Sejjid Mübarek Elhüseyni | TEMA BROJA Br. 83
Čistoća muslimana nasuprot prljavštini sihra-magije
Ispravna i čvrsta vjera čovjeka vodi ka spokoju, sreći i džennetu u vječnom životu. Lažno (batil) vjerovanje/praznovjerje čovjeka vodi u sumnju, bijedu i bezumlje. Oni čija su srca i razum ukrašeni i osvijetljeni ispravnim vjerovanjem putuju u skladu sa Allahovim zadovoljstvom i Njegovom Knjigom i na Pravom putu se priključuju među ehl-i hakikat ljude koji koračaju svijetlim stazama islama.
Što se tiče onih jadnika koji su se izgubili u praznovjerju i izopačenim idejama, oni koračaju ćorsokacima i u tminama nastoje da dokuče istinu (hakikat). Koliko god je luckasto očekivati da na stablu jablana rode jabuke isto tako je besmisleno i neumjesno očekivati spokoj na dunjaluku i sreću na ahiretu vodeći se omraženim poslovima i praznovjerjem.
Isprazna vjerovanja
Naše društvo trenutno živi u periodu užurbanog i intezivnog okretanja prema „zapadnim“ vrijednostima. Ta promjena koja se manifestuje zapadnačkom orijentacijom, dodatno je ubrzana naporima za revitalizacijom na poljima ekonomije, društva i kulture. Kao posljedica toga pojavljuju se značajni problemi počev od otuđenosti do krize identiteta. Sasvim je jasno da je uzrok tih problema nedovoljna posvećenost društva duhovnim vrijednostima.
Čovjek se u svom kratkom životu ne zadovoljava ograničeom srećom, jer po svojoj prirodi ima tendenciju za pronalazak vječne sreće. Društva koja ne mogu dostići potrebnu razinu užitka posmatrano sa duhovnog aspekta, doslovno se koprcaju u potrazi za istim. Zato što ne mogu pronaći prave vrijednosti za kojima tragaju, shodno tome ne mogu ni pronaći ravnotežu između prirodnog i natprirodnog (metafizičkog).
Ta duhovna glad ljude i društva gura u stranputice kao što su sihir, magija, spiritizam, koje su vremenom prihvaćene kao alternativa vjeri.
Mnoštvo tih ispraznih vjerovanja koja svoje korijene vuku iz Indije – poput reinkarnacije koju naša plemenita vjera ne prihvata – u tim sredinama su opšte prihvaćene. Nekolicina njih koji su se pojavili iskorištavaju vjeru i poigravaju sa emocijama ljudi, a neke televizije i novine koje žele povećati svoj tiraž i gledanost im svjesno služe. Neki su tvrdili da su poslanici, a neki su pokušavali dokazati reinkarnaciju pričajući sa osobama koje bi hipnotisali.
Neki pak, tvrde da posjeduju nadnaravne moći i da kroz staklenu kuglu mogu vidjeti skriveno (gajb). Ima i onih koji pune narodu glavu predskazujući im datum smrti.
Problem i zbrka
Ti šarlatani pod maskom šejtana, tvrde da uspostavljaju vezu sa džinnima, te da imaju lijeka za svaku bolest – od porodičnog nespokoja pa do ulaganja na berzama. Televizije i magazini ih stavljaju na svoje naslovnice i ekrane kako bi privukli ljude.
Među takvim ljudima ima i onih koji našu svetu knjigu Kur’an nastoje da prikažu kao knjigu magije, da suštinu Allahovog , dž.š., govora prikažu nerazumljivim, odnosno da Kur’an prikažu misterioznom knjigom kojom se pravi sihir. Na taj način oni sprečavaju ljude da uče, čitaju i razumijevaju, i općenito nastoje da spriječe ljude da se okorise ovim izvorom rahmeta.
U svoj toj zbrci do ljudi ne dopiru glasovi koji bi spriječili to materijalno i duhovno iskorištavanje, koji bi ga sačuvali od sujevjerja i neznanja i na kraju krajeva koji bi ga osvijestili. Svi ti manipulatori, sate i stranice odvajaju za te nadriljekare, a pravim učenjacima ne daju priliku da progovore.
Sihir, magija, proročanstvo i gatanje je oduvijek privlačilo ljudsku pažnju. U današnje vrijeme proricanje sudbine u novinama i časopisima se ukorijenilo u svakodnevni život. Uprkos tome što je naša vjera strogo zabranila vračanje i poslove sa džinnima, nažalost i među muslimanima ima onih koji se time bave, koji idu gatarama i drugima ih preporučuju. Čak i u veoma informisanim i upućenim sredinama nažalost postoji magija, gatanje i sihir. Žalosno je i to da je nemali broj onih koji se vezuju za te šarlatane i din dušmane koji su im jedina nada u poslovnom i porodičnom životu.
Sujevjerja su bila zajednički problem svim zajednicama tokom historije. Pored učenja i prioučavanja vjerskih tema, dužnost svakog vjernika je da bude upućen kako da se sačuva od zla i kako da obezbijedi svoje fizičko i duhovno sazrijevanje. Vidimo i to da neznalice budu lahko obmanjeni riječima ovih prevranata. Da bi iz svoga života mogli izbaciti neislamske ideje i praksu uslov je da budemo informisani i naoružani znanjem.
Kur’anska zabrana
Ako zanemarimo tehnička objašnjenja, u suštini sihir znači prikazivanje laži u svojstvu istine povodeći se nekim uzrocima i uz šejtanovu pomoć. Da bi neko mogao napraviti sihir on prije svega mora biti zao, ili spletkaroš. Dakle, da bi dobio pomoć od prokletog šejtana i da bi uspostavio vezu s njim mora biti veliki pokvarenjak, drugim riječima mora se šejtanizirati.
Islam nije zanemario postojanje sihira i njegov utjecaj, već ga je zato što je u suprotnosti sa islamskim ahlakom i principima, jer šteti akidi tevhida – strogo zabranio i učinio haramom. Ni jedan musliman ne može biti zauzet bavljenjem sihirom, magijom i sličnim stvarima. Ponos i dika svijeta Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Ko ode vračaru i povjeruje u njegove riječi, porekao je ono što je objavljeno (Kur’an-i Kerim) Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.” (Bezzar)
Iz naše svete knjige saznajemo da je među prijašnjim narodima (ummetima) pogotovo u vrijeme Hz. Musaa, a.s., i Hz. Sulejmana, a.s., bila rasprostranjena magija/sihir. Sihirbazi tog vremena su zasljepljivali narod, uljevali strah u njihova srca i izvrtali njihovo vjerovanje (‘akaid). Taj ružni posao je poput neke zarazne bolesti uništavao zajednice. U vrijeme kad se pojavio islam, osim kod Arapa sihir je bio rasprostranjen i među drugi narodima. Kur’an-i Kerim je na oštar i vrlo jasan način zabranio pravljenje i bavljenje sihirom. Jer sihir nanosi veliku štetu čovjekovom razumu, duši i tijelu, katkad traje godinama, a katkad nečiji život okonča uzrokovan sihirom.
Štetnost sihra
Pejgamber Rahmeta, a.s., nas upozorava na štetnosti sihira pa kaže: “Čuvajte se stvari koje upropaštavaju onoga ko ih čini: širka i sihra.” (Buhari)
Od stvari koje najveću propast donose ljudima pored širka, drugo važno mjesto zauzima sihir. U ovome redosljedu postoji važan išaret. Da bi se ukazalo na to kakvo je nedjelo sihir, izvršena je ovakva klasifikacija. Zlobnici koji se bave sihirom, koji je kao što vidimo po klasifikaciji stavljen odmah iza kufra, vrlo lahko se strmoglave u vatru kufra. Oni koji ne žele da dožive štetu, moraju se držati podalje od toga da drugima nanose štetu.
Merhamet, samilost i nepostojan iman onih koji se bave ovim ružnim poslom, kao i njihov ahlak i karakter spušta se na nulu. Oni koji prave sihir podmuklo uživaju od muka, jadikovanja i uzdaha onih kojima su nanijeli bol i patnju. Zbog toga što krše strogu Gospodarevu zabranu, tokom svoga života neće biti sretni, čak štaviše, živjet će osramoćeni i poniženi.
Sa druge strane, nema pravila da će se ti ružni poslov primiti, pogoditi nekoga ili djelovati na nekoga. Musliman potpunog imana utječući se Allahovoj, dž.š., veličini i svemoći, traži pomoć često učeći Kur’anske sure: Fatihu, Ihlas, Felak i Nas kao i Ajetu-l kursiju. Ko se Njemu utječe On će ga i zaštititi. Muslimanu čiji je ihlas potpun ne mogu naštetiti ni šejtan ni ljudi bliski njemu.
Činjenica je da i danas, kao što je bilo i u prošlosti postoje ljudi, prevaranti, spletkaroši sihirbazi koji se bave ti ružnim i podlim poslovima. Naša dova Gospodaru je da On ovakve uputi, kao i one koji im dolaze.
Da nas Allah Uzvišeni sačuva od šerra (zla) ovih zlih ljudi. Amin!
