Doc. dr. Almir Fatić |TEMA BROJA
Jedinstvo forme i suštine
Riječ “forma” je latinskog porijekla i ima slijedeća značenja: oblik, izgled, lik, vanjština, vanjska strana; kalup, model; ustaljen prikladan način ponašanja.
Pitanje forme pojedinačnih stvari i fenomena spada u red najranijih pitanja o kojima su ljudi raspravljali. Prema Aristotelu, opće u stvarima je forma, i ona, zajedno s materijom, jeste osnovni princip svake pojedinačne stvari. U filozofiji, forma je ono što bezobličnu tvar postavlja u uobličeno biće, tj. ono što biće postavlja u bitak, bilo da je riječ o formi neživoga tijela ili o organski živućem, kada ona postaje duša. Savremeni prirodno-filozofijski pojam forme govori da je materija (kao uobličeno biće), zapravo, energija koja se pojavljuje kao forma (http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20136, pristupljeno 12. Augusta 2014. godine).
Kur’an podučava da je jedno od Allahovih, dž.š., lijepih imena i ime El-Musawwir, u značenju da je On oblikovatelj ili darovatelj formi svih stvari na najljepši mogući način. Formu posjeduju sve stvari i egzistentni u Univerzumu: od one najmanje i najsićušnije do one najveće i najkrupnije. I ona najsićušnija forma u sebi krije brojne mudrosti. Što je čovjek više upućeniji u forme stvari, veća je i njegova spoznaja Oblikovatelja svih formi (šire v.: Gazali, Komentar Allahovih lijepih imena, 101–106).
Sve ovo govori o nesumnjivoj važnosti forme ili vanjskoga izgleda stvari. Jednostavno, ovoga svijeta ne bi bilo bez njegove forme, kao i samoga čovjeka. Zato se forma stvari nikada ne može i ne smije zaobići. A ta forma koja je data svijetu, čovjeku i svemu drugome je ona najljepša, najprikladnija i najpodesnija. Svako biće i svaka stvar na ovome svijetu zadobili su i imaju najljepšu formu. Uzviše-ni je rekao: Mi stvaramo čovjeka u najljepšem skladu(et-Ti n , 4), tj. u najljepšem liku, izgledu ili formi. Ovo podrazumijeva i “najljepši sklad” u smislu intelektualnih i duhovnih sposobnosti čovjeka…
