Čovjek koji je zadovoljan onim što ima nije onaj koji bježi od posla i zadovoljava se malom količinom imetka. Biti zadovoljan onim što se ima odnosi se na jelo, a ne na posao.
Posao je stalna obaveza svih članova zajednice, a jelo je povremena potreba. Čovjek koji je zadovoljan onim što ima ne radi da bi više jeo; ne sakuplja imetak da bi više uživao.
Naprotiv, on mnogo radi, ali malo troši; zadovoljan je i zna biti zadovoljan sa malo hrane i imetka. Višak zarade udjeljuje onima kojima je pomoć potrebna u njegovoj okolini, a ako nema viška – ne brine zbog toga.
Vjernik mnogo radi da bi mogao hizmetiti i pomagati (činiti hizmet) na Allahovom putu. Nije darežljivost u tome da čovjek troši više nego što su njegove mogućnosti.
Darežljiv je onaj ko se zadovoljava malim, ali ne poznaje granice u pomaganju drugima i ne može mu dosaditi stalno udjeljivanje na Allahovom putu.
Darežljivi ljudi su sretnici koje je Resulullah (s.a.v.s.) opisao na sljedeći način:
“Pravi vjernik se ne može zasititi činjenjem dobra sve dok ne uđe u Džennet.”
