Brak se najčešće sklapa sa željom da supružnici u njemu budu sretni i spokojni. Nema sumnje u to da je sreća u braku vezana za lijep odnos i da se oslanja na poštovanje i ljubav, a temelj lijepog odnosa je bogobojaznost i lijep ahlak. Ostali uvjeti trebaju biti ispunjeni tek nakon ta dva. Kada je u pitanju muškarac ili žena, postoje određene karakteristike, naravi i karakterne osobine koje su poželjne prilikom odabira supružnika. Najprije glava porodice, treba da poznaje potencijalnog zeta i njegovu porodicu, da se raspita o njegovom ahlaku, naravi, zdravstvenom stanju i poslovima kojima se bavi. Otac ne bi trebao dati svoju kćer onome čiji je ahalak ružan, odgoj loš i za kojeg se boji da neće poštovati propise porodičnog života.
Kako u vjerskom pogledu, tako i po pitanju sreće svoga djeteta, veliku grešku čini onaj ko dozvoli da se njegova kćer uda za nekog ko drugima nanosi zlo, ko je novotar, ogrezao u griješenju, ko nije prošao vjerski odgoj i nema lijep ahlak. Povrh svega, otac koji za svoju kćer izabere mladoženju ružnog ahlaka, pred Uzvišenim Allahom je odgovoran za takvu odluku. Neki čovjek je došao Hasanu Basriju, k.s., i upitao ga: “Moju kćer prose mnogi mladići, kome da dadnem njenu ruku?” Na to pitanje Hasan Basri, k.s., mu odgovori: “Ti ruku svoje kćeri dadni onom ko se boji Allaha, dž.š.! Takav će se lijepo brinuti o njoj ukoliko je bude volio, a ukoliko je ne bude volio, neće joj činiti nepravdu niti nanositi zlo!” Upravo tako, pri odabiru mladoženje ili mlade, ne trebamo dati prednost imetku, porijeklu i ugledu već vjeri i bogobojaznosti. Ne smijemo zaboraviti da novac i ljepota nisu uzroci sreće. Samo ljepota i bogatstvo nisu dovoljni za sreću. Štaviše, umjesto sreće, oni najčešće donose propast u porodicu.
Iz tog razloga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., savjetovao mladiće koji žele stupiti u brak da odaberu vjernicu, pametnu i uravnoteženu suprugu, kako bi bili sretni. Napomenuo je da ponekad ljepota, bogatstvo i porijeklo mogu biti uzroci nesreće. (Bezzar, Musned, br. 1401; Hejsemi, ez-Zevaid, 4/255) Ukoliko je muškarac siromašan ali je pametan, pošten, iskren, bogobojazan, lijepo odgojen i mio, njegova supruga neće pretrpjeti nikakvu štetu od njega.
Čovjek u kratkom roku može pronaći rješenje za siromaštvo, međutim, teško je pronaći lijek za siromaštvo ahlaka i za neuravnoteženu ličnost. Zbog toga se u časnom hadisu navodi da je odbijanje bračne ponude pametnog muškarca lijepog ahlaka, šteta za cijelu zajednicu. A u drugom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao sljedeće:
“Ženu udaju četiri stvari: imetak, ljepota, porijeklo i vjera. Ti odaberi vjernicu pa će u tvoju kuću ući bereket (pa ćeš imati sve troje).”
U hadisu se preporučuje muškarcima da odaberu vjernicu, a ista preporuka vrijedi i za žene. Obratimo pažnju i na sljedeću predaju:
ROB POSTADE ZET
U gradu Merv, živio je čovjek po imenu Nuh. Taj čovjek je bio prvak tog grada, bio je kadija i njegov upravitelj. Bio je vrlo bogat i imao je vrlo lijepu i pametnu kćer. Prosili su je mnogi prosci, ali on niti jednome nije dao potvrdan odgovor. Razmišljao je: “Ako svoju kćer dadnem tom i tom, onaj drugi će se naljutiti…” Kadija je imao jednog indijskog roba koji se zvao Mubarek. Mubareka je krasila iznimna bogobojaznost. Jednog dana kadija mu reče: “U tom i tom mjestu imam veoma lijep vinograd, želim da odeš tamo i čuvaš taj vinograd.” Mubarek ode u vinograd i postade njegov čuvar. Nakon mjesec dana, vlasnik navrati u vinograd, kako je to i inače činio, da vidi kakvo je stanje njegovih voćki.
Te prilike reče svome slugi: “O Mubarek, donesi mi malo grožđa.” Mubarek odmah ode i donese grožđe, ali nakon što ga je vlasnik probao, shvatio je da je kiselo, pa zatraži da mu donese drugi grozd. Međutim, i taj grozd bijaše kisel. Vlasnik zatim upita slugu: “Budući da u mom vinogradu ima toliko lijepog i slatkog grožđa, zašto mi ne doneseš jedan takav grozd?” Na to Mubarek reče: “Gospodine, ja ne znam koji je sladak a koji kisel!” Vlasnik zatim reče: “Svašta! Ovdje si tačno mjesec dana, kako to da ne znaš koje je grožđe slatko, a koje kiselo?” Mubarek odgovori: “Gospodine, ja ih nisam probao, ne znam koje je slatko a koje kiselo!” Mubarek je znao da je zadužen da čuva vinograd, a ne da jede njegove plodove. Kada ga je vlasnik upitao: “Pa dobro, zašto nisi nikako probao grožđe?”, on odgovori: “Vi ste mi naredili da samo čuvam Vaš vinograd, a ne da jedem njegove plodove!
Iz tog razloga ja Vas nisam mogao iznevjeriti!” Čuvši odgovor svoga sluge, kadija se mnogo iznenadio. Ostao je zadivljen njegovom bogobojaznošću, te mu učini dovu: “Neka Uzvišeni Allah sačuva tvoj emanet!” Kadija je shvatio da je njegov rob mnogo pametan pa mu reče: “O mladiću! Mnogo mi se sviđa tvoje stanje, budući da si ti moj rob, meni trebaš biti pokoran!” Rob na to reče: “Prvo Uzvišenom Allahu, a zatim Vama iskazujem svoju bezpogovornu pokornost!” Kadija zatim nastavi: “Kad je tako, dobro me slušaj! Ja imam vrlo lijepu kćer koju prose mnogi bogataši i velikani, ali ja ne znam za koga da je udam. Možeš li me posavjetovati šta da radim?”
Mladić ovako odgovori: “Gospodine, u vremenu džahilijjeta (neznanja) nevjernici su brak uslovljavali plemstvom, porijeklom, kućom i imetkom. Jevreji i kršćani su birali ljepotu i prefinjenost, a u vrijeme našeg Poslanika, s.a.v.s., prednost je data vjeri i bogobojaznosti. Ipak, u današnje vrijeme, ljudi daju prednost imetku i vlasti. A Vi odaberite ono što Vi želite!” Na te riječi, kadija reče: “Ja biram onog koji je vjernik, onog koji je bogobojazan i zna čuvati emanet. Zbog toga svoju kćer želim udati za tebe. Kod tebe sam uočio odanost vjeri, lijep hal, povjerljivost i čuvanje emaneta. Iskušao sam te da vidim u kojoj mjeri ćeš očuvati časnost i povjereni emanet.” Rob na to reče: “Ali ja sam običan indijski rob, Vi ste me svojim novcem kupili! Kako je moguće da me oženite Vašom kćerkom? Osim toga, da li će Vaša kćerka mene htjeti?” Kadija je već bio donio čvrstu odluku, pa reče mladiću: “Pođimo onda kući, pa da vidimo šta će se desiti!” Kada stigoše kući, kadija se obrati supruzi: “Hanumo, dobro me slušaj! Ovaj naš mladi sluga je vjernik i posjednik bogobojaznosti, a meni se mnogo dopada njegova ustrajnost i njegov hal. Želim našu kćer udati za njega. Šta ti misliš o tome?” Supruga mu odgovori: “Vaša je krajnja odluka, ali ja ću otići do naše kćerke i obavijestiti je o tome, a zatim ću Vam prenijeti njeno mišljenje.”
Žena ode i reče svojoj kćerki za očev prijedlog, na šta ona reče: “Majčice moja, šta god ste mi naredili ja sam to uradila, trudila sam se da vam uvijek budem poslušna. Ne želim vam ni u tome proturječiti. Štaviše, rado ću pristati.” Nakon što kćerka pristade, kadija priredi vjenčanje i dade im mnogo imetka. Dobili su jedno dijete kojem su dali ime Abdullah. Eto to dijete je, u islamskom svijetu poznati alim po imenu Abdullah b. Mubarek, rah., posjednik znanja, bogobojaznosti i zuhda, te veliki prenosilac hadisa. Sve dok ovaj svijet postoji, ljudi će prenositi znanje i hadise koje je on zabilježio.
Časopis Semerkand, br. 105, Brak
