Imam Gazali, rah., o pošasti grijeha kazuje sljedeće:
Blago onome ko umre, a da sa njim umru i njegovi grijesi (ko ode sa ovog svijeta, a da nikome nije učinio zlo).
Kaže se da je jedan od najvećih grijeha nanošenje nepravde ljudima koje ne poznajemo i koje nikada nismo vidjeli (ružan govor o tim osobama iza njihovih leđa, ogovaranje i osuđivanje).
Ko bude pokoran Allahu, dž.š., On Uzvišeni će mu sve podrediti. A ko bude nepokoran Uzvišenom Hakku, On Uzvišeni će učiniti da takav služi svima i da sve ide na njegovu štetu.
Kada bi kao nesreća zbog ustrajnog činjenja grijeha čovjeku dolazile samo ovosvjetske kazne, i to bi mu bilo dovoljno. Te kazne se realizuju u različitim oblicima. Za nekoga je to bogatstvo, za nekoga siromaštvo, za nekoga zdravlje, a za nekoga bolest. Isto tako, kada bi kao korist od napuštanja grijeha dobio ono što je suprotno tim kaznama, to bi mu bilo dovoljno.
Uistinu rob zbog učinjenih grijeha biva lišen materijalne i duhovne opskrbe. Prokletstvo roba nije u crnilu njegova lica niti u umanjenju imetka. Istinsko proklestvo je u tome da rob napusti činjnenje jednog grijeha i pređe na drugi koji je njemu sličan ili još gori.
Nemoj da prilikom činjenja tevbe budeš manje odlučan nego što si odlučan prilikom činjenja grijeha! Znaj da čovjek koji ima snagu za činjenje grijeha, ima i snagu za činjenje tevbe; nemoj to zaboraviti!
Promjena tvoga vremena, promjena ponašanja tvojih prijatelja, tvoje supruge i ukućana, dešava se zbog tvojih grijeha. Štaviše, to što se tvoja jahalica uzjoguni, što si zaboravio napamet naučene sure ili neko drugo znanje, ili što ne učiš Časni Kur'an, također je posljedica tvojih grijeha.
Ponekad je kazna za određeni grijeh to što čovjek zapada u njemu sličan drugi grijeh. Kada se grijesi umnože, onda kazna biva takva. Tako je i kada je u pitanju dobročinstvo, dobro vodi ka novom dobru. No hrlenje ka dobru i bježanje od zla moguće je jedino milošću Uzvišenog Gospodara.
(Imam Gazali, Suštine Pravog puta)
Tri edeba:
Šah-i Nakšibend, k.s., je rekao:
Na našem putu postoje tri vrste edeba:
- Edeb spram Allaha, dž.š.
Svaki rob treba čuvati svoj edeb spram Allaha, dž.š. Njegova nutrina i vanjština trebaju biti usklađene. Čovjek ne smije biti dvoličan spram Allaha, dž.š., mora se pokoravati Njegovim naredbama i čuvati se Njegovih zabrana. Iz svoga srca treba odstraniti sve ljubavi, osim ljubavi prema Uzvišenom Hakku.
- Edeb spram Allahova Poslanika, s.a.v.s.
U Časnom ajetu Uzvišeni Allah kaže: „Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite (…)'“ Shodno tome, svaki musliman se treba truditi da pri izvršavanju svakog posla slijedi Allahova Poslanika, s.a.v.s. Rob mora shvatiti to kao svoj najbitniji zadatak. Jer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spona (izaslanik) između Allaha, dž.š., i Njegovih robova. Oni koji ne priznaju njegovu misiju, nisu prihvaćeni kod Allaha, dž.š. Prema tome, bez voljenog Muhammeda Mustafe, s.a.v.s., rob ne može ni krenuti putem postizanja Allahova, dž.š., zadovoljstva. Svaki posao je lijep jedino uz njega, s.a.v.s.
- Edeb spram muršida
Svaki murid treba čuvati svoj edeb spram muršida. Jer, muršidi su evlije koje su duhovni nasljednici Allahova Poslanika, s.a.v.s. Oni nas podučavaju kako da slijedimo put posljednjeg Poslanika, s.a.v.s., i zaduženi su da pozivaju ljude na Pravi put. Zbog toga svaki murid treba čuvati svoj edeb spram muršida. Bilo da je u njegovom prisustvu ili ne, treba se usmjeriti ka njegovom himmetu (duhovna podrška) i truditi se da ispunjava zadatke koje je od njega dobio.
(Nedžmeddin b. Muhammed Nakšibendi, Zlatna silsila)
Tri savjeta, tri upozorenja
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom čovjeku savjetovao sljedeće:
„Mnogo se sjećaj smrti! Jer, sjećanje na smrt će te odvratiti od zauzetosti drugim (bespotrebnim) stvarima.
Budi ustrajan u zahvaljivanju! Jer, zahvaljivanje je povod da ti Uzvišeni Allah još više povećava blagodati.
Ne posustaj u činjenju dove! Jer, ne znaš kada će tvoja dova biti primljena.
Čuvaj se troga:
Kada nešto obećaš, ne krši obećanje i ne pomaži onima koji žele da prekrše obećanje!
Pazi da nekome ne učiniš nepravdu! Jer, kome god bude učinjena nepravda, Uzvišeni Allah će mu zasigurno pomoći.
Nemoj nikome praviti zamke i smicalice! Jer, ko drugome jamu kopa, sam u nju pada.“
(Ali el-Mutakki, Kenzu ‘l-ummal, br. 42094)
