Riječ ahlak je arapskog porijekla i množina je riječi huluk, što znači:osobina duše. Pojam se prevodi još i kao: stanje koje se ustalilo u duši. U duši se može ustaliti svakakvo stanje, dobro i loše. U nama može dominirati gramzivost, lijenost, oholost, ali i plemenitost, darežljivost, ljubav. Kako znamo iz hadisa, Muhamed s.a.v.s. je poslan kako bi upotpunio lijep ahlak. Dakle, upotpunjenje ahlaka,odnosno, zadobivanje lijepog ahlaka nije pitanje slobodnog izbora pojedinca, nego je pitanje očuvanja imana. Lijep ahlak se može zadobiti samo odgajanjem duše, tj. nefsa, kako bi se u njoj “nastanile” stvari kojima je Allah, dž. š., zadovoljan. Onaj ko nema ahlaka nema ni vjere, tako da bi svaki ozbiljan vjernik morao znati da je njegova vjera u najmanju ruku upitna ukoliko ne odgaja svog nefsa i ne zadobije lijep ahlak. Odgoj duše je moguć samo uz vodstvo muršidi kjamila. Svaki drugi put je nesiguran, ne potpun i opasan. Muslimani bi morali biti perjanica najljepšeg ponašanja, morala, etičnosti, kulture. Sudeći po tome kakvo je stanje u našem društvu, čini se da se ne možemo pohvaliti mnogobrojnim posjednicima lijepog ahlaka. Da bismo se inspirisali i provjerili svoje stanje, uložili trud i vezali se za muršida, podijeliću s vama dio prekrasnog sohbeta koji su nam priredili plemeniti Sadati, u nadi da ćemo jednog dana i mi biti istinski i potpuni predstavnici svoje vjere.
Svojstva lijepog ponašanja koja treba da posjeduje svaki musliman
Musliman je čovjek koji se boji Allaha, dž.š., i zbog toga bježi od zabranjenih i sumnjivih stvari. U svakom poslu, on nastoji postupati ispravno i pravedno te održati datu riječ. Musliman je osoba koja ispunjava svoje emanete i ne iznevjerava ljude. Što se tiče načina govora i ponašanja, musliman se ponaša u skladu sa edebom i lijepim odgojem. On se ne hvali niti uzdiže sebe. Svoje poslove započinje sa ispravnim nijetom i čistim srcem, te ne očekuje zauzvrat ništa sem Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Takva osoba ne kvari svoj nijet očekivanjem materijalne koristi, laskanja ljudi ili zadobivanja nekog položaja. Ona voli da čini dobro i opraštajući ljudima pokazuje svoju samilost. Musliman čini sve što je do njega za mir i dobrobit društva u kojem živi. On poštuje starije, a mlađima pomaže i ukazuje im na ispravno ponašanje. Musliman nastoji da se ne ljuti i ne sukobljava sa drugim ljudima te ne dozvoljava da se njegovi odnosi sa drugima pretvore u borbu nefsova. Musliman je osoba nasmijana i vedra lica. Nakon što uradi sve što je do njega, oslanja se na Uzvišenog i biva zadovoljan Njegovom odredbom. On ukazuje poštovanje svakom stvorenju zbog toga što je svako stvorenje Allahova kreacija i Njegovo djelo. Osim toga, on se kloni onih ljudi koji su nepokorni Allahu, dž.š., a blizak je onima koji su Allahovi prijatelji. Musliman je čovjek koji u svemu vidi nešto lijepo i koji uvijek razmišlja pozitivno. On ne pada u očaj pred poteškoćama, već uz Allahovu pomoć, saburom prevladava sve poteškoće. Musliman ne priča bespotrebno i zna da sluša druge ljude. Nikada ne skriva istinu i pazi na edebe razgovora sa drugim ljudima kako bi sa svojom braćom ostvario muhabet i međusobnu ljubav. Na prvom mjestu su mu svete vrijednosti i čast. On se stidi činjenja loših djela, istovremeno pokriva mahane drugih ljudi i pravi se da ih ne vidi. On se trudi da vidi samo svoje greške i da radi na njihovom ispravljanju. Musliman ne zaboravlja dobročinstva drugih ljudi i biva im zahvalan. Ma kakvo znanje ili sposobnosti posjedovao, musliman ih na lijep način predstvalja drugima. Nikada sebe ne prikazuje boljim nego što jeste, ne hvali se i ne smatra sebe bitnim.
Ukratko, musliman je osoba koja svojim postojanjem i djelovanjem biva uzrokom činjenja dobra i pažljivo se čuva od suprotnog ponašanja, jer zna da ga Uzvišeni Allah uvijek posmatra. Sve prethodno nabrojane lijepe osobine zajedno formiraju lijep islamski ahlak. Taj ahlak predstavlja ponašanje koje je daleko od bilo kakvog pretjerivanja, predstavlja ponašanje s mjerom. Uz malo truda i čvrstu privrženost vjeri, moguće je da čovjek slijedi ono što Allah, dž.š., i Poslanik, s.a.v.s., traže. Život koji se živi u skladu sa tim principima jeste islamski način života. Stanovnici nebesa i zemlje čine dovu za onu osobu koja živi takvim životom, a dunjaluk je počašćen njegovim prisustvom.
AUTOR: AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ
