Sabur u nevoljama, čovjeka približava Gospodaru svjetova. Jer, sabur je stanje koje zahtijeva stalnu borbu i odlučnost. Sabur je trud da se u nevolji sačuvaju granice Kur'ana i Sunneta, te borba protiv šejtanskih vesvesa i varki nefsa. Po pitanju važnosti sabura i pokoravanja Allahovim propisima, Imam Rabbani, k.s., navodi ajet:
„Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“ (Bekara, 216), i kaže:
„Budite strpljivi spram nedaća koje vam Allah, dž.š., šalje, i budite zadovoljni Njegovom odredbom. Ne odvajajte se od pokornosti Njemu. Mi smo Allahovi, dž.š., i Njemu ćemo se vratiti. Uzvišeni Gospodar nam poručuje:
‘Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.‘ (Šura, 30)
Pokajte se Gospodaru i tražite oprost za grijehe. Tražite od Njega da vam oprosti i podari dobro. Uzvišeni Allah, voli praštanje. Klonite se loših stvari, koliko god je to moguće. Izbjegavanje onog što prevazilazi snagu čovjeka je sunnet Allahovih poslanika, a.s. Kod Allaha, dž.š., je makbul (primljen) onaj rob koji je zadovoljan onim što mu On Uzvišeni daje. Onaj ko slijedi želje nefsa, rob je nefsa. Čovjek treba da bude zadovoljan i da mu ruku odsjeku, ako Šerijat tako nalaže, i da to podnese sa osmijehom. I u tom stanju treba da pokaže zadovoljstvo Allahovom odredbom, i štaviše, da osjeti slast u tome. Jer, ako bi negodovao na Allahovo, dž.š., davanje, smatrao ga lošim – da Allah sačuva od toga – izašao bi iz granica robovanja i ostao lišen Allahove blizine.
Svako živi do roka određenog. Ni manje ni više. Čemu onda tugovanje i negodovanje? U svojim dovama od Gospodara trebamo tražiti dobro u nedaćama, i utjecati se od Njegove srdžbe. A Allahovo zadovoljstvo je u dovi roba. On Uzvišeni u ajetu kaže:
‘Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!‘ (Gafir, 60)
Muke i tegobe su sastavni dio muhabeta (ljubav); sastavni dio puta derviša.
Voljeni želi da ima za sebe onoga koji Ga voli, i nije zadovoljan da se on smiruje s drugim. Stoga, Njegova je želja da onaj koji Ga voli u potpunosti prekine vezu sa svima osim sa Njim. Da ne nalazi sreću s drugima, da gori u vatri ljubavi i u vatri čežnje, te da njegova volja bude napuštanje volje, a spokoj u ranjenom srcu.
Znaj da na dunjaluku postoje dvije vrste užitka i boli: tjelesni i duhovni. Sve što daje užitak tijelu, patnja je za ruh, a sve što je patnja za tijelo, za ruh je užitak. Gledano sa tog stanovišta, ruh i tijelo su oprečni jedno drugom.
S druge strane, kada se ruh spustio na mekam tijela i uspostavio vezu sa njim, postao je poput tijela. U tom stanju uživa u užitku tijela i osjeća bol onda kada tijelo pati. To je gotovo pa stepen životinja, ali i stepen na kojem je većina običnog svijeta. Sljedeći ajet govori o tome:
‘(…) Zatim ćemo ga (čovjeka) u najnakazniji lik vratiti.“ (Tin, 5)
Ukoliko se ruh ne oslobodi toga, i ne vrati se u svoje iskonsko stanje, velika je šteta za njega!
Tada je ruh kao bolesnik koji usljed svoje bolesti ukusno osjeća neukusnim, a neukusno ukusnim. Za njega, ono što je slatko postaje gorko. Onaj ko je u takvom stanju, treba dobro razmisliti i popraviti se, da bi došao u stanje da iz teškoća i nedaća uzima slast.
Ako dobro razmislimo, zaključit ćemo sljedeće: Ukoliko čovjek na dunjaluku nije imao teškoća, bolesti i problema, njegova vrijednost nije ni koliko je zrno pšenice. Jer, zahvaljujući problemima na dunjaluku čovjek se oslobađa ljubavi prema dunjaluku, makar to bilo i malo. Gorčina problema je kao gorčina lijekova koji se daju bolesniku.“
Stid zbog ispraznih poslova
Po pitanju odanosti muršidu, bavljenja ispraznim stvarima i zaostajanjem u zikru, Mevlana Halid Bagdadi, k.s., kazuje:
„Murid voli one koje njegov muršid voli, i ne voli one koje on ne voli. Posebno se daleko drži od novotara, poricatelja i onih koji su nemarni. Jer rečeno je: ‘Od poricatelja bježi kao što bježiš od lava!’
Tvrdoća srca poricatelja reflektuje na srcu murida isto kao što se svjetlost reflektuje u ogledalu. A zulmet (tama) poricatelja gasi nur srca murida isto kao što voda gasi vatru. Vodi ga u nemar i grubost, te u njegovom srcu prouzrokuje lijenost po pitanju zikra. Ponekad to bude uzrokom da srce u potpunosti zaboravi na zikr.
Murid se treba čuvati pretjerane srdžbe i glasnog smijanja. Jer, to dvoje gasi nur nisbeta (blizina) i usmrćuje srce. Stoga treba izbjegavati mjesta gdje se njegova ljutnja povećava, kao i ona gdje se pretjerano smije. I kako god se čuva od zabranjenih stvari, isto tako se treba čuvati od ispraznih poslova.
U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Od ljepote nečije vjere je i napuštanje onoga što ga se ne tiče (ispraznih i bespotrebnih stvari).‘ (Ibn Madže, FIten, 12)
Murid dobro zna da će mu svi ti isprazni poslovi na Sudnjem danu biti predočeni pred Gospodarom svjetova, i stidi se zbog toga. Jer, kapital života je veliko bogatstvo, vrijeme je za murida nešto najvrjednije, prilike koje mu je Uzvišeni Allah darovao su neprocjenjiva blagodat.
Murid nijedan trenutak ne treba trošiti u prazno. Treba biti svjestan da mu se možda neće pružiti druga prilika. Svaki svoj trenutak treba provoditi u zikrullahu, svjestan da se nalazi u Allahovoj, dž.š., blizini. On zamišlja sebe kao da je već umro, da su ga zamotali u ćefine i spustili u kabur, a zatim mu je ukazana milost i vraćen je ponovo na Zemlju samo da bi činio zikr Uzvišenog Allaha. Živi tako, svakog trenutka čekajući zapovijed da se ponovo vrati.“
