Pokrivanje je sveta naredba za svakoga ko vjeruje u Allaha, dž.š., Pejgambera, a.s., i časni Kur’an. Pokrivanje nije tu da uzurpira, uskrati slobodu muslimanke, niti da krši njena građanska prava, već da sve to postavi na svoje mjesto i da je zaštiti.”
Naš Gospodar, dž.š., koji svojim robovima želi spas (selamet) i sreću (saadet), obznanio je put istine posredstvom svojih poslanika, a.s., i kitaba te naredio ljudskom rodu da tim putem hodi. Habib-i Kibrija, s.a.v.s., posljednji je
od poslanikā, a časni Kur’an je posljednji od knjigā. Taj objavljeni put, kako nam to Gospodar, dž.š., kazuje, jeste
islam.
Naša vjera islam se ne sastoji samo od veze između Allaha, dž.š., i roba. Besprimjerni je poredak u kojem su sadržane sve potrebe društava i pojedinaca. Musliman je čovjek koji taj poredak prihvati potpuno, i kako god je riba mirna dok je u vodi,
tako je i musliman miran i spokojan u onoj mjeri koliko se drži islamskih naredbi i zabrana. Islam nije vjera prepuštena samo savjesti čovjeka.
U našoj vjeri nema mjesta riječima “moj život je samo između mene i Allaha, dž.š., drugi me ne zanimaju”. Svi životi i sve životne faze su vezane jedna za drugu. Tako svaki vjernik počašćen imanom mora živjeti u skladu s islamskim naredbama
i zabranama. Bez obzira na vrijeme ili mjesto, musliman mora svoj životni tok crtati prema tom uzvišenom poretku. Mjerilo iskrenosti u imanu je upravo to. Svaki musliman koji posjeduje iskreni iman, zna i apsolutno vjeruje da je svaka naredba naše vjere u skladu s čovjekovom prirodom (fitrat) i duhom (ruh), te da je uzrok njegovog spasa i sreće. Naredbe, odnosno zabrane naše vjere prihvataju se bez rasprave, ne cjenka se s njima i ne odbijaju se kako kome odgovara. Međutim, ponekad su pripadnici ove uzvišene vjere, kako vidimo, nepromišljeno i namjerno zanemarivali Allahove, dž.š., naredbe i tumačili ih prema svome nahođenju.
Jedna od tih naredbi možda ona o kojoj se najviše priča i polemiše, koja se pokušala oskrnaviti, koja je predmet izbijanja fitne –
naredba pokrivanja za žene. Činjenica je da je pokrivanje žena jedna od strogih naredbi naše vjere. Pokrivanje je jedno od mjerila pokornosti roba prema Rabbu-l- Aleminu. Pokrivanje je u isto vrijeme i čednost, vrlina, čast,sloboda i sreća.
Naš Gospodar koji posjeduje apsolutnu mudrost u svakoj svojoj naredbi, u svojoj svetoj knjizi Kur’an kaže: Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka
spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati, pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je”(Ahzab, 59).
U drugom ajetu se kaže: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim ili očevima svojim ili očevima muževa svojih ili sinovima svojim ili sinovima muževa svojih ili braći svojoj ili sinovima braće svoje ili sinovima sestara svojih ili prijateljicama svojim ili robinjama svojim ili muškarcima kojima nisu potrebne žene ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite” (Nur, 31).
Ovaj ajet nam jasno pokazuje da je muslimankama farz pokriti sve osim lica, ruku/šaka i, prema jednom rivajetu, stopala.
Otkrivanje je zabranjeno. Tako da nijedna muslimanka strancu za kojeg se može udati ne može pokazati ništa više od lica, šaka i stopala. Dozvoljeno je pokazivati svoje ukrase kategoriji od dvanest osoba spomentih u gornjem ajetu i to u mjerama koje propisuje islamsko pravo. Osim spomenutih kategorija, kada jedna muslimanka mora izaći na mjesto gdje su stranci, mora se povinovati pokrivanju tako da svoju kosu, ruke, noge i ukrase pokrije. Prilikom pokrivanja, mora obratiti pažnju da ne oblači
usko i providno, što bi oslikavalo njene crte tijela. U tom pogledu vidimo da su neke današnje prakse pokrivanja izgubile svrhu
pokrivanja. Naš Gospodar, dž.š., Pejgamberovim, s.a.v.s., ženama, a i svim muslimankama, naređuje: “[Žene Vjerovjesnikove]
u kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte
i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!” (Ahzab, 33)
Neslijeđenje obaveze pokrivanja, odnosno otkrivenost, ne nanosi štetu samo pojedincu nego i instituciji porodice. Muslimanke trebaju provesti naredbu pokrivanja i čuvati svoju privatnost. U suprotnom će biti uzdrmana porodična sreća koja se naslanja na međusobno povjerenje, ljubav i poštovanje.
Kako nam prenose naše majke Aiša, r.a., i Ummu Seleme, r.a., kada su spušteni gore spomenuti ajeti u vezi s pokrivanjem, muslimanke su odmah prekrile svoja tijela i bez imalo kolebanja se pokorile Allahovoj, dž.š., naredbi. Pokrivanje koje je rezultat
jakog imana i stida predstavlja jednu veliku vrijednost.U suštini, ženska priroda je u skladu s ovom božanskom naredbom, jer žene su kao stvorenja takve da osjećaju potrebu pokrivanja. Na taj način se spašavaju od privlačenja pažnje onih koji im nisu mahrem i od toga da budu predmet njihovih pogleda i loših misli. Zato što je pokrivanje ženina zaštita i tvrđava. Neslijeđenje obaveze pokrivanja, odnosno otkrivenost, ne nanosi štetu samo pojedincu nego i instituciji porodice. Muslimanke trebaju
provesti naredbu pokrivanja i čuvati svoju privatnost. U suprotnom će biti uzdrmana porodična sreća koja se naslanja na međusobno povjerenje, ljubav i poštovanje. Niko ne želi sklopiti brak bez povjerenja. U našem vremenu kad je pokrivanje u velikoj mjeri napušteno, sve više se smanjuju i ženidbe/udaje. Porast preferiranja da se ostane neženja/neudata pokazuje da
pokrivanje ima veliku ulogu u formiranju i održavanju porodičnog gnijezda. Neki sad mogu braniti da
je to ograničavanje slobode u pokrivanju. Postavlja se pitanje: kako robovanje nefsanskim željama može biti sloboda ili provođenje hirova tih životinjskih nagona?
Sve i da je tako, koliko ko može postići od onoga što želi? Ukoliko Allah, dž.š., nešto ne da, niko ništa ne može zaimati. Mir i spokoj se ne mogu postići protivljenjem Njemu, dž.š. Stvarna sloboda jeste bezuvjetno pokoravanje naredbama Gospodara, dž.š. Pokrivanje je sveta naredba za svakoga ko vjeruje u Allaha, dž.š., Pejgambera, a.s., i u Kur’an. Pokrivanje nije tu da uzurpira, uskrati slobodu muslimanke, niti da krši njena građanska prava, već da sve to postavi na svoje mjesto i da je zaštiti.
Pokrivanje je jasan izraz imana, edeba i stida. Habibi-Edib, s.a.v.s., u hadisima kaže: “Stid je od imana, a iman vodi u džennet; Stid je lijep, ali je još ljepši kad se nađe kod žene.” Roditelji muslimani svoje kćerke ili snahe moraju podučiti koristima pokrivanja i uzvišenosti zastora stida.
Kada se izgubi stid, tada se sve gubi. Nakon toga, ljepota nema nikakvog smisla. Ljudi koji su izgubili zastor stida samo su jedna šaka zemlje. Izgubili su svojstvo čovjeka. Uzori za žene muslimanke su naše majke hz. Hatidža, hz. Aiša, hz. Fatima. Žene iz tog sretnog doba, čim su objavljeni ajeti, odmah su se pokrile, dok se u naše vrijeme ta naredba ignoriše i ne provodi. Razlozi toga su što mi kao očevi ili majke ne provodimo naređene obaveze ne živimo ih i ne podučavamo svoje žene, kćerke, snahe koristima i vrijednostima islama. Pokrivanje, odnosno čuvanje sebe od harama jest jasna naredba naše vjere. A vjerske naredbe nisu da se
zbog njih raspravljamo nego da ih primjenjujemo. Oni koji se ne pokoravaju dinskim naredbama, koji su upali u kandže dunjaluka, neće se moći spasiti da ne budu iskorišteni kao roba. S Allahovom podrškom i pomoći…
Sejjid Mubarek Erol | TEMA BROJA SEMERKAND 75
