Trebamo se kajati (tevbu činiti), uzimajući za primjer Muhammeda s.a.v.s., koji je govorio: „Ja se po sedamdeset (po nekim prenosiocima stotinu) puta dnevno Allahu pokajem.“
Trebamo se kajati jecajući uz jecaje Junusa a.s. koji je jedne mrkle noći, u stomaku ribe u tami mora govorio: „Nema Boga osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi.“ (el-Enbija, 87)
Trebamo se kajati slijedeći put Allahovih prijatelja koji su u događajima sa kojima su se susretali pronalazili razlog za kajanje i cijeli život molili: „Gospodaru moj! Za sve grijehe koje sam počinio, ja se kajem! Kamo sreće da ih nisam činio. Inšallah više ih neću činiti!“
Trebali bismo se preispitati i pokušati očistiti, privezujući srca za skup upućenih koji su osjećaju svoje ništavilo pred Gospodarom svjetova.
Trebali bismo se truditi u džemat klanjati svih pet vakata namaza.
Trebali bismo činiti zikr i truditi se da ne odugovlačimo dobra djela u neprestanom ponavljanju dova.
Trebali bismo se truditi da srazmjerno našim mogućnostima upražnjavamo post kao jedan od sunneta. Posebice bismo trebali imati čvrstn nijet da postimo prve, srednje i posljednje dane mjeseca, ili bar ponedjeljak i četvrtak.
Semerkand vaktija 2011
