Halal ili haram
Čovjek se u svakom periodu svog života susreće sa situacijama gdje je potrebno donijeti odluke, izabrati put kojim će ići. Tako je i kada je u pitanju zarađivanje opskrbe i njeno trošenje. Halal i haram… Mi kao vjernici, zasigurno moramo voditi računa da svoju opskrbu zarađujemo na halal način i da se čuvamo zabranjenih načina zarađivanaja. Razlika je dakle u mjestu na kojem zarađujemo. Međutim, postoji još jedna dimenzija halal opskrbe a to je trošenje halal zarade na ono što je lijepo i dozvoljeno. Čovjek koji vjeruje, svoje životne aktivnosti sprovodi u okviru halala i bez zalaženja u polje harama. Halal je ono što je dozvoljeno i što vjera odobrava, a haram je ono što vjera zabranjuje.
Vođenje računa o granicama halala i harama, naročito kada je u pitanju hrana, od velike je važnosti. Navodi se da neće biti primljene dove i da neće imati vrijednost ibadeti onoga koji ne pazi na granice halala i harama, bilo po pitanju zarade ili ishrane, pa čak i ukoliko ta osoba mnogo vodi računa o ibadetima. Zbog toga što je ishrana na halal način vrlo bitna u našoj vjeri, moramo biti vrlo pažljivi kada je u pitanju definisanje onoga što je zabranjeno i onoga što nije.
Štaviše, ishrana ima utjecaj na fizičku konstituciju čovjeka, ali i na njegovu ličnost, na njegov vjerski život i ibadete. Činjenica da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao na jedenje halal hrane govoreći kako neće biti primljene dove i ibadeti onoga ko se udalji od halala, ukazuje na to koliko pažnje je potrebno posvetiti tom segmentu. Časni Kur’an postavlja principe halal ishrane navodeći da je jedenje lijepe i čiste hrane dozvoljeno, a jedenje nečiste i ružne hrane, zabranjeno. Iz toga vidimo da je potrebno uložiti trud kako bismo jasno ustanovili koja hrana nam je dozvoljena i čista, a koja nije.
Iznimna važnost halal lokme
U današnje vrijeme, porastao je broj onih koji su zaposleni daleko od svoje kuće, promijenile su se prehrambene navike, ljudi nemaju ili imaju vrlo malo vremena za pripremu hrane te iz svih tih razloga sve više koriste gotovu hranu koja se čini mnogo praktičnijom. Zbog toga se namirnice plasiraju na način da imaju što duži rok trajanja te da su prvobitna svježina, hranjivost, izgled, boja, miris i aroma očuvani. Upravo zbog toga je razvijena i rasprostranjena upotreba hemijskih dodataka i emulgatora kao materija koje čuvaju i obogaćuju proizvod.
Dok su nekada ljudi koristili prirodne metode kako bi hranu što duže uspjeli održati na policama, danas se koriste neprirodne i vjerski sumnjive metode očuvanja namirnica. Naročito porast svjetske populacije te promjene uslova života, doprinijeli su upotrebi dodataka iz različitih izvora u prehrambenoj industriji, a u svemu tome, pohlepa, gramzivost, neznanje i nedostatak islamskog shvatanja doveli su do toga da se na našim soframa sada nalaze proizvodi sa bezbroj hemijskih dodataka. Islam je svako sredstvo koje vodi haramu odredio kao zabranjeno, ali isto tako je i odredio zabranjenim činjenje bilo kakve prevare koja služi realizaciji tog harama.
Pronalaženje drugih načina, činjenje harama mijenjajući nazive određenim radnjama, ne spašava nas odgovornosti. Naprotiv, svi ti načini i pokušaji također su haram. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ukazao na to rekavši: “Jedna skupina iz ummeta će vino smatrati halalom nazivajući ga drugim imenom.” (Buhari, Ešribe, 6) Musliman nije odgovoran za ono što ne zna. Međutim, njegova je dužnost da istraži i sazna. Kao i svaki čovjek koji želi voditi lijep i zdrav život, musliman mora paziti na ono što jede i pije, a posebno treba voditi računa o tome da to bude u okviru dozvoljenog. Iako možda nije moguće istražiti sve dodatke koji se nalaze u namirnicama, u najmanju ruku, dužnost svakog muslimana, svakog roditelja, jeste da izbjegava loše supstance i emulgatore koje poznaje i da omogući svojoj djeci da se hrane na način koji vjera propisuje.
Musliman koji u svakom segmentu svoga života primjenjuje vjerske principe, dužan je da poznaje propise vezane za opskrbu koju je Uzvišeni Allah stvorio zarad ljudske dobrobiti te da pazi na granice halala i harama. Dozovoljena i zabranjena hrana spomenute su u Časnom Kur’anu kako bi se očuvala čista priroda i narav čovjeka. Još jedan od problema sa kojim se susrećemo mi, današnji muslimani, jeste i to što nemamo mogućnost da budemo upućeni u proces nastanka namirnica koje konzumiramo. A kada uzmemo u obzir da postoje i namirnice u čijem samom nastanku su umiješane haram- supstance, onda vođenje računa o halal ishrani zadobiva posebnu dimenziju. Na nama je da posvetimo pažnju i uložimo trud kako bi naša ishrana bila halal.
UZVIŠENI ALLAH U ČASNOM KUR'ANU O ONOME ŠTO JE ZABRANJENO KAZUJE SLJEDEĆE:
“On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo…” (Bekara, 173)
“Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok!” (Ma’ide, 3)
“O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (Ma’ide, 90-91)
Časopis Semrkand, br. 107, Vjera i život
