Govor stanja

„Ako vidiš osobu koja gaji ružno mišljenje o ljudima, znaj da je njena nutrina ispunjena zlobom i da se zloba iz njene nutrine manifestuje i vani.“ (Imam Gazali, Mukašefetu ‘l-kulub)

„Musliman je osoba od čijih su ruku i jezika sigurni ostali muslimani.“ (Ahmed b. Hanbel, el-Musned)

I hizmet i zahvalnost

Šejh-Ruknuddin Alauddevle es-Simani, rah., živio je u istom stoljeću sa Hadže Azizanom, k.s. Prema predaji, jednog dana Šejh-Rukneddin je napisao pismo Hadže Azizanu, k.s., i poslao ga po jednom dervišu. U pismu ga je pitao sljedeće:

„Mi kao i Vi činimo hizmet salicima. Vi kada postavljate sofru, ne trudite se da na njoj budu raznovrsna jela. A mi postavljamo raskošnu sofru. Uprkos tome, narod je Vama zadovoljan a nama uznemiren. Zašto je to tako?“

Azizan, k.s., odgovori:

„Mnogo je onih koji žele da im ljudi budu zahvalni na hizmetu koji čine. Ali malo je onih koji one kojima čine hizmet smatraju dobročiniteljima. Mnogo radite! Ukoliko ne želite da se iko žali na Vas, osobe kojima hizmetite smatrajte velikom blagodaću.“

(Mevlana Ali b.Husejin es-Safi, Rešehat)

Vrijeme čistoće

Ibn Ataillah es-Skenderi, k.s., je rekao:

„Prvi mekam jeste mekam tevbe. Bez tevbe ni druga djela nisu primljena. Stanje roba koji čini grijeh nalikuje na zemljanu posudu koja je tek stavljena u vatru. Nakon što vatra neko vrijeme odgori pod posudom, ona pocrni. Međutim, ako odmah nakon što završiš posao, uzmeš posudu s vatre i opereš je, na njoj neće ostati nikakav crni trag. A ukoliko je nikako ne pereš već u njoj nekoliko puta praviš jelo, to crnilo će ostati na posudi. Ma koliko prao, više neće biti nikakve koristi.

Na isti način, tevba koja se učini odmah nakon počinjenog grijeha, briše crnilo sa srca. Tako se i djela čiste i bivaju primljena. Budući da je tako, od Uzvišenog Hakka uvijek traži da tvoja tevba bude primljena. Ukoliko prihvati tvoju tevbu, bit ćeš spokojan, jer to je Allahov, dž.š., dar i On ga daruje robovima kojima želi.“

(Ibn Ataillah es-Skenderi, Tadžu ‘l-‘arus)

Koja zarada?

Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio ajet: „Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.“ (Šura, 20), rekao je:

„Uzvišeni Allah kazuje: ‘O sine Ademov! (Udalji se od drugih stvari) Posveti se ibadetu Meni, a Ja ću tvoje srce ispuniti bogatstvom i ispunit ću tvoju potrebu. Ukoliko ne postupiš tako, zaokupit ću tvoje srce brigama i neću otkloniti tvoju potrebu.’“

(Bejheki, Kitabu ‘z-zuhd)

Između emela i edžela

Prenosi se da je jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ruke uzeo tri štapa. Jedan je stavio ispred, drugi pored sebe, a treći malo dalje od sebe…

Zatim se obratio plemenitim ashabima, r.anhum: „Znate li šta ovo znači?“ Ashabi, r.anhum, odgovoriše: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ Tada im Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:

„Ovo je čovjek, ovo je edžel (smrtni čas), a ovo su njegovi emeli (želje i nadanja). Dok čovjek trči za svojim željama, edžel ga uhvati, a da nije ni stigao do njih.“

(Imam Gazali, Ahiret Hayatı)

Vrijednost zikra

Plemeniti ashab, Ebu Said el-Hudri, r.a., prenosi:

Jednog dana, upitali su Allahova Poslanika, s.a.v.s: “O Allahov Poslaniče! Koje djelo će na Sudnjem danu biti najvrjednije kod Uzvišenog Allaha?” A Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:

“Često spominjanje Allaha, dž.š.”

Ja tada upitah: “O Allahov Poslaniče! Hoće li to djelo biti vrjednije od djela onoga koji se bori na Allahovom putu?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori:

“Čak i da se čovjek bori sve dok mu se mač ne slomi i ne pomiješa sa krvlju, stepen onoga ko čini zikr Allaha, dž.š., je veći od njegovog.”

(Nedžmuddin b. Muhammed en-Nakšibendi, Altın Silsile)

Deset ružnih osobina

Ebu Hafs Haddad, rah., je rekao:

“Postoji deset ružnih osobina koje su još gore kada se nađu kod sljedećih deset vrsta ljudi: