Mač koji ne siječe
Kakav treba imati ihlas (iskrenost) u ibadetu, nauči od hz. Alija, r.a. Znaj da je Allahov lav pročišćen od svih podvala. Povalio je jednog junaka, izvukao mač i napao ga. A taj mušrik, pljunuo je u lice hz. Aliju, onome sa kojim se hvalio svaki evlija i sâm Pejgamber.
Hz. Ali, r.a., odmah je bacio mač iz ruku i odustao od borbe s njim. Ratnik je ostao zate – čen tim oprostom i merhametom. Reče: “Bio si digao mač na mene, zašto si ga spustio i pustio me?
Šta si to vidio važnije od borbe sa mnom, pa si odustao? Šta si vidio pa si se prizemljio, dok si bio toliko ljut – sijevnula je munja, pa se odjednom ugasila? Šta si to vidio? To što si vidio odrazilo se i na mene, u mojoj duši je bljesnula iskra svjetlosti. Ti si Allahov lav u junaštvu, a ko si u dobroti? Ko to zna?
Hej Ali, reci jedan djelić od onoga što si vidio. Tvoj mač blagosti mi rasparča dušu, tvoja voda znanja natopi moju zemlju. Pojasni mi, znam da je to od Allahovih tajni, jer je ubiti čovjeka bez mača samo Njegov posao.”
Vođa pravovjernih reče tom mladiću: “Junače, dok smo se borili i kad si mi ti pljunuo u lice, moj nefs se rasrdio, moja narav je postala nepodnošljiva. Upao sam u takvo stanje u kojem mi je jedna polovina moje borbe bila radi Allaha, a druga radi nefsa, a kod Allaha nema ortaka. Ti si odraz Onog koji te stvorio. Stvorio te Svojom Rukom moći. Njegov si, a ne moj.” Kad je mušrik čuo te riječi, u srcu mu se pojavilo takvo svijetlo da je odmah presjeklo vezu nevjerništva…
