Riječ islam je izvede na iz korijena riječi selam, selamet, (mir, spas) i predstavlja pokornost roba svome Gospodaru, svome Stvoritelju, povinovanje Njegovim naredbama, postizanje blagostanja i spasa na jedan siguran način, te ulijevanje povjerenja u sve i svakoga.
Kao što je neophodno, da bi mogli biti vjernici, u potpunosti se čuvati od širka i grijeha, isto toliko je neophodno i iskreno (sa ihlasom) vezati svoje srce za Gospodara svjetova. Svjesno činjenje ibadeta kao da vidimo Gospodara, odnosno svjesnost da On nas vidi, kao i dovođenje svojih postupaka u okvir lijepog ahlaka, jeste jedna od refleksija islama na duhovni život Njegovog roba.
Međutim, svođenje vjere islama samo na pitanje morala ili časti nije ispravno. Takav postupak bi bio nepoštovanje prema njemu i prekoračivanje granice. Oni koji odvajaju vjeru od života kažu: “Važno je srce, moramo gledati kakvo je ljudsko srce“, ili oni koji smatraju da je bavljenje vjerom u praktičnom smislu pretjerivanje, ne varaju samo sebe praznim riječima i postupcima nego čine jedno veliko nepoštovanje prema vjernicima.
Tumačanje islama prema vlastitim željama i nahođenjima, izvodi ga iz toga da je on (Božija) vjera i pretvara ga u jedan svjetovni (dunjalučki) sistem. Međutim, naša plemenita vjera islam je baš suprotno tome, jedan cjelovit i sveobuhvatan skup božanskih zakona koji su poslani da ljude izbave od opasnosti strasti i prohtjeva i vežu ga za Hakka i uputu (hidajet).
Vjera razumom obdarene, njihovim izborom, voljom i željom, usmjerava na dobro i na dunjaluku i na ahiretu.
Onima koji je budu slijedili bit će darovana vječna sreća. Pošto je islam zakon (kanun) i objava(vahj) našeg Gospodara koji sveobuhvatnim znanjem poznaje svoja stvorenja, uvijek ukazuje na hajr i podstiče na dobro i lijepo. Islam podstiče ljude obećavajući im lijep završetak (akibet). Osim toga on u određenoj mjeri uz brigu u loš završetak upozorava i poziva na oprez. Ove preporuke i savjeti islama su uvijek aktuelni, trajni i nepromjenjivi.
Sve dok čovjek bude svoj život živio u skladu vjere, hem će se okoristiti od svih dozvoljenih blagodati ovog dunjaluka, hem će na ahiretu postići nagrade koje ne može ni zamisliti. Uzvišeni Gospodar će ga počastiti svojom (blago)naklonošću.
Vjernik čija je vjera ispravna i potpuna, čija su djela usklađena po pravoj mjeri , čije je srce konstantno vezano za Allaha,dž.š., nipošto se ne zanima ispraznim stvarima i nikako ne odvaja od linije haka i hakikata. On ima poštovanja i ljubavi prema svim stvorenjima (mahlukat), čuva se svakog primitivizma, njegove ideje i postupci plijene pažnju. Takav način života je odraz vjere islama koja se istinski živi.
Ova vjera koja je čovječanstvu ponuđena putem Fahr-i Alem Muhammeda, s.a.v.s., je najsavršeniji način i najsigurnije sredstvo stizanja do Allaha, dž.š. Islam je hlad u kojeg se sklanjaju svi i kojim on štiti one koji ga istinski žive i istinski predstavljaju.
Taj hlad je štiti od vatre svih vrsta zuluma, nesuglasica i nesporazuma.
Ako se vjera islam u našem vremenu ne predstavlja onako kako treba, razlog toga treba tražiti najprije u mržnji, zavisti i netrpeljivosti neprijatelja kroz vjekove, a kasnije i u neznanju (džehalet) njenih predstavnika, njihovoj ravnodušnosti, izdaji, neshvatanju istine i nepromišljenosti.
Međutim, to tako neće potrajati. Kad dođe vrijeme, zahvaljujući šačici onih koji ga očuvaju, koji svoje živote vežu za njega i koji su svjesni svoje svrhe postojanja, on će iznova naći priliku da zaživi u svakom djeliću života. Tada će se iznova oglasiti svojim poretkom, te će sa svojom božanskom harmonijom osjetiti se na svakom mjestu i u svakom trenu.
Da ne bi zapali u nesporazume i nesuglasice, potrebno je prihvatiti islam i živjeti ga u istinskom smjeru koji nam je pokazao Gospodar svjetova. Da bi iman uvijek mogao čovjeka držati u životu potrebna su “amel-i salih / dobra djela”. Onoliko koliko se iman potpomogne dobrim djelima i koliko se vjernik hrani ibadetima, utoliko postaje bliži svome Gospodaru i može očuvati tu svoju bliskost. Iman koji nije potpomognut i njegovan ibadetom i dobrim djelima, neće pokazati svu svoju snagu, te je jako teško odnosno nemoguće da i vjernik bez robovanja (ubudijet) opstane. Zbog toga, Kur’an-i Kerim uvijek nakon imana spominje činjenje dobrih djela.
Vjera islam je uvijek bila izvor snage za one koji su srcem vjerovali i koji su je živjeli, i uvijek ih je činila radosnim sukladno njihovom načinu života. U različitim razdobljima od Asr-i Saadet (Sretnog stoljeća) pa do danas, zahvaljujući islamu desila su se zlatna razdoblja i nastale različite civilizacije. Osim toga, u vremenu kad bi mu okretali leđa, i kad je on bio istrgnut iz života, usljedili bi padovi i katastrofe. Čovječanstvo bez islama nikako nije moglo opstati. Vjernik se u svom nijetu i svojoj zamisli mora truditi da iman njeguje dobrim djelima, mora ispuniti svoje pravo kao mu’min, i nijednog trena ne smije sebe prepuštati gafletu/nemaru. Sve dok vjernici budu čuvali ovaj božanski poredak (ilahi nizam), živjeli ga i oživljavali, poslužit će kao primjer cijelom čovječanstvu. Samo tako ćemo izaći iz ovog sramotnog i bijednog stanja u kojem se nalazimo. Zadaća koju imaju muslimani jeste da se iznova vrate vlastitim vrijednostima i okrenu sebi, moraju biti odlučni da opstanu, te da se napajaju iz vlastitih izvora. A naši izvori su jasni: Kur’an-i Kerim i Sunnet-i Senijje… Nemoguće je da vjernik u svom srcu posjeduje i iman i neko drugo uvjerenje ili stav. Kada iman istinski uđe u jedno srce briše sve ostale predrasude. Ibadet mu’mina u cjelosti boji u svoju boju.
Zahvaljujući ovakvom odnosu ispoljava se ispravnost u idejama i stavovima roba, konstantan hal/stanje ihlasa, trud i srčana solidarnost, ahiretski(uhrevi) ahlak te u konačnici stanje dospijevanja Uzvišenom Allahu(vuslat).
Dakle, iman koji u toj mjeri ukrašava robovu nutrinu se osjeća u svakom vjernikovom stanju/halu. Na poslu, u trgovanju, u kući.., ukratko u svim sferama njegovog života njegove postupke uzima pod svoj uticaj. Ovo stanje je stanje evlija onih za koje se kaže: “Kad ih se gleda podsjećaju na Allaha,dž.š.,”
Sa Allahovom podrškom i pomoći…
Sejjid Mübarek Elhüseyni | TEMA BROJA Br. 84
