Sejjid Muhammed Sāki Erol
Ispunjavanje obećanja
Oni koji radi dunjalučke koristi misle da zarađuju laganjem, podvalom i prevarom, oni ustvari varaju sami sebe. Možda dobiju naknadu za svoj trud i postanu vlasnici imetka i položaja na dunjaluku, ali sva njihova zarada je samo na dunjaluku. Oni koji su se odvojili od pravičnosti i istine uskraćeni su vječne sreće.
Održanje obećanja je prva obaveza, jer je čovjek prije nego je došao na ovaj dunjaluk stao pred uzvišenog Gospodara i na pitanje: “Nisam li ja vaš Gospodar?” odgovorio i izjavio da je Allah njegov gospodar. U prirodi čovjeka postoji ova svijest. Kad god čovjek slaže, kada učini izdaju, kad se otuđi od pravde i ispravnosti, oskrnavljuje urođenu svijest prema ispravnosti koja mu je urođena. Prema tome, otuđenje od pravde i pravičnosti je prije svega veliki zulum prema samom sebi. Vjernik je prije svega iskren prema svom Stvoritelju. Ova iskrenost obezbjeđuje njegov iskren pristup prema ljudima, ispravnost i iskrenost u riječima. U suprotnom, riječ je opostojanju srčanih bolesti za koje je što prije potrebno pronaći lijek.
Vjerni robovi su svoje nefsove koji su kao parče vatre pretvorili u bašču ruža. To je takva bašča u kojoj raste cvijeće imana, zikra, spoznaje i dobrote, u kojoj teku rijeke dobrih djela. Nagrada za jedno ovakvo srce biva u skladu s njegovim stanjem, a to su džennet i Allahova ljepota. Pred ovim srcima čak i vatra mijenja svoja svojstva i postaje đulistan. Sjetimo se Allahovog prijatelja Ibrahima, a.s., a za njega Uzvišeni kaže: “I Ibrahimovim: koji je obaveze potpuno ispunjavao” (en-Nedžm, 37).
Nakon odanosti Gospodaru, najpotrebnija i najuzvišenija odanost jeste odanost i vjernost Prvaku svih svjetova Muhammedu, a.s. On je onaj koji se brinuo i molio Gospodara za selamet i spas svog ummeta. On je onaj koji je bio spreman pristati na bezbroj muka samo kako bi sačuvao Allahove robove da ne padnu u vatru. Vjernost i odanost njemu znači čvrsto prigrliti njegov sunnet. Svaki vjernik bi trebao također pokazivati odanost i prema velikanima u vjeri. Velikani islama koji su nam prenijeli znanje o Allahovim naredbama i zabranama, i o lijepom ahlaku, jesu istinski (rabbani) alimi. Sa njihovim iršadom (duhovnim odgojem i vođenjem) zajednice pronalaze pravi put, a ukrašavajući im nutrine pripremaju ih za budući svijet.
Pravo roditelja je jedno od važnih pitanja na koja treba obratiti pažnju. Jedan od najvećih dugova vjernosti djece prema roditeljima jeste hizmet, ukazivanje počasti i lijepa riječ. Poslije roditelja dolazi ljubav prema rodbini i vjernost njima. Dvije su vrste rodbinstva. Prvo je imansko rodbinstvo koje je među svim muslimanima, a druga vrsta rodbinstva jeste krvno. Presjeći vezu sa rodbinom je vrlo ružan grijeh. Treba znati i to da razlog propasti mnogih naroda koji su na sebe navukli Božiju srdžbu jeste zato što nisu održali riječ i obećanje dano Gospodaru. Znači nisu se pridržavali toga, pa su tako ostali bez shvatanja i poimanja, te su doživjeli propast. To njihovo stanje je za bogobojazne učinjeno opomenom i poukom.
Da nas Allah, dž.š., učini dobrim robovima koji ispunjavaju svoja obećanja!
Sa Allahovom uputom i podrškom…
