Doc. dr. Almir Fatić |TEMA BROJA
Bogatstvo je sredstvo a ne cilj
Kur’an je prije više od četrnaest stoljeća obznanio istinu da je “sve stvoreno u parovima”, i to: “u onome što niče iz zemlje, u njima [ljudima] samima, i u onome što oni ne znaju” (Ja Sin, 36). U modernoj fizici tek je početkom prošlog, dvadesetog stoljeća, otkriveno da je materija stvorena u parovima (otkriće engleskog fizičara Paul Diraca poznato kao parite; prema: Taslaman, 66). I ovo je jedno od najvećih otkrića moderne fizike.
Ne ulazeći sada u tumačenjske detalje navedenog kur’anskog ajeta i spoznajā koje nudi, želimo istaći da neki muslimanski učenjaci smatraju da se pod riječima “u njima [ljudima] samima” misli i na postojanje nekih oprečnih osobina u ljudskom karakteru kao što su hrabrost/kukavičluk, ljubav/ mržnja, darežljivost/škrtost i sl. S naše strane, taj paritet (u materiji, stvaranju, karakternim osobinama) želimo proširiti na još jedan plan – materijalni, u smislu bogatstvo/ siromaštvo. Dakle, kao što postoje dan i noć, hladno i toplo, muško i žensko, zdravlje i bolest, lijepo i ružno, tako isto postoji i paritet ili polaritet u materijalnom smislu: bogatstvo/siromaštvo.
Postavlja se pitanje je li taj polaritet ad hoc jednak polaritetu pozitivno/ negativno. Drugim riječima, je li materijalno bogatstvo sâmo po sebi nešto što je pozitivno, a siromaštvo sâmo po sebi negativno? Nadalje, je li materijalno bogatstvo zaista ključ rješenja svih naših pitanja ili problema? Može li ono biti smetnja u duhovnom smislu, u postizanju bogobojaznosti (taqwā) i dosezanja Božija blizine (el-qurbu l-ilāhi)? Ima li neko drugo bogatstvo koji je vrjednije od onog materijalnog?! S druge strane, je li siromaštvo nešto što je poželjnije i duhovno efikasnije? Odgovor na ta pitanja pokušat ćemo ponuditi u recima koji slijede.
Božije ime El-Ganijj
Jedno od Allahovih lijepih imena (esmā’u’l-husnā) jeste i imeEl-Ganijj. Doslovno, ta riječ znači “onaj koji je bogat”, “bogati” ili, pak, “neovisan”, “nezavisan”. Te prve dvije riječi u našem bosanskom, kao i u drugim slavenskim jezicima, već sadrži pojam Boga (bogat). Time se vjerovatno i na ravni leksike u davna vremena željelo istaći vjerovanje i značenje da je bogatstvo pripadno isključivo Bogu. Naime, prvobitni pridjev bogõ imao je u praslavensko doba značenje radne imenice “božanstvo koje razdjeljuje sreću i zemaljska dobra po svom nahođenju” (Staza rječitosti,“Uvod”, 32). Istinski bogat ili nezavisan (el-ganijju l-haqīqijj), kaže imam Gazali, jest Onaj koji ni za kim nema apsolutno nikakve potrebe, dok onaj koji ima potrebu da posjeduje ono što mu je potrebno nezavisnim se naziva u metaforičkom smislu. To je najveća mogućnost koju može ostvariti neko ko nije uzvišeni Allaha (v. Komentar Allahovih lijepih imena, 202)…
