Mahrem i mahremijet
U fikhskoj terminologiji riječi “haram, mahrem i mahremijet” se koriste za sve ono što je zabranjeno. Međutim, riječi mahrem
i mahremijet nose i jedno posebno značenje, pogotovo u oblastima koje tretiraju porodicu i porodično pravo.
Termin mahrem se koristi za bližu rodbinu među kojima postoji trajna zabrana sklapanja braka. Ta zabrana sklapanja braka se naziva mahremijet. A “la mahremijete bejnehum” se koristi za muškarce i žene između kojih ne postoji zabrana sklapanja braka.
U kontekstu kada se spominje čovjekovo tijelo, riječ mahremijet se odnosi na zabranu gledanja i dodirivanja određenih dijelova tijela. U našoj vjeri riječ haram se koristi za sve što je zabranjeno. Neke stvari su zabranjene zbog toga što su previše vrijedne i dostojne poštovanja, a neke su zabranjene zbog toga što su bezvrijedne i štetne.
Na primjer, rušenje Kabe ili ubistvo čovjeka je zabranjeno (haram) zbog činjenice da i jedno i drugo imaju veliku vrijednost i dostojni su poštovanja. A jedenje svinjskog mesa ili mesa lešine je zabranjeno zbog toga što nema vrijednost, prljavo je i štetno.
U vezi mahremijeta Uzvišeni Allah je postavio određene granice. Čovjek je dužan da vodi računa o svome tijelu, ali i da se pridržava propisa koji ga obavezuju naspram tuđeg tijela.
Muž je odgovoran za šerijat u svojoj porodici. Odnosno, muškarac u porodici je obavezan da ženu i djecu poduči šerijatu (vjerskim propisima) po pitanju ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š. On je odgovoran za ženino znanje o posebnim stanjima žene (hajz, nifas), o namazu i mahremijetu. Odgovoran je za ženu, majku i kćerku. Treba ih podučiti ili obezbjediti da ih neko poduči. Jer Uzvišeni Allah, dž.š., u ajetu kaže:
“O vjernici, čuvajte sebe i porodice svoje od vatre u kojoj će gorivo biti ljudi i kamenje.”(Tahrim, 66/6)
