Voljeni Pejgamber, a.s., nam prenosi: “Kada je Adem spušten iz dženneta na zemlju nakon što je pojeo plod sa zabranjenog drveta, shvativši svoju grešku, počeo je da plače i preklinje za oprost riječima:
– Gospodaru moj! Oprosti mi za ljubav Tvog habiba – voljenog Muhammeda!
– Ademe, odakle ti znaš mog voljenog Muhammeda?, upita ga Allah, dž.š., a Adem, a.s., odgovori:
– Gospodaru moj! Kada si me stavio u džennet, na svim mjestima dženneta, iznad Arša, vidio sam natpis La ilahe illallah Muhammedun resulullah. Shvatio sam da onaj čije se ime nalazi na svim mjestima i spominje zajedno s Tvojim imenom jest sigurno neko ko je veoma vrijedan i koga Ti mnogo voliš. Tražim da mi oprostiš zbog tog Tvog voljenog roba.
Na to Allah, dž.š., reče: – Ademe, istinu si rekao, on Mi je najdraži od svih ljudi. On je jedan od tvoje djece. Posljednji od pejgambera. Da nisam njega stvorio, ne bih stvorio ni tebe. Oprostio sam ti iz ljubavi prema njemu.”