Br. 144 Srdžba u nama

Koga će spržiti ta vatra?

Na čelu onoga što je nova svjetska kultura, podržana tehnologijom i socijalnim mrežama, donijela čovjeku jeste “personalizam”. Dakle, individualizam, egocentričnost… To nije stanje u kojem čovjek povremeno potpadne pod utjecaj nefsa i počini nešto nakon čega se hiljadu puta pokaje, već poremećaj zbog kojeg sebe smatra središtem svijeta, a sve oko sebe posmatra samo kao sredstvo zadovoljenja vlastitog ega, te ljude vrednuje shodno tome u kojoj mjeri doprinose ostvarenju tog cilja. To je stanje u kojem su se bahatost, sebičnost i koristoljublje ustalili kao karakterne osobine ljudi. Dakle, to je bolest “obožavanja vlastitog nefsa”. Dominantna kultura, utemeljena na potpunom udovoljavanju nefsu, kroz sve što pogledamo – a prvenstveno kroz bezbrojne ekrane – otvoreno ili subliminalno šalje poruku “obožavaj sebe”. U ishodu toga imamo čovjeka koji ne želi načiniti niti najmanji kompromis po pitanju vlastitog ćejfa i rahatluka, te koji je osamljen u svome svijetu, a razdražljiv i srdit prema svakome ko se sukobi interesima njegovog nefsa.

Jedna od najrasprostranjenijih psiholoških manifestacija te egocentričnosti jeste srdžba. U kući, to je srdžba prema supružniku i djeci, u zgradi prema komšiji, na poslu prema nadređenom ili podređenom, u saobraćaju prema onome ispred ili onome iza, zatim prema novcu u novčaniku, prema onome što imamo ili nemamo i ukratko, gotovo prema svemu i svakome sa čime i sa kime se susretnemo. To stanje srdžbe se u islamskom ahlaku, a naročito u tesavvufu, generalno smatra pokuđenom emocijom koja se u korijenu odbacuje. Pogledamo li kur’anske ajete, časne hadise i knjige koje govore o ahlaku, odmah primjećujemo da se srdžba nikako ne može dovesti u vezu sa karakterom vjernika. Stoga, potrebno je potražiti opsežne i uvjerljive odgovore na pitanje kako se taj “poremećaj” otklanja i liječi. Vjerovatno ste čuli za knjigu “Alhemija sreće”, koja bi se današnjim jezikom mogla nazvati “Formula za sreću”. Iako ju je imam Gazali, rah., napisao prije otprilike devet stoljeća, još uvijek je aktuelna. Jer, dok ju je pisao, dok je objašnjavao probleme i nudio odgovore, uzimao je u obzir ljudsku psihologiju. U ovom broju odlučili smo da pišemo o problemu srdžbe. Vidjet ćete, problem je ozbiljan, ali nije nerješiv. Mnogo je toga što mogu pročitati čak i psiholozi i drugi ljudi koji se trude da pronađu rješenje za problem srdžbe i nasilja, uzrokovan egocentričnim pogledom o kojem govorimo…

Koristim priliku i da vas podsjetim da se možete pretplatiti na naš magazin za narednu godinu.

Do skorog susreta u januarskom broju, inšallah…