Jednog dana hazreti Omer, r.a., upita tabi'ina Ahnefa b. Kajsa, rah.:
„Ko je najveća neznalica među ljudima?“ Ahnef, rah., na to odgovori:
„To je onaj ko proda svoj Ahiret zarad dunjaluka.“ Hazreti Omer, r.a., ga na to upita:
„Hoćeš li da ti kažem ko je još veća neznalica od takvoga?“ Ahnef, rah., reče:
„Reci, o vladaru pravovjernih.“
„To je onaj ko zarad tuđeg dunjaluka, proda svoj Ahiret.“, odgovori hazreti Omer, r.a.
(Ebu ‘l-Lejs es-Semerkandi, Tenbihu ‘l-gafilin)
Poputnina
Velikan iz generacije tabi'ina, Hasan el-Basri, rah., je rekao:
Sljedeće četiri stvari su poputnina za Ahiret:
- namaz koji roba približava Gospodaru
- post koji daje zdravlje tijelu
- sadaka kojom čovjek pravi perdu između sebe i Džehennema
- plač radi Allaha, dž.š., koji biva uzrokom brisanja grijeha.
(Ebu ‘l-Lejs es-Semerkandi, Tenbihu ‘l-gafilin)
Kako se ponaša onaj ko se oslanja na Allaha, dž.š.?
Poznati tesavvufski učenjak, Ebu Talib el-Mekki, rah., na sljedeći način opisuje osobu koja se oslanja na Allaha, dž.š.:
„Stanje onoga ko posjeduje istinski tevekkul je sljedeće: On je postigao smiraj srca nemajući nikakvo očekivanje od ljudi. Spasio se od razmišljanja i težnje ka onome što je u rukama ljudi. Vezao je svoje srce za Allaha, dž.š., Koji Svojom moći sve pokreće i okreće i Koji svime upravlja. Njegove misli su zauzete Uzvišenim Gospodarom Koji svemu daje oblik i Koji sve stvara s mjerom.
Siromaštvo ga ne navodi da čini ono što je zabranjeno. Takvo stanje ga ne sprječava niti da govori ono što je istina niti da postupa u skladu sa istinom. Problemi i siromaštvo ga ne sputavaju u iskazivanju ljubavi i ljutnje zarad Allaha, dž.š., i ne tjeraju ga da postupa shodno nefsanskim željama. Ne navode ga da se usmjerava ka onome što je lažno niti da šuti onda kada je potrebno da kaže istinu.
Tegobe i neimaština ne navode ga da smatra prijateljem onoga za koga je Allah, dž.š., kazao da je neprijatelj, niti da spram prijatelja gaji neprijateljstvo. On ne polaže nade niti u jedno stvorenje. Jer, on posjeduje apsolutnu spoznaju da mu opskrba, korist i šteta, dolaze samo od Jedinog Stvoritelja.“
(Ebu Talib el-Mekki, Kalplerin Azığı)
Sedam znakova
Hudždžetu ’l-Islam (dokaz islama), Imam Gazali, rah., u svome djelu “Mukašefetu ’l-kulub” prenosi da je Ebu ’l-Lejs es-Semerkandi, rah., rekao:
“Sedam je znakova koji pokazuju da se osoba boji Allaha, dž.š.:
- Na jeziku… Strah od Allaha, dž.š., čovjeka sprječava od iznošenja laži, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, potvore i bespotrebnog govora. Suprotno tome, taj strah ga usmjerava na spominjanje Allaha, dž.š., učenje Časnog Kur’ana i stjecanje znanja.
- U srcu… Strah od Allaha, dž.š., iz srca otklanja neprijateljstvo, potvoru i zavist. A zavist je osobina koja uništava dobra djela. Dobro znaj da je zavist jedno od teških srčanih oboljenja.
- U očima… Oči onoga ko se boji Allaha, dž.š., ne gledaju u zabranjeno niti na dunjaluk gledaju sa čežnjom i pohlepom. Takve osobe na ovaj prolazni svijet gledaju nazarom (pogled) ibreta i nikada ne gledaju u ono što im nije dozvoljeno.
- U stomaku… Strah od Uzvišenog Gospodara čovjeka sprječava da u svoj stomak unosi haram zalogaje. Jedenje harama je veliki grijeh.
- U rukama… Osoba koja u srcu nosi strah od Allaha, dž.š., ne pruža svoje ruke ka haramu, već samo ka onome što je vezano za pokornost Uzvišenom Gospodaru i za stjecanje sevapa.
- U nogama… Strah od Allaha, dž.š., čini da osoba ne ide na mjesta koja je On Uzvišeni zabranio i čije je posjećivanje grijeh. Njene noge koračaju samo na putu hajra, na putu koji je u skladu sa Allahovim, dž.š., zadovoljstvom, na putu koji vodi druženju sa učenjacima i dobrim robovima.
- U pokornosti… Osoba koja posjeduje strah od Allaha, dž.š., čini ibadet i pokorna je samo radi Njega Uzvišenog. Takva osoba je oprezna i kloni se pretvaranja i samoljublja.”
(Imam Gazali, Otkrovenje srca)
Pogrešan izbor
Jedan od velikih evlija, Ataullah es-Skenderi, k.s., je rekao:
Trebaš znati da biti nepokoran Allahu, dž.š., znači prekršiti u Ezelu Njemu datu riječ, izgubiti Njegovo prijateljstvo, dati prednost drugima nad Njim, pokoriti se nefsanskim prohtjevima, skinuti odjeću stida i činiti ono čime On Uzvišeni nije zadovoljan.
Onaj ko je nepokoran Allahu, dž.š., ne čuva se grijeha niti se udaljava od harama. Takav je lijen u izvršavanju ibadeta, jer je izgubio slast u njima i zapao je u stanje pohlepe za dunjalukom.
Srce onoga ko je ostavio pokornost i ogrezao u nepokornosti postalo je tvrdo. Nefs ga je ispunio željom za griješenjem i u njemu nije ostalo mjesta za slast u ibadetima. Nur ne pronalazi put kako bi ušao u takvo srce. Zbog svega toga, takva osoba zapada u stalne sumnje i kolebanja, a na koncu zaboravlja na mjesto konačnog povratka i na Dan polaganja računa.
(Ibn Ataullah es-Skenderi, Kruna mudrosti)
