Jako je važno osjetiti i pokazati poštovanje
Poštovanje se u rječnicima definiše kao “pažljivo, odmjereno i blago postupanje prema nekome ili nečemu, radi njegove vrijednosti, veličine, godina, korisnosti ili svetosti”. Međutim, sasvim je prirodno da svi ljudi ne moraju imati isti način i mjerilo iskazivanja poštovanja i ljubavi. Stoga je poštovanje nemoguće ograničiti bilo kakvim kalupom. Dakle, izjave i poređenja poput: “Supruga tog i tog iz poštovanja prema svome mužu, pred njim ne sjedi u pidžami.”, ili “Muž te i te žene nikada ne čini niti korak, dok ne dobije saglasnost svoje supruge.”, nisu nikakvo generalno mjerilo. Iz tog razloga, takve i slične izjave neće donijeti ništa, osim samo još veće probleme u braku. Svaki brak je jedinstven. Supružnici jedno drugome trebaju iskazivati poštovanje shodno svojim životnim i kulturološkim svjetonazorima. Nije dakle važan način iskazivanja poštovanja, nego postojanje poštovanja i trud da se zajednički život gradi na temeljima poštovanja.
Ma koliko da su supružnici sigurni u to da se dobro slažu, te iako su uz hajr-dove krenuli putem braka, ponekad neminovno dolazi do prepirki, povisivanja tona, povrjeđivanja i ljutnje. Povrh toga, ono što zapalji fitilj nemira i svađe često može biti najobičnija riječ ili stav za koji to nikako ne bismo posmislili. Naprimjer, ukoliko vidimo da se naš supružnik iznervirao u saobraćajnoj gužvi, može se desiti da iz straha da se ne posvađa s nekim kažemo: „Smiri se dušo, nema potrebe da se sada bezveze uznemiravaš.“ No, da nam supružnik na takvu rečenicu povišenim tonom odgovori: „Ja sam u pravu, a ti još meni govoriš da se smirim!“ Ili, može se desiti da se svome supružniku požalimo riječima: „Danas dijete nikako nije stalo, pala sam od umora.“, a da nam on na to odgovori: „Dijete je to, naravno da će biti nemirno!“ Međutim, mi se zbog takvog njegovog odgovora možemo uvrijediti i reći: „Kad si ti mene uopšte shvatao?“
Zasigurno svi imaju iz svoje tačke gledišta opravdane razloge i očekivanja od supružnika. Postoji nebrojeno mnogo problema kao i rješenja u bračnim odnosima. Ipak, ono što je bitno jeste to da kada se raspravljamo sa supružnikom i kada se naša mišljenja razilaze po nekom pitanju, postupamo u granicama poštovanja, dakle, da poštujemo naš brak. U protivnom neizbježno će se u našim srcima otvoriti nezacjeljive rane i naš odnos će biti poljuljan.
Najprostiji primjer toga jesu mnogi bračni parovi u kojima se supružnici ljute jedno na drugo zbog izgubljene stvari. Pa tako se dešava da malo povisimo ton i kažemo: „Zašto ne možeš razumjeti, ja nisam sklonio / sklonila te dokumente?!“, a da nam supružnik odgovori riječima: „Ne može tako, svaki put se isto dešava, ja ih uvijek stavljam u ovu ladicu. Ako nisu ovdje, znači da si ih ti sklonio/la!“ Dok se u takvim trenucima supružnici prepiru zbog izgubljene stvari, nisu ni svjesni da priča i činjenica da je nešto izgubljeno nisu uopšte bitni i da je umjesto da pričaju, potrebno da se potrude da pronađu izgubljenu stvar. Upravo u takvim trenucima krize, jedan od supružnika pod utjecajem ljutnje zbog optužbe, ishitreno kaže: „Ti sve gubiš. Mene kriviš zato što ti je teško priznati da si rasijan/rasijana i da ti mozak ne funkcioniše dovoljno da bi znao /znala gdje si šta ostavio/ostavila.“
Trebamo znati sebi reći „stani“ prije nego što srušimo zid poštovanja
Nažalost većina nas se s gorčinom sjeća da je imala upravo takvu prepirku sa supružnikom. Prema riječima specijaliste psihijatra Barışa Önena Ünsalvera, iako nije uvijek moguće pokazati toleranciju, vrlo je bitno znati sebi reći „stani“ kada osjetimo da će sitne prepirke prerasti u veliku svađu. Naglašavajući važnost samokontrole u trenucima prepirke Ünsalver navodi sljedeće: „Ukoliko prilikom prepirke primijetimo da će se naš supružnik iznervirati, potrebno je da u tom trenutku zatvorimo temu. Nastojanje da riješimo problem na pogrešan način, dovest će do nastanka još većeg problema. Prema tome, umjesto da krivimo supružnika, trebamo pokušati objansiti svoja osjećanja. Dakle, umjesto da kažemo: ‘Ti uvijek gubiš stvari’, mnogo je umjesnije reći: ‘Ja nikako ne uspijevam da ih pronađem.’ Takav stav istovremeno sprječava velike svađe, te sprječava štetu koju bi sagovornikova ljutnja nanijela i nama samima.“
Psihološka savjetnica Hacer Gül kaže da, ukoliko supružnici nisu u stanju da se zaustave u trenutku svađe, trebaju pokušati ostvariti međusobnu empatiju, i dodaje: „Supružnici trebaju posmatrati jedno drugo kao emanet. Ako u situaciji kada imaju suprotne stavove, dođe do toga da se ne mogu obuzdati, veoma je važno da jedno od njih preuzme kontrolu. Kada postane jasno da će se u raspravi narušiti granice poštovanja, potrebno je napraviti pauzu. Tek kada se situacija smiri, supružnici trebaju jedno drugome pokušati objasniti svoja osjećanja, i to fokusirajući se na pronalazak rješenja problema, a ne na međusobna okrivljivanja. Ako im je u tom trenutku teško uspostaviti empatiju, od pomoći može biti zamišljanje neke veoma drage osobe u istoj situaciji. Naprimjer, svako od njih treba razmisliti kako bi se osjećao da su riječi koje je on uputio svome supružniku, upućene njegovom djetetu od strane njegovog supružnika. Na taj način lekše će shvatiti koliko je povrijedio svoga supružnika.“
Da li ste zadovoljni Vašim nepoštovanjem?
Suština svega je, dakle, u međusobnom razumijevanju. Nažalost, u vezi ne mogu neprestano cvjetati ruže. Uz to, ukoliko se ne budemo suprotstavljali negativnostima i ne budemo konstruktivno pristupali problemima, to će samo naštetiti nama i našem braku. Naročito ako se počnu dešavati izljevi bijesa i ako se počnu prelaziti granice, te iskazivati nepoštovanje, to onda vodi brak u bezizlaznu situaciju. Iz tog razloga, prvi zadatak supružnika jeste da se sjete da je ljutnja od šejtana. Sem toga trebaju znati da u onoj mjeri u kojoj osoba uzvisi svoga supružnika, uzvisila je zapravo samu sebe. Za sreću na dunjaluku i na Ahiretu, potrebno je da budemo zadovoljni sobom i svojim supružnikom. Stoga se svako od nas treba zapitati: „Da li sam uistinu zadovoljan/zadovoljna sobom kada u ljutnji pređem granice i riječima nepoštovanja povrijedim svoju suprugu/svoga supruga?“
