Sejjid Mübarek Elhüseyni | TEMA BROJA
Strpljenje i iskušenje
Samo je uzvišeni Allah taj koji okreće i obrće sva stvorenja, koji usmrćuje i oživljava, koji nas ostavlja gladne i koji nas hrani, koji nam daje bolest i liječi nas. Jedini posjednik vlasti je On i On upravlja njome onako kako to želi. U svakom milionitom i milijarditom djeliću sekunde Njegova imena se manifestuju u svijetu (alem). “Svakog časa On se zanima nečim” (Rahman, 29).
On svojim beskrajnim znanjem, svemoći i ljepotom želi sve ono što je najpotpunije, najsavršenije i najljepše. U svemu što je stvorio zasigurno postoje skrivene i javne mudrosti, koristi i ciljevi. Uzvišen je od toga da se bavi bespotrebnim stvarima. U stvarima koje je On želio pa stvorio, iako nam se ponekad ne čine takvim, postoji mnogo hikmeta, mudrosti i ciljeva koje mi ne možemo ni znati. Kaže se u jednom časnom ajetu: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate” (Bekare, 216).
Čovjek se na dunjaluku, kušajući i slatko i gorko, razvija, uči, sazrijeva i usavršava se. Dobro razumijeva lo šim, slatko gorkim, svijetlost mrakom, toplo hladnim… Tako razlučuje i zna cijeniti. Da to nije tako, ljudi ne bi iskoračili ni jedan korak u ime dobrote i ljepote. Ko zna koliko je samo dobrota koje nas usavršavaju ili koje donose lijek našoj duši u tim svim dertovima, bolestima i mukama. Svako od nas je iskusio da ga je ono što ga je zadesilo, iako je bilo gorko, bilo i poučno, ili nas je prosvijetlilo i usmjerilo Hakku.
Radosne vijesti strpljivima
Ukoliko bude strpljiv i ne bude se žalio, vjernik će naći mnoge skrivene dobrote u nevoljama i tugama koje ga zadese. Ukoliko se čovjek strpi i ne požali, svaki sat tog iskušenja će mu biti upisan kao jedan dan ibadeta. U Kur’anu i hadisu su radosne vijesti strpljivima:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive (strpljive)” (Bekare, 155).
“Neće prestati iskušenje vjernika i vjernice u njima samima, ili njihovoj djeci, ili njihovom imetku, sve dok uzvišenog Allaha ne sretnu bez ijednog grijeha” (Muvetta).
“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio grijeha” (Muttefekun alejhi).
“Kada Allah zaželi dobro Svome robu, ubrza mu kaznu na dunjaluku, a ako ga želi kazniti, ostavi ga s njegovim grijehom sve dok ga ne kazni na Sudnjemu danu” (Tirmizi).
Brige (dertovi) i iskušenja (musibeti) ne brišu samo čovjekove grijehe, nego mu i povećavaju vrijednost kod Allaha, dž.š. Zadovoljstvo jeste biti zadovoljan svim stanjima, čak i onima koja nam teško padaju, prihvatiti sudbinu te podnositi sve što nas zadesi. Jednom riječju, moći kazati: “Sve je slatko od Njega, i dobrota i muka.” Ovo stanje, pored toga što je u početku dobrovoljno i stečeno, u konačnici se opisuje kao mekam ili hal koji je Allah, dž.š., podario onima koje voli.
“Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga” (Bejjine, 8).
Zadovoljstvo Gospodarom
Uzimajući za ozbiljno ibadet i robovanje, čovjek napreduje srazmjerno ljubavi (muhabbet), a postiže zadovoljstvo nakon što zadobije tevekkul, teslimijet i ihsan. To je cilj koji svaki vjernik treba nastojati ostvariti. Zato se u tesavvufu često ponavlja rečenica: Ilahi ente maksudi ve ridake matlubi, što znači: “Moj Gospodaru, Ti si moj cilj i ja tražim Tvoje zadovoljstvo.” Da bi se to moglo ostvariti, najprije je potrebno da rob bude zadovoljan svojim Gospodarom.
Jednom prilikom Sufjan Sevri je pored Rabije el-Adevije uputio dovu: “Moj Allahu, budi zadovoljan s nama.” Na to mu Rabija reče: “Zar te nije stid da tražiš Njegovo zadovoljstvo iako ti nisi zadovoljan Njime?” Sufjan Sevri postiđeno upita: “Kada će rob biti zadovoljan Allahom?” Ona mu odgovara: “Onda kada ga obraduje iskušenje (musibet), isto kao što ga obraduje blagodat (nimet).”
Onaj koji voli je zadovoljan sa svim što mu dolazi od Voljenog. Ne osjeća bol koju podnosi zarad te ljubavi. Kao što ni žene iz Egipta koje su porezale svoje ruke zbog zadivljenosti Jusufom, a.s., – nisu ništa ni osjetile.
Dosta je stepena kad je riječ o robovom zadovoljstvu prema Allahu, dž.š. Na početnoj mertebi je priznavanje Allahovog Gospodarstva – da je On Gospodar, što je i obaveza svakom to priznati. “Reci: ‘Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?’” (En‘am, 164)
Allahova milost
Ovakvo jedno zadovoljstvo je osnova tevhida, a u isto vrijeme imanski šart. Pored toga, ljubav prema Allahu, dž.š., treba ovladati srcem, da ništa mimo Njega ne bude u srcu, i da se sva stvorenja vole samo u Njegovo ime. Voljeti one koje On ili ono što On voli, a ne voljeti one koje On ili ono što On ne voli jeste jedna od najjasnijih osobina robovog zadovoljstva s Rabbom. Nezamislivo je opet da vjernici traže zadovoljstvo, a da se protive Allahovom, dž.š., određenju ili da se žale. Riječi koje nose značenje oponiranja ili negodovanja na odredbu (kader) ili žalbe i jadikovanja jesu jedna vrsta kritike sudbine, a kritikovati sudbinu je velika greška. Moramo znati da u svemu ima neko dobro i da Allahova, dž.š., milost obuhvata sve, pa u teškim momentima trebamo biti strpljivi. Zahvala otvara put za još više dobrote, dok žaljenje povećava iskušenje i zatvara puteve samilosti.
Uzvišeni Gospodar u jednom kudsi-hadisu kaže: “Zasigurno sam ja Allah, Onaj kome dolikuje da se ibadet čini, osim Mene nema drugog boga. Onaj ko ne bude zadovoljan Mojom odredbom i ne strpi se na iskušenju koje mu budem dao, i ne bude zahvaljivao na nimetima koje sam mu podario – neka traži Gospodara osim Mene” (Taberani).
Na nama je da pokažemo strpljenje i pokornost.
S Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
