Doc. dr. Almir Fatić
Na krilima sabura i šukra do dženneta
Ljudski život satkan je od niza vremenskih trenutaka, situacija, događaja i dešavanja u kojima se isprepliću, miješaju i nadopunjuju radost i tuga, nada i strah, rahatluk i tjeskoba, lahkoća i teškoća, uspjesi i porazi, ushićenja i razočaranja, rješenja i problemi… Navedene situacije ne zaobilaze nijedno ljudsko biće, a možemo ih nazvati jednim imenom– iskušenja, i to iskušenja koja su neminovna i očekivana. Dakle, čovjek se kao biće neminovno suočava sa različitim životnim pozicijama, stanjima i problemima, i opravdano je upitati se kako ostati uspravan, istrajan i dosljedan u svom ljudskom dostojanstvu i insanskom liku. Islam kao vjera i način života insistira da njegovi sljedbenici usvoje edeb – sistem ponašanja, osobina i vrlina koje uvježbavaju tijelo i dušu kako bi ostali u svojoj izvornoj (fitretskoj) uravnoteženosti i lakše prebrodili sve životne dileme i probleme. Usvajanje edebskih vrlina, nesumnjivo, zauzima važno mjesto u životu muslimana i muslimanke i dolazi odmah iza vjerovanja u postojanje Stvoritelja, Allaha, dž.š., vjerovanja u poslanstvo Muhammeda, a.s., koji je trajni uzor svim generacijama muslimana u tom smislu, i vjerovanja u objavljenu i vječnu Božiju riječ, časni Kur’an, koja poziva čovjeka da se, za svoje dobro, okiti najljepšim i najboljim vrlinama.
Sve vrline i osobine iz mozaika islamskog edeba, proisteklog sa stranica Kur’ana i Poslanikovih, a.s., mubarek riječi, potrebne su čovjeku, rješavaju mu ključna pitanja, spašavaju ga ponora beznađa i očaja, drže ga uspravnim i dostojanstvenim te čuvaju njegov ljudski dignitet. Dvije vrline, o kojima govorimo u nastavku, sažimaju u sebi gotovo cjelokupni islamski edeb, i zato se na njima toliko insistira u izvorima islama. Riječ je o saburu (strpljenju) i šukru (zahvalnosti).
Sabur – pola imana
U Kur’anu se sabur spominje na više od sedamdeset mjesta, gdje se govori o vrijednostima sabura i upućuju pohvale strpljivim ljudima i ženama. Sve nam ovo govori o velikoj važnosti sabura i potrebi za njime u životu ljudi. Koliki je značaj sabura kao vrline najbolje vidimo u hadisu Poslanika, a.s., koji je rekao: “Sabur je pola imana” (Musnedu’š-šihab el-kuda‘i, 151). Objašnjavajući ovaj hadis, hudždžetu’l-islam (dokaz, autoritet islama) imam Gazali kaže da je “nemoguće ostaviti grijeh i ustrajati u pokornosti osim strpljenjem koje je u svojoj suštini korišćenje podstreka vjere u obuzdavanju podstreka strasti i lijenosti, tako da će strpljenje biti polovina vjerovanja, u ovom smislu” (Ihja’, 7:192).
Šta pripada strpljivima
Navest ćemo tek nekoliko ajeta iz Kur’ana iz kojih možemo uočiti da se strpljivima obećavaju najveća dobra i najviši položaji.
Nagrada bez računa
Veoma snažno odjekuje kur’anska poruka: “Samo će strpljivi biti nagrađeni bez računa” (ez-Zumer, 10). Mufessir Ibn Džuzejj veli da postoje dva tumačenja ovih riječi: (a) strpljivi će dobiti svoju nagradu, i ne polažući račun za svoja djela će ući u džennet; i (b) nagrada strpljivih nema kraja, ne mogu je broj niti mjera obuhvatiti. Ovo je i mišljenje većine učenjaka. (Teshil, 192–93)
Allahova, dž.š., pomoć
Uzvišeni Allah obavještava da je On sa strpljivima: “I budite strpljivi! Zaista je Allah sa strpljivima” (el-Enfal, 46). Ove mubarek riječi su snažan podstrek za ukrašavanje ovom vrlinom, jer strpljivi zavrjeđuju Božiju pomoć, pažnju i podstrek. A ima li šta većeg i važnijeg od toga?!
Pobjeda i spas
Onaj ko zadobije Allahovu, dž.š., pomoć i podstrek ne može biti izgubljen i nesretan, već suprotno tome – spašen i sretan. Uzvišeni o ishodu strpljivih na Sudnjem danu veli: “Ja sam ih danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, zaista, pobjednici” (el-Mu’minun, 111).
Sabur u svemu
Pozivajući vjernike na strpljivost, Allah, dž.š., kaže: “Vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte i bojte se Allaha da biste uspjeli!” (Ali Imran, 200). Prvi poziv upućen vjernicima ovdje jeste poziva na sabur. Premda mnogi komentatori Kur’ana sabur na ovome mjestu značenjski specificiraju, naprimjer, na sabur tokom borbe sa neprijateljem, sabur u odnosu na pet dnevnih namaza, sabur u suprotstavljanu strastima i tako dalje, smatramo da ne postoji zapreka, sa značenjske tačke gledišta, budući da u samom ajetu ne postoji specifična određenost, sabur na ovom mjestu razumjeti u njegovom najširem značenju, pa bi značenje glasilo: Vjernici, budite strpljivi u svim životnim situacijama, prilikama i neprilikama.
Tri vrste sabura
Muslimanski učenjaci sabur obično dijele u tri vrste: (1) sabur na Božijoj odredbi, na onome što nas zadesi, bilo dobro ili zlo: smrt drage osobe, bankrot firme, bolesti i drugo; (2) sabur u pokornosti uzvišenom Allahu (ita‘at), kao što je, naprimjer, post tokom mjeseca ramazana (zapravo, mjesec ramazan je nazvan mjesecom sabura, jer on u sebi objedinjuje sve tri vrste sabura), džihad na Allahovom putu i tako dalje; i (3) sabur u sustezanju od griješenja.
Ibn ‘Abbas je rekao: “Strpljenje u Kur’anu ima tri značenja. Prvo je strpljenje u obavljanju dužnosti prema Allahu, dž.š., i za to se dobija tri stotine deredža. Drugo značenje jeste strpljenje u suzdržavanju od činjenja onoga što je Allah, dž.š., zabranio, a za to se dobija šest stotina deredža. Treće je strpljenje kojim se dočeka nedaća prilikom prvog udarca, a za to se dobija devet stotina deredža.” Ovu predaju prenosi imam Gazali u svome Ihja’u, gdje u jednoj posebnoj i opsežnoj knjizi tog djela detaljno i značenjski iscrpno i produbljeno govori o saburu i šukru (vidi: Ihja’, “Knjiga o strpljenju i zahvalnosti”, 7:175–398).
Imam Gazali tu veli da je pokornom u njegovoj pokornosti potrebno strpljenje u tri situacije:
– Prva je ona koja prethodi pokornosti, i tada se treba iščistiti namjera (nijjet). Treba se strpjeti u sustezanju od primjesa pretvaranja, s čvrstom odlučnošću da će se biti iskreno i odano Allahu, dž.š., što je izuzetno težak oblik strpljenja. Allahov Poslanik, a.s., na ovo upozorava riječima: “Djela se isključivo vrednuju prema namjerama” (Buhari, 1). Zbog ovog, veli imam Gazali, strpljenje se stavlja na prvo mjesto, čak prije i samog djela, pa Uzvišeni kaže: “Ali ne i oni koji su strpljivi i koji rade dobra djela, takvima pripada oprost i nagrada velika!” (Hud, 11)
– Druga je situacija prilikom vršenja samoga djela; da se ne bi upalo u nemar prema Allahu, dž.š., prilikom činjenja nekog djela, da onoga koji djelo čini ne obuzme lijenost u ispunjavanju svih normi i pravila vezanih za djelo te da ustraje u primjeni svega toga do posljednjeg momenta i posljednjeg djela. Ovo je također težak oblik strpljenja, a možda se upravo riječima uzvišenog Allaha: “Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili, onima koji su strpljivi bili i na Gospodara svoga se oslanjali!” (el-Ankebut, 58–59) ukazuje na njega, tj. na one koji su bili strpljivi sve do ostvarenja djela u potpunosti.
– Treća je situacija nakon završetka samog djela, jer je potrebno strpljenje da se o djelu puno ne priča i ne pretvara se da bi se o njemu čulo i znalo. Strpljenjem se nastoji sustegnuti od svega što djelo čini ništavnim i briše nagradu za njega, kao što je Uzvišeni rekao: “I ne ništite djela svoja!” (Muhammed, 33), a također veli: “Vjernici, ne uništavajte vaše sadake prigovaranjem i uvredama” (el-Bekare, 264) – pa onaj ko se ne strpi i suzdrži od prigovaranja i uvreda učinio je svoje djelo ništavnim.
Najteži sabur
Kada govori o saburu u sustezanju od griješenja, imam Gazali kaže da je najteži oblik strpljenja onaj kojim se suzdržava od griješenja koje je postalo uobičajeno zbog čestog činjenja. Razloge je u tome, objašnjava imam Gazali, što običaj ima svoju posebnu prirodu. Pa kada se običaj pridruži prohtjevu, pojave se dva šejtanova vojnika koji napadnu Allahovu, dž.š., vojsku, pa podstrek vjere nije u stanju da ih pobijedi.
Također, jedan od najvećih stepeni strpljenja jeste i strpjeti se na uznemiravanju ljudi (Ihja’, 7:206 i dalje). O ovim dvama vrstama sabura vrijedno je, zapravo potrebno, da neprestano razmišljamo i prakticiramo ih u svojim životima, kao bismo time iskusili posebnu blagodat koju podaruje ova vrlina.
Značenje pojmova šukr i hamd
Arapska riječ šukr označava zahvalu na nekoj blagodati. Šukr se iskazuje jezikom, srcem ili organima. Druga riječ koja se koristi u Kur’anu u smislu zahvale jeste riječ hamd, i njome se označava zahvala na blagodati, ali i bez blagodati i, za razliku od šukra, hamd se izražava samo jezikom. Govoreći o razlici između pojmova hamd i šukr mufessir Ibn Džuzejj kaže: “Riječi elhamdu lillah podrazumijevaju zahvalu Njemu s obzirom na Njegovu uzvišenost, veličanstvenost, jedinstvenost, dostojanstvenost, blagodarnost, znanje, moć i druge atribute. Elhamdu lillah, zapravo, sadrži značenja Njegovih devedeset devet lijepih imena. A riječ eš-šukr podrazumijeva zahvalu Njemu na svakoj blagodati koju On daje i milosti koju dariva svakom stvorenju na Ahiretu i dunjaluku” (Teshil, 1:32).
Šukr kao smisao postojanja
Uzvišenu poziciju šukra u našoj vjeri možemo otkriti na temelju kur’anskih ajeta. O šukru se naprimjer govori u slijedećim ajetima:
– “Allah vas izvodi iz trbuha majki vaših, vi ne znate ništa, i daje vam sluh, i vid, i srca, da biste bili zahvalni” (en-Nahl, 78). U ovom časnom ajetu otkriveno nam je da je šukr, ni manje ni više, nego – smisao našeg postojanja, i zato nam je Uzvišeni dao sluh, vid i srca! Razmislimo o ovome!
– Porodici Davuda, a.s., bilo je naređeno: “Radite, o porodico Davudova, i budite zahvalni!” (Sebe’, 13). Ovdje se šukr naređuje i, ustvari, predstavlja kao suština ibadeta.
– Šukr je neodvojiv od imana: “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali?” (en-Nisa’, 147). Primjećujemo da se prvo spominje šukr, pa onda iman. Šukr, dakle, dovodi do imana, ili ga, pak, već sadrži.
– Uzvišeni kaže: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati” (Ibrahim, 7). Šukr se povezuje sa davanjem, a Njegovo davanje nema kraja, tako da ovo davanje tumačimo u općem značenju, na dunjaluku i Ahiretu.
Na čemu šućurati
Blagodati na kojima je dužnost šućurati su neizbrojive: “Ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali” (Ibrahim, 34). Bejdavi u svome tefsiru veli da se one ograničavaju na dvije vrste: (a) dunjalučke blagodati; i (2) ahiretske blagodati (Envaru t-tenzil…, 1:19), dok Ibn Džuzejj (Teshil, 1:32) ukratko objašnjava da postoje: (1) dunjalučke blagodati, kao što su zdravlje i imetak; (2) vjerske blagodati, kao što su znanje i bogobojaznost; i (3) ahiretske blagodati, a one su Njegovo obilno nagrađivanje za neznatno djelo koje čovjek učini u kratkom životu.
Vrste šukra
Naprijed smo istakli da se šukr iskazuje jezikom, srcem ili organima. Upravo na ova tri načina mi iskazujemo svoj šukr uzvišenom Allahu. Šukr jezikom podrazumijeva izgovaranje zahvale Onome ko daje blagodati i kazivanje o tim blagodatima, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kazivanje o blagodatima je šukr” (Ahmed, Musned, 17721). Šukr organima predstavlja pokornost Allahu, dž.š., putem svojih organa i ostavljanje griješenja. Šukr srcem je spoznaja vrijednosti blagodati, znanja da su one samo od uzvišenog Allaha te znanja da se one ne daruju po zasluzi čovjeka.
Stepeni šukra
U pogledu zahvale ljudi se dijele u dvije kategorije: prva, oni koji zahvaljuju na blagodatima koje su samo njima dane; i druga, oni koji zahvaljuju Allahu na blagodatima koje su dane svim ljudima. Postoje tri stepena šukra: (a) stepen običnih ljudi koji zahvaljuju na blagodatima; (b) stepen posebnih ljudi koji zahvaljuju na blagodatima i nedaćama u svakom stanju; i (c) stepen posebno posebnih ljudi koji ne vide blagodati zbog toga što su zagledani u Onoga koji daje blagodati (Ibn Džuzejj, Teshil, 1:32).
Na kraju, ne zaboravimo kazati da u Allahova lijepa imena spadaju i es-Sabur (Najstrpljiviji) i eš-Šukur (Najzahvalniji). Neka nam On pomogne da usvojimo Njegova lijepa imena!
