Riznica mudrosti
Osoba koja je odlučila da krene putem tesavvufa i da se veže za određenog šejha, naziva se “murid” što znači “onaj koji želi, koji posjeduje volju i želju”. Murid, pod vodstvom svog muršida, pokazuje vlastitu volju na putu ličnog upotpunjavanja i postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva. On ne ispoljava niti uopće ima vlastitu volju spram grijeha. Dakle, ne približava se onome što je Allah, dž.š., zabranio. Zbog toga se murid naziva i osobom koja nema vlastite volje. On je, na putu Hakku, vezao vlastite želje za volju svog muršida. A ono što time želi postići jeste Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. Prema riječima Ebu Taliba el-Mekkija, k.s., murid treba; nastojati da svoju volju čuva u granicama onog što je dobro i ispravno, da se drži daleko od lošeg društva, da spozna ružne osobine svog nefsa, da se druži sa onima koji poznaju Allaha, dž.š., da čini tevbu, da svoju opskrbu stječe na halal način, te da za prijatelja uzme salih (dobrog) insana koji će mu biti vodič na putu.
Velikan po imenu Ebu Ali Dekkak, k.s., na sljedeći način objašnjava muridovu potrebu za muršidom: “Drvo koje raste samo po sebi, bez ikakve njege i kalema, daje listove ali ne i plodove. Takav je slučaj i sa muridom. Onaj ko nema muršida od kojeg će, korak po korak, usvajati tesavvufske suštine, on postaje rob svojih strasti i ne može pronaći put spasa.”
Važnosti muridovog teslimijeta (predanosti) muršidu, kako u zahiru (pojavnom) tako i u batinu (unutrašnjem, nevidljivom), Abdulkadir Gejlani, k.s., je rekao: “Ono što murid treba da učini jeste da izbjegava svako suprostavljanje šejhu, kako zahirsko, tako i batinsko. Onaj ko se zahirski suprotstavi šejhu, odstupio je od edeba, a onaj ko se suprotstavlja i oponira batinski, nanosi štetu samome sebi. Takva osoba će se uvijek protiviti naredbama muršida. Murid treba spriječiti svoga nefsa da oponira muršidu, kako zahirski, tako i batinski, te treba često učiti sljedeći ajet: ‘Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!’ (Hašr, 10)”
Jedan od tesavvufskih velikana osamnaestog vijeka, alim koji definira murida kao osobu koja ne teži ničemu sem Uzvišenom Gospodaru, Ahmed ibn Adžibe el-Haseni, k.s., razlikuje tri stepena na kojima murid može biti: • Najniži stepen je kada murid ima za cilj postizanje poštovanja i ugleda. Himmet (duhovna podrška) kod takvih murida je neznatan, a njihova ljubav prema ovom svijetu je velika. • Na drugom stepenu su muridi čiji je cilj dostizanje Allahove, dž.š., blizine. Oni su se očistili od dunjalučkih veza i sav svoj trud usmjerili su ka postizanju Allahovog, dž.š., zadovoljstva. • Na najvišem stepenu jesu oni muridi koji su dostigli hilafet i upotpunili svoju spoznaju. Ebu Bekr Kelebazi, rah., kaže kako se Allahove, dž.š., riječi: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti…” (Ankebut, 69), odnose upravo na muride. Prema tome, glavni uslov da bi osoba postala murid jeste da se bori sa vlastitim nefsom, da iz srca izbaci sve osim Allaha, dž.š., te da pod vodstvom muršid-i kjamila (potpunog vodiča) započne sa sejr-i sulukom (duhovnim putovanjem). Sejr-i suluk je duhovno putovanje srca ka Uzvišenom Hakku Kojeg ne obuhvata ni mjesto ni vrijeme. Na tom putu, odgoj nefsa i uljepšavanje ahlaka, realizuju se jedino uz vodstvo i savjete muršida, te uz muridov odlučan trud sa ispravnim nijjetom.
Džunejd Bagdadi, k.s., sljedećim riječima objašnjava koliko je bitno da murid postupa shodno Časnom Kur’anu i slijedi sunnet Poslanika, s.a.v.s.: “Ovo naše znanje (naš put tesavvufa), uslovljeno je Časnom Knjigom i sunnetom.” O istoj tematici govori i Sirri es-Sekati, k.s.: “Sufija je onaj čiji ma’rifet (spoznaja) ne gasi svjetlost njegovog takvaluka (bogobojaznosti), onaj koji ne kazuje ništa što nije u skladu sa Knjigom i sunnetom te onaj kojeg vlastiti kerameti (nadnaravne sposobnosti) ne navode na kršenje Allahovih, dž.š., propisa.”
Duhovno putovanje, Sejr-i suluk, započinje muridovim vezivanjem za muršida. To putovanje postaje vesilom (sredstvom) ostvarivanja spoznaje Uzvišenog Allaha, shodno iskrenom nijjetu i trudu koji murid pokaže. Na tom putu, najveće blago murida jeste iskrenost. Murid od muršida najprije uči edeb. On uviđa da je put tesavvufa, od početka do kraja, satkan od edeba. Stoga se trudi da u savkom trenu i u svakoj situaciji postupa u skladu sa edebom.
Imam Kušejri, rah., ovako savjetuje muride koji su tek stupili na put tesavvufa: “Nakon što murid učvrsti svoj akaid, za njega je vadžib (obavezno) da stekne šerijatsko znanje. Naučit će onoliko koliko je potrebno za ispravno izvršavanje farzova, a ono što ne bude znao pitat će alime. Ukoliko se određene fetve alima budu razlikovale jedna od druge, on će postupati shodno fetvi sa najviše predostrožnosti. Jer šerijatske olakšice su za one koji su slabi. A najveća briga sufija jeste postupanje u skladu sa Allahovim, dž.š., zakonima.”
Časopis Semerkand, br. 100, Riznica mudrosti
