dr. Dilaver Selvi | TESAVUFSKE TEME
Dok oni koji kritikuju tesavuf, posmatrajući ga spolja, na njega gledaju kao na instituciju mlitavosti i lijenosti koja prekida čovjekovu vezu s dunjalukom, oni koji su zašli unutar njega i doživjeli ga, predstavljaju ga kao školu koja čovjeka odgaja u okviru pravila Kur’ana i sunneta i ukrašava ga edebom (lijepim ponašanjem). Koga treba slušati po ovom pitanju – onoga koji ide tim putem i poznaje ga ili onoga koji poriče nešto što nikada nije okusio?
Jedna od osnovnih grešaka pri procjenjivanju tesavufa jeste nepribjegavanje pouzdanim izvorima, iako je korištenje naučne literature uvjet, pogotovo kada je riječ o vjerskim temama. Osobito je važno da osoba kojoj se obraćamo za tesavufsko objašnjenje, osim toga što mora biti alim, mora biti i arif (onaj koji poznaje Allaha, dž.š.) i ehl-i zikir (onaj koji redovno spominje Allah, dž.š.). Uzvišeni Allah kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole jutrom i večeri u želji da naklonost Njegovu steknu, i ne skidaj očiju svojih sa njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti” (el-Kehf, 28).
Uz ovo dodajmo i ajet: “Pitajte ehl-i zikr ako ne znate” (el-Enbija, 7) koji predstavlja još jednu od Allahovih naredbi koja određuje put koji treba slijediti u izučavanju tesavufa. Traženje znanja od alima, arifa i ehl-i zikira jedini je put ka razumijevanju tesavufa. Pogotovo osobe koje se ne odlikuju islamskim načinom života i bogobojaznosti te oni nemuslimani koji vrše istraživanja o islamu s ciljem slabljenja muslimanske moći (orijentalisti) nikako ne mogu biti referentni po pitanju vjerskog učenja…
