kazuje: „Došao sam u Medinu i sastao se sa Imamom Malikom, rah. Saslušao me i jedno vrijeme me dobro osmotrio. Imao je snažnu pronicljivost. Zatim me upitao: ‘Kako se zoveš?’, ja odgovorih: ‘Muhammed.’ On mi tada reče: ‘O Muhammede, boj se Allaha i čuvaj se grijeha, jer u budućnosti ćeš steći veliku slavu.'“
Ovosvjestka opskrba
Imam Malikov otac se bavio pravljenjem strijela. Međutim, Imam Malik, rah., se nije bavio time. On se posvetio izučavanju hadisa, kao i njegovi brat i amidže. Ipak, pored hadiske nauke, brat mu se bavio i trgovinom svilom, a Imam Malik, rah., mu je pomagao u tome. Njegov učenik Ibnu ‘l-Kasim je rekao: „Imam Malik je imao 400 zlatnih dinara kojima je trgovao i tako stjecao opskrbu za život.“
Prema predajama, Imam Malik, rah., je bio visoka stasa, svijetla i lijepa lica, te plavih očiju. Odijevao je lijepu i čistu odjeću i takvo odijevanje je smatrao obavezom učenjaka. U medžlisu nije pričao visokim tonom niti se prepirao. Bio je izuzetno bogobojazan i pobožan velikan. Kada bi se spomenulo ime Allahova Poslanika, s.a.v.s, njegovo lice bi poblijedilo. Nikada nije po Medini išao na jahalici, već je išao pješke, iz razloga što je mubarek tijelo Allahova Poslanika, s.a.v.s., pod medinskom zemljom.
Njegovi učenici i djela
Imam Šafija i Imam Ahmed b. Hanbel, rah., su prisustvovali predavanjima Imama Malika, rah. na kojima su se mnogo okoristili njegovim znanjem. Dovoljan dokaz o njegovoj veličini i časnosti jeste činjenica da su dva imama drugih mezheba bili njegovi učenici.
Mnogo je onih koji su stjecali znanje od njega, a svaki od njegovih učenika postao je alim i vodič mjesta u kojem je živio. Neki od njih su bili mudžtehidi: Muhammed b. Ibrahim b. Dinar, Ebu Hašim i Abdulaziz b. Ebi Hazim, rah. A pored njih, odgojio je i druge velike učenjake kao što su: Osman b. Hakem, Abdurrahman ibni Halid, Muin b. Isa, Jahja b. Jahja, Abdullah b. Mesleme-i Kabuni, Abdullah b. Vehb i mnogi drugi…
Svi oni su bili učitelji velikh hadiskih alimi poput Buharija, Muslima, Ebu Davuda, Tirmizija, Ahmeda ibn Hanbela, Jahje ibn Maina i drugih (neka je Allah, dž.š., zadovoljan svima njima.) Dželaluddin Sujuti, rah., je u djelu „Kitabu Tejzini ‘l-Memalik bi Menakibi Sejjid Imam Malik“ naveo imena 993 velikana koji su prenoslili hadise od imama Malika, rah.
Zbirka hadisa Imama Malika, rah., pod nazivom „Muvetta“ je vrlo vrijedna. To djelo je pripremao četrdeset godina. Mnogi veliki učenjaci su napisali komentar tog djela. Najpoznatiji je komentar pod nazivom „el-Mudevvene.“ Muvetta je prva zbirka hadisa u kojoj su hadisi klasificirani po fikhskim temama. Pored toga, u tom djelu se nalaze i fikhske fetve imama Malika, rah. Pored tog djela, neka od njegovih poznatih djela su: „Kitabu ‘s-Sunnen“, djelo fikhskog karaktera, te djela o propisima i fetvama vezanim za kada i kader pod nazivom „Risale fi ‘l-fetva.“
Imam Šafija, rah., je za Imama Malika, rah., rekao: „U hadiskoj nauci, Imam Malik je poput zvijezde na nebu. U učenju znanja napamet, njegovom razumijevanju i čuvanju, niko nije bio kao Imam Malik. Da nije bilo Malika i Sufjana b. Ujejne, u Hidžazu ne bi ostalo znanja.“
Imam Malik, rah., koji je samo pješke hodio po medinskoj zemlji govoreći: „Kako da idem na jahalici po zemlji u kojoj je mubarek kabur Allahova Poslanika, s.a.v.s.!“, preselio je na Ahiret, 14. rebiulevvela 179. (7.6. 795.), a nakon dženaze koju je predvodio medinski namjesnik, zakopan je u mezarje Bakijja.
Nakon što je čuo za smrt Imama Malika, rah., Sufjan b. Ujejne, rah., je rekao: „Na Zemlji nije ostao niko sličan njemu.“
On je bio imam cijelog svijeta, alim Hidžaza, dokaz svoga vremena i sunce ummet-i Muhammedije. Neka Uzvišeni Allah bude zadovoljan njime.
