Umjesto da sjednemo sa svojim supružnikom i popričamo, mi pratimo šta se desilo na facebook-u, ko je šta objavio na twitter-u, ili tragamo za najsmješnijim videom.
Tehnologija koja svakim danom sve više pomjera granice brzine, u tom smislu, uveliko olakšava naš svakodnevni život. Putem interneta plaćen račun, u tren oka isjeckan luk u sjecku, za nekoliko minuta opran i osušen veš, samo su neki od primjera brzine kojom nam služi savremena tehnologija. Međutim, kamo sreće da vrijeme koje uštedimo uz neke „pametne“ aparate, ne potrošimo nemilosrdno uz neke druge „pametne“ aparate.
No, to ne ide tako lahko. Holivudski kliše u kojem mašine preuzimaju kontrolu nad svijetom, više nije samo distopija, već je postao realnost u životima većine nas. Mašine koje u našim kućama preuzimaju većinu posla su odlične, no takozvani pametni (!) uređaji kvare poredak. Dok djeca traže utjehu u gledanju televizije, korištenju kompjutera i tableta, odrasli se uz iste te aparate „socijalizuju“. Umjesto da sjednemo sa svojim supružnikom i popričamo, mi pratimo šta se desilo na facebook-u, ko je šta objavio na twitter-u, ili tragamo za najsmješnijim videom.
Čak je i zajedničko gledanje televizije postalo luksuz
Gospođa Hanifa, kojoj mnogo smeta što njen muž provodi vrijeme uz tablet, kaže: „Nekada smo, ako ništa, skupa gledali televiziju. Nikada nisam imala luksuz da ugasimo televizor i dugo razgovaramo. Vidjela sam da je on takav čovjek, pa sam pomislila da bi bilo dobro da barem gledamo skupa iste programe. Stoga sam odlučila da se ja prilagodim njemu. Ako ništa, dobro je da se smijemo istim stvarima i da nas iste stvari rastužuju. Međutim, otkako je kupio tablet, za mene je i zajedničko gledanje televizije postalo luksuz. Čak i dok sjedimo pred televizijskim ekranom, moj suprug je potpuno obuzet tabletom. Zamislite samo, osobi pored sebe kažete: ‘Baš je komična situacija’, a ona vam potpuno zbunjeno odgovara: ‘Ha? Šta?’ Ponekad činim dovu da se nešto desi tabletu.“
Očekuju Vas za sofrom
Među najvećim krivcima za krađu porodičnog vremena nalaze se instant grupe za dopisivanje. Skoro da ne prestaje muhabbet između ljudi koji su okupljeni u grupama pod naslovima stari školski prijatelji, poslovne kolege, rodbina, braća, itd. Kako bi i prestao? U grupama u kojima je 5-10 osoba, kada jedan više nema šta za reći, drugi ima.
Gospodinu Hasanu su mnogo smetale poruke i dopisivanja njegove supruge, pa je rješenje pronašao u ograničavanju vremena: „Jednog dana, kad su me za večerom poprilično uznemirili zvukovi prispjelih poruka na mobitelu moje supruge, donio sam pravilo da za vrijeme večere niko ne smije pogledati u mobitel. Neka je živa i zdrava, valjda zato što je bila svjesna svoje greške, supruga je bez pogovora prihvatila odluku. Pa zamislite samo, dok sjedite i večerate sa svojom porodicom, Vaša supruga na svaki zvuk ‘tinn!’ uzima mobitel u ruke, nešto piše, smije se i slično. U jednu ruku, Vaša supruga ustvari uopšte nije prisutna na mjestu gdje ste vi. Ja lično to ne mogu razumjeti i ne mogu podnijeti takvo nešto u svojoj kući.“
Slušaj me i gledaj u mene dok razgovaramo
Pametni aparati nas u vlastitim domovima odvode u druge svjetove. Dok je naš supružnik fizički pored nas, njegov ruh je odsutan. Kada nešto upitamo, uglavnom dobijamo samo kratke i površne odgovore. Povrh svega, i mi nesvjesno tako postupamo prema drugima. Gospođa Bahra je primijetila da su ona i njen suprug prestali gledati jedno drugome u lice dok razgovaraju, ukoliko su im mobiteli u rukama. Ona kaže da to čine oboje i da im je takvo postupanje prešlo u naviku… Tako iz naših života nestaje najjednostavnije pravilo bontona, a to je da gledamo u lice svome sagovorniku. Najočitija slika takvog stanja jeste slika supružnika koji sjede zajedno u restoranu, ali umjesto da razgovaraju, duboko su utonuli u ekrane svojih mobitela. Gdje god pogledamo vidimo „tinejdžere“ u tridesetim i četrdesetim godinama koji se ne mogu odvojiti od svojih zasebnih svjetova.
Nije bez razloga rečeno: „Daleko od očiju, daleko od srca.“ Ukoliko dok sjedimo sa svojim supružnikom ustvari putem mobitela muhabbetimo sa prijateljima ili pratimo dešavanja na socijalnim medijima, to znači da smo svog supružnika ostavili samoga. A smisao braka, između ostalog, ogleda se u zajedništvu i međusobnom dijeljenju. Dok se povlačimo u sebe, naša veza sa mužem ili ženom, kao i sa našom djecom, slabi.
Najbolje je da, dok se okorištavamo pametnim spravama, ipak ne prepustimo svoju pamet pametnom telefonu. Predsjednik organizacije za brak i porodično savjetovanje u Istanbulu, Ferhan Bıçakçılar, svojim riječima potvrđuje smislenost našeg savjeta: „Ukoliko vam ne ide u braku, onda se klonite socijalnih medija, jer preko njih ulazi virus u vaše odnose.“
Časopis Semerkand, br. 116, Brak
