„Ukoliko se rob srcem usmjeri Allahu, dž.š., i Uzvišeni Allah se njemu usmjerava kroz srca vjernika; učini da oni prema tom robu osjećaju ljubav i samilost.“ (Herim b. Hajjan, rah.)
Oživi svoje srce
Veliki evlija poznat po svome mudrom govoru, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., kazuje sljedeće:
„O Allahov robe! Vjera je tvoja glavna riznica. Ako izgubiš vjeru, izgubio si svo svoje blago. Budući da je tako, svoj jezik uposli zikrom Allaha, dž.š., svoje srce ljubavlju prema Njemu, a svoje organe hizmetom Njegovoj vjeri. Dobro obradi zemlju svoga tijela kako bi sjeme koje posiješ lahko izraslo i dalo plodove. Ko bude uredio svoje srce onako kako poljoprivrednik obradi i uredi svoj posjed, njegovo srce će postati osvijetljeno nurom.
Kao primjer navest ću ti dva čovjeka koji su kupili dva posjeda iste veličine. Jedan od njih je kupljeni posjed očistio od trnja i korova, te je posadio sjeme koje je zatim zalijevao, nakon čega se okoristio plodovima uloženoga truda. Eto to je primjer onoga ko se preporodi uz ibadete i čije srce zasja nurom. A drugi je toliko zapostavio svoj posjed da je on u potpunosti obrastao trnjem i korovom, pa su se u njemu nastanile i zmije. Eto to je primjer onoga čije je srce pocrnilo od grijeha.“
(Tadžu ‘l-‘arus)
Oni koji vide tedželijate
Jedan od velikana nakšibendijskog puta, Šejh-Abdullah Dihlevi, k.s., je rekao:
„Čovjek u svakom trenutku treba biti posvećen Allahu, dž.š. U svakom namazu i prilikom svakog posla koji obavlja trebao bi primjećivati nurove, tajne i bereket tih poslova. Naprimjer, dok uči Časni Kur'an, trebao bi zamišljati kako se na njega spuštaju nurovi i bereket, dok donosi salavate trebao bi zamišljati fejz koji mu dolazi, dok jezikom spominje Allaha, dž.š., trebao bi razmišljati o bereketu koji postiže, i dok čita časne hadise, trebao bi razmišljati o tajnama koje mu se otkrivaju.
S druge strane, čovjek se mora kloniti svih zabranjenih i sumnjivih stvari. Naprimjer, treba razmišljati o zulmetu koji donosi sumnjiv zalogaj, o tome kako gibet (ogovaranje) šteti njegovoj nutrini i o tome koliko zla laž nanosi njegovome srcu. Čovjek treba uvidjeti koje su to stvari koje mu nanose štetu i u potpunosti bježati od njih.“
(Rauf Ahmed Mudžeddidi, Marifet Deryasından İnciler)
Četiri vrline
Hazreti Ebu Bekr, r.a., je rekao:
„Uzvišeni Allah će pridružiti skupini onih kojima je oprošteno one koji posjeduju sljedeće četiri vrline:
- čine tevbu za učinjene grijehe
- uspijevaju nadvladati svoj kibur
- pomažu onima koji su u potrebi
- pomoć traže samo od Allaha, dž.š., a ne od drugih. A On je jedino utočište nejakih.“
(Mahmud Džemaleddin el-Hulvi, Lemazat-i Hulvijje)
Zikr Uzvišenog Allaha
Hudždžetu ‘l-islam, Imam Gazali, rah., je rekao:
„Učini srce kiblom svoga jezika. Dok činiš zikr, osjeti veličinu Rububijeta i stid zbog svoje nedostatnosti u robovanju. Znaj da Uzvišeni Allah poznaje tajne tvoga srca, da vidi skrivenu namjeru tvojih djela i da čuje tvoje tajne razgovore. Očisti svoje srce tugom i u njemu zapali vatru straha. Kada se sa njega podigne perda gafleta, dok ti činiš zikr Allaha, dž.š., (jezikom), i On Uzvišeni će tebe zikr činiti (Svojom milošću).“
(Imam Gazali, Minhadžu ‘l-‘abidin)
Ko je zvijer?
Velikan šazilijskog tarikata, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., kazuje:
„Zvijeri nisu u pustinji. Istinske zvijeri hodaju ulicama i sokacima. To su oni koji ujedaju ljudska srca čineći grijehe i navodeći druge na griješenje. Prema tome, onaj ko učini mnogo grijeha, pa nakon toga mnogo čini istigfar, je poput osobe koja popije veliku količinu otrova, pa nakon toga popije protuotrov. Takvoj osobi treba reći: ‘Možda jednog dana nećeš više moći pronaći protuotrov. Prije nego dođeš do njega, smrt će ti doći i iznenaditi te.“
(Tadžu ‘l-‘arus)
Traženje oprosta i opraštanje
Jedan od egipatskih sufijskih alima, Imam Ša'rani, k.s., kaže:
„Čuo sam svoga šejha, Alija el-Havvasa, k.s., kako kaže:
‘Kada vam neko od braće dođe i zatraži oprosta, oprostite mu. Ukoliko je prošlo određeno vrijeme od onoga zbog čega traži oprost od vas, a vi još uvijek u srcu ne osjećate samilost prema njemu, onda se okrenite svome nefsu i njega osudite.
Recite svome nefsu: ‘O nefsu moj, neka te bude stid! Tvoj brat je priznao svoju grešku i došao je da traži oprosta, a ti ne prihvataš njegovo izvinjenje. A koliko si ti samo grešaka prema njemu počinio, pa nisi čak ni zatražio izvinjenje. Tvoje stanje je uistinu gore od njegovog!'“
(Imam Ša'rani, El-Envaru ‘l-kudsijje)
Časopis Semerkand, br. 114, Govor stanja
