Zasigurno je jasno određeno ono što je halal i u tome nema nikakve sumnje. Isto tako, jasno je određeno i ono što je haram.
Jasno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svome ummetu obznanio sve ono što je halal i što je haram. Istina da je neke stvari, u odnosu na neke druge, objasnio na manje ili više jasan način, međutim po pitanju propisa koji se u vjeri smatraju obaveznim, nema nikakvih nedoumica. U zemlji u kojoj se zna i otvoreno praktikuje islam, nepoznavanje tih propisa ne može biti opravdanje ni za koga.
Postoje stvari za koje se ne zna kome pripadaju. Može se desiti da čovjek i u vlastitoj kući pronađe nešto za što nije siguran da li pripada njemu ili nekome drugome. Takve stvari, također spadaju u sumnjive. Nije zabranjeno uzeti ih, jer ono što je u kući smatra se vlasništvom vlasnika kuće. Meutim, bogobojaznost nam nalaže da se klonimo uzimanja čak i takvih stvari. Kao potvrdu toga, navest ćemo riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao:
„Ponekad kada se vratim kući zateknem hurmu koja je pala pored mog kreveta. Zatim je uzmem kako bih je pojeo, ali onda osjetim strah da se možda radi o hurmi koja je dio zekata, zbog toga je ostavim.“ (Buhari, Lukata, 6; Muslim, Zekat, 162, 163)
Prenosi se da jedne večeri, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije mogao zaspati. Tada mu se jedna od njegovih supruga obratila riječima:
„O Allahov Poslaniče, da li Vam je to pobjegao san?“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je odgovorio:
„Pronašao sam jednu hurmu pored sebe i pojeo sam je. A kod nas ima hurmi koje su dio zekata. Bojim se da je hurma koju sam pojeo jedna od tih hurmi!“ (Ahmed, el-Musned, 2/183, 193)
Uzvišeni Allah je Svome Poslaniku, s.a.v.s., objavio Knjigu i obznanio mu je sve što je dozvoljeno i zabranjeno. U časnom ajetu kaže: „Mi smo ti objavili Knjigu u kojoj je objašnjenje za sve!“ U još jednom časnom ajetu, nakon što je obznanio mnoge propise, kazuje sljedeće: „To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.“ (Nisa’, 176)
Ashabima, r.anhum, koji su nakon preseljenja Allahova Poslanika, s.a.v.s., bili zabrinuti Abbas, r.a., je rekao:
„Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je preselio, ali preselio je ostavivši nam potpuno jasan Put i objasnivši nam sasvim jasno granice halala i harama. On se ženio, razvodio, ratovao i mirio. Njegov trag je u svakome poslu; od toga da je on jedan od vas, koji je po planinama vodio stado na ispašu i čobanskim štapom otresao lišće za svoju stoku, pa do toga da je od ćerpića pravio sebi umivaonik.“ (Ibn Sa'd, et-Tabakatu ‘l-Kubra, 2/266-267)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., svome ummetu je objasnio sve što je dozvoljeno i zabranjeno. Neka od tih objašnjenja su jasnija od drugih. Ipak, postoje i pitanja koja nisu potpuno jasna za sve ljude i to su pitanja koja znaju samo vrsni alimi. Moguće je da takva osjetljiva pitanja ostanu skrivena nekim alimima koji ne posjeduju toliko duboko znanje.
Pored toga, postoje i pitanja o kojima veliki alimi nisu mnogo raspravljali i govorili, zbog čega nije jasno definisano da li se radi o halalu ili haramu. Takva pitanja spadaju u grupu sumnjivih stvari.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u časnom hadisu koji prenosi Nu'man b. Bešir, r.a., koncizno objasnio pitanje halala i harama:
„Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i stado samo što ne uđe u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!” (Buhari, Iman, 39, Buju’, 2; Muslim, Musakat, 107; Ebu Davud, Buju’, 3; Tirmizi, Buju’, 1)
Halal i haram su jasni
Navedeni časni hadis ukazuje nam na činjenicu da su vjerske naredbe i zabrane jasne. Uz to, usmjerava nas na zauzimanje ispravnog stava. Značenje riječi: „Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju…“ je sljedeće:
Zasigurno je halal očit i nema nikakve sumnje u to. Isto je i kada je u pitanju haram. Ipak, između toga dvoga postoje sumnjive stvari za koje ljudi nisu sigurni da li su halal ili haram. Međutim, oni koji posjeduju duboko znanje nemaju sumnji u pogledu halala i harama. Oni tačno znaju da li je nešto halal ili haram.
Kao primjer jasnog halala možemo navesti čiste poljoprivredne proizvode, voće, dozvoljeno meso, čista pića, korištenje pamuka, vune i lana za odjeću, odijevanje takve odjeće, sklapanje braka itd…
Isto tako, kao primjer jasnog harama možemo navesti jedenje lešine i svinjskog mesa, pijenje krvi, pijenje alkohola, sklapanje braka sa mahremom, oblačenje svile (za muškarce), zarađivanje putem kamate i kockanja, zarađivanje prodavanjem onoga što nije dozvoljeno prodavati, potkradanje vlasnika, krađa, varanje, prisvajanje imetka stečenog na nezakonit način i tome slično.
Kada su u pitanju sumnjive stvari, radi se o konzumiranju, upotrebi i bavljenju onim oko čega ne postoji jasan stav da li je haram ili halal.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je preselio na Ahiret nakon što je u potpunosti prenio vjeru. Upravo zbog toga je malo prije njegova preseljenja objavljen časni ajet koji glasi: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (Ma'ide, 3) Oslanajući se na taj časni ajet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
„Ostvaljam vam tako svijetlu vjeru da je njena noć svijetla baš poput njenog dana. Od te vjere može zastraniti samo onaj ko sam sebe baci u propast.“ (Ibn Madždže, Mukaddime, 6; Ahmed, el-Musned, 4/26)
Na to ukazuje i Ebu Zer, r.a., svojim riječima: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je prije svoje smrti obavijestio o svemu, pa čak i o pticama koje nebesima šire svoja krila.“ (Ahmed, el-Musned, 5/53, 162; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 65)
Jasno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svome ummetu obznanio sve ono što je halal i što je haram. Istina da je neke stvari, u odnosu na neke druge, objasnio na manje ili više jasan način, međutim po pitanju propisa koji se u vjeri smatraju obaveznim, nema nikakvih nedoumica. U zemlji u kojoj se zna i otvoreno praktikuje islam, nepoznavanje tih propisa ne može biti opravdanje ni za koga.
Zbog čega postoji neslaganje u određenim pitanjima?
Već smo rekli da pored harama i halala koji su jasno definisani postoje i pitanja koja nisu sasvim jasna i u kojima postoje određene nedoumice. Većina tih nedoumica proizilazi iz sljedećeg:
Ponekad je prenešen veoma mali broj hadisa vezanih za određenu temu, zbog čega svi alimi ne posjeduju znanje o toj temi.
Ponekad se vezano za isto pitanje prenose dva hadisa, jedan koji status određene stvari potvrđuje kao halal, a drugi koji potvrđuje kao haram. Tako je jedan dio alima došao do hadisa koji potvrđuje da je određena stvar halal, a drugi do hadisa koji potvrđuje da je to isto haram. Svaki od alima postupa shodno hadisu za koji zna.
Dešava se i to da alimi pronađu dva suprotna hadisa, ali ne znaju njihovu hronologiju, te budući da ne znaju koji je od njih derogirao prethodni, dakle koji je od njih posljednji, umjesto iznošenja određenog stava opredijelili su se za šutnju.
Moguće je i to da vezano za određeno pitanje ne postoje jasni ajeti ili hadisi, pa propis o tom pitanju može biti donešen na osnovu generalnog stava ili kijasa. Kada se radi o takvim pitanjima, shvatanja alima najčešće su različita.
Ponekad se ihtilaf (razilaženje) odnosi na naredbu ili zabranu, ali to razilaženje je u sljedećem smislu: Ako je u pitanju naredba, razilaze se da li je njeno izvršavanje nužnost ili fadilet; a ako je u pitanju zabrana, razilaze se u pogledu statusa zabranjenog – da li se radi o haramu ili o mekruhu.
Kako postupati spram sumnjivog?
Kao što je navedeno u časnom hadisu, većina ljudi ne zna status sumnjivih stvari. Uprkos tome, u ummetu sigurno postoje alimi koji imaju znanje o sumnjivim stvarima. Stoga, u ummetu uvijek i zasigurno postoji osoba koja može dati ispravan propis o sumnjivome. Međutim, za druge, sumnjivo i dalje ostaje sumnjivo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je za sumnjive stvari rekao: „…koje mnogi ljudi ne poznaju…“ Te riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., su dokaz za to da među ljudima postoje oni koji jasno znaju propise vezane za sumnjivo. Dakle, za one koji ne znaju status tih stvari, one ostaju sumnjive. Prema tome, sumnjive stvari nemaju same po sebi status sumnjivog, već njihov takav status proizilazi iz nepoznavanja njihovog istinskog statusa.
Uz to, postoje određene stvari čiji je status sumnjiv jer se ne poznaje njihov vlasnik, ali nakon što se on ustanovi, one postaju halal. Isto tako, neke stvari dobijaju status harama, nakon što se sigurno utvrdi da pripadaju nekome drugom. S druge strane, kada je u pitanju mubah, sve dok ne postoji izričito saznanje o tome da je određena stvar prestala imati status mubaha, njeno korištenje je dozvoljeno. Sud se ne donosi na osnovu sumnje, nego na osnovu jasnog saznanja. Naprimjer, nakon što je čovjek siguran da je uzeo abdest, iako mu se kasnije javljaju sumnje o tome da li ga je izgubio ili ne, prema većini alima, abdest je i dalje važeći.
Ponekad postoji sumnja u samom procesu donošenja fetve. Sumnja se javlja sa aspekta odabira izvora koje je potrebno koristiti za donošenje fetve o određenom pitanju. U svakom slučaju, kao što nas je obavijestio Allahov Poslanik, s.a.v.s., zasigurno uvijek postoji određena grupa ljudi koja zna status onih stvari čiji status drugi ljudi ne poznaju. Ono što se podrazumijeva pod poznavanjem statusa, jeste jasno znanje o tome da li je ta stvar halal ili haram.
Živjeti čisto i ostati čist
Značenje riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: „Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno…“ je sljedeće:
Kada su u pitanju sumnjive stvari, postoje dvije vrste ljudi – oni koji znaju njihov istinski status i oni koji ne znaju. Uz to, postoji i treća skupina, a to su oni koji znaju status sumnjivog i postupaju prema tom znanju. Ta treća skupina je na najvećem stepenu.
Budući da se radi o kompleksnim pitanjima, oni koji se klonu sumnjivog, sačuvat će čistim svoje vjerovanje i čast. Dake, ko god se bude klonio sumnjivog, napravio je sebi štit od zla i nevolja u koje zapadaju oni koji su nemarni spram sumnjivog.
Povrh toga, časni hadis ukazuje i na to da će oni koji čine sumnjiva djela biti izloženi tuđem zlu i osuđivanju. Prema tome, čovjek ne treba kriviti one koji imaju loše mišljenje o njemu nakon što se sam doveo u situaciju da mu se može pripisati nešto loše. (Ibn Redžeb, Hadislerle İlim ve Hikmet, 1/196-198)
Prema Tirmizijevoj predaji, časni hadis glasi: „Ko god ostavi sumnjive stvari kako bi sačuvao svoju vjeru i čast, sigurno će postići spas.“ Sumnjive stvari ne trebamo ostavljati radi samopokazivanja i drugih iskvarenih ciljeva, već s ciljem da sačuvamo svoju vjeru i čast. Časni hadis ujedno naglašava i to da je čuvanje časti hvale dostojno djelo baš poput nastojanja očuvanja vjere.
U još jednoj predaji istog hadisa postoji i dio koji glasi: „Ko želi napustiti ono što je sumnjivo, neka najprije napusti ono što je očiti grijeh.“ (Buhari, Buju’) Dakle, osoba koja ne učini određeno djelo jer sumnja u to da li je zabranjeno, trebalo bi da prvo odustane od djela koje je jasno i sigurno zabranjeno. Naravno, to se odnosi na one koji se zasita nastoje sačuvati grijeha. Upozorenje se odnosi na one koji ostavljanjem sumnjivog žele zaslužiti hvalu ljudi.
Neki ljudi svjesno rade sumnjive stvari. Međutim, pred Allahom, dž.š., nema nikakve odgovornosti onaj ko čini nešto za šta drugi ljudi smatraju da je sumnjivo, a on zahvaljujući znanju koje posjeduje zna da je to dozvoljeno. Ipak, lijepo je da ostavi takvo djelo, kako bi sačuvao ljude od negativnih reakcija, te im pomogao da sačuvaju svoju vjeru i čast.
Pitali su da li je ispravno da čovjek bude poslušan roditeljima u izvršavanju ili neizvršavanju sumnjivih stvari, pa su alimi kazali različite odgovore. Bišr b. Haris, rah., je rekao: „Nema poslušnosti roditeljima u činjenju sumnjivih stvari.“ Muhammed b. Mukatil el-Abbadani, rah., je rekao: „U pogledu sumnjivih stvari treba biti poslušan roditeljima.“ Imam Ahmed, rah., je iskazao nedoumicu po tom pitanju: „S roditeljima se treba dogovoriti, ne treba im odgovarati.“
Harami: Allahove granice
Allahov Poslanik, s.a.v.s., uporedio je harame sa zabranjenim posjedom vladara: „Čovjek koji čini sumnjive stvari je poput čobana koji je izveo ovce na ispašu u blizini zabranjenog posjeda, pa strahuje da njegovo stado ne zađe u njega…“
Te riječi su usporedba kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio ukazati koliko je blizu haramu onaj ko radi ono što je sumnjivo.
Uzvišeni Hak je zabranio Svojim robovima da se približavaju haramu, a harame je nazvao Svojim granicama (hudud). O tome u Časnom Kur'anu kaže:
„To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.“ (Bekara, 187)
Čovjek koji je doveo svoju stoku na ispašu u blizinu tuđeg posjeda, približio se opasnoj zoni i samo malo fali da njegova stoka zađe u zabranjeno područje. Isto tako, onaj ko je prešao granicu dozvoljenog i radi sumnjive stvari, do krajnje granice se približio haramu. Zbog toga što više nije ostala niti jedna sigurna prepreka između njega i harama, veoma je izvjesno da će na koncu posegnuti i za haramom. U tome je poruka da se čovjek treba držati što dalje od harama i da između sebe i harama treba nastojati izgraditi čvrsti bedem.
Na to ukazuje i časni hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji glasi: „Rob neće postići stepen muttekije sve dok, iz želje da se sačuva od grijeha, ne bude ostavljao i ono što nije grijeh.“ (Tirmizi, Sifatu ‘l-Kijame, 19; Ibn Madždže, Zuhd, 25)
Ebu Derda, r.a., je rekao: „Hakikat takvaluka je u tome da se čovjek iz straha od Allaha, dž.š., kloni i najmanjeg grijeha. Štaviše, da ostavlja i određena dozvoljena djela, iz straha od zapadanja u haram i želje da sebi napravi štit od harama.“
Hasan el-Basri, rah., je rekao: „Čovjek će biti muttekija sve dok iz straha od zapadanja u haram bude ostavljao većinu halala.“
Sufjan es-Sevri, rah., je rekao: „Muttekije su nazvane muttekijama jer su se klonule i onoga što nije zabranjeno.“ (Ebu Nu'ajm, Hil'je, 7/284)
Ispravnost srca
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao je na važnost ispravnosti srca koja je ključ ispravnosti cijele čovjekove ličnosti i svih njegovih organa. Upozorio nas je sljedećim riječima:
„U tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav, bit će zdravi i ostali organi tijela, a ako je taj organ bolestan, bit će bolesni i ostali dijelovi tijela. Pazite, taj organ je srce.“
Te riječi Allahova Miljenika, s.a.v.s., ukazuju na to da je ozdravljenje svih drugih organa, te ostavljanje harama i sumnjivih stvari, moguće jedino uz ozdravljenje srca. Ukoliko je srce ispravno – ukoliko su u njemu samo ljubav prema Allahu, dž.š., i onima koje On voli, strah od Allaha, dž.š., i bdijenje nad Njegovim granicama, onda će i svi drugi organi biti ispravni. Takav rob će postupati sa sviješću o pogubnosti harama, te će se čuvati i sumnjivih stvari iz straha da ne zapadne u haram.
Suprotno tome, ukoliko je srce iskvareno, onda je ono ispunjeno željom za činjenjem nefsu dragih stvari, iako Allah, dž.š., njima nije zadovoljan. U tom stanju, svi drugi organi se povode za njim. Slijedeći nefsanske želje, organi se upuštaju svakojake harame i sumnjive radnje.
Zbog toga je rečeno da je srce sultan svih organa, a da su ostali organi njegova vojska. Vojska se povinuje naredbama sultana, postupa s osjećajem pokornosti spram njega, izvršava njegove naredbe i ni u čemu mu se ne protivi. Ukoliko je zapovjednik ispravan i vojska je ispravna, ukoliko je pak zapovjednik iskvaren i vojska je iskvarena.
Kod Allaha, dž.š., koristit će jedino srce koje je ispravno i čisto. Uzvišeni Hak kaže:
„Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Šu'ara’, 88-89)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je često činio dovu: „Allahu moj, od Tebe tražim kalbi selim (zdravo, ispravno, čisto srce)!“ (Tirmizi, D'avat, 23; Nesai, Sehv, 61)
Kalbi selim je ono srce koje je čisto od svake vrste nečisti i zla. Kalbi selim je srce u kojem se ne nalazi ništa drugo sem ljubavi prema Allahu, dž.š., i onome što On Uzvišeni voli. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Čovjek neće moći imati potpuno ispravan iman sve dok njegovo srce ne bude potpuno ispravno. A njegovo srce neće biti potpuno ispravno sve dok njegov jezik ne bude potpuno ispravan.“ (Ahmed, el-Musned, 3/198)
Hasan el-Basri, rah., je jednom čovjeku rekao:
„Liječi svoje srce jer Allah, dž.š., od robova traži da očiste svoja srca. A čišćenje srca moguće je jedino ukoliko se u njega smjeste ljubav i strah prema Uzvišenom Allahu i tevekkul. Eto to je istinsko značenje kelime-i tevhida. A srce se čisti jedino spoznajom i robovanjem, te ljubavlju i strahom spram Jedinoga Gospodara, Allaha, dž.š.“ (Ibn Redžeb, Hadislerle İlim ve Hikmet, 1/208-212)
Pokreti tjela vezani su za djelovanje srca i volje. Ukoliko njihovo djelovanje bude isključivo radi Allaha, dž.š., razum i srce, kao i svi čovjekovi organi bit će spašeni. Ukoliko djelovanje srca i razuma bude radi nekog drugog osim Allaha, dž.š., zapast će u nevolje i djelovanje cijelog tijela će biti pokvareno.
Voljeti ono što je kod Allaha, dž.š., ružno i mrziti ono što Allah, dž.š., voli jeste pokoravanje nefsu. A slijeđenje nefsanskih prohtijeva u biranju dosta i dušmana je skriveni širk. Hasan el-Basri, rah., je govorio: „Trebaš dobro znati da ukoliko ne budeš volio pokornost Allahu, dž.š., onda ne možeš voljeti ni Njega Uzvišenog.“
Upitali su Zununa el-Misrija, k.s.: „Kada ćemo istinski voljeti našeg Gospodara?“, a on je odgovorio: „Onda kada ono što On Uzvišeni mrzi budu stvari koje vam najteže padaju.“
Bišr b. Serî, k.s., je rekao: „Voljeti stvari koje mrzi Voljeni nije od znakova ljubavi.“ (Ebu Nu'ajm, Hil'je, 8/300)
Ebu Jakub Ishak, rah., kaže: „Tvrditi da voliš Allaha, dž.š., a ne postupati u skladu sa Njegovim propisima, nije ništa drugo doli laž i obmana.“
Hasan el-Basri, rah., je rekao: „Pri svakom pogledu, pri svakoj izgovorenoj riječi, pri svakom pokretu moje ruke, pri svakom koraku mojih nogu, ja se pitam da li je ono što radim poslušnost ili neposlušnost Allahu, dž.š. Ukoliko je poslušnost, onda to nastavim činiti, a ukoliko nije, onda odmah odustanem.“
Ukrtako, oni koji vole Allaha, dž.š., daju prednost Allahovom, dž.š., zadovoljstvu nad svime. A oni koji vole dunjaluk, oni daju prednost nefsanskim željama nad svim ostalim.
Časopsis Semerkand, br. 111, Hadis
