Prije svega, da razmotrimo kako ćemo utvrditi da li je neko Allahov Prijatelj (velijj)!? Ko su evlije i koliko ih ima, zaista, samo Allah Uzvišeni zna, zato što On Uzvišeni i daje ovu čast (šeref) lično. Uzvišeni Hakk, u Kur’ani Kerimu nam ne spominje imena Svojih prijatelja, nego nam spominje samo njihove osobine (sifate). Mi smo njihove osobine i znamenja (alamete) spomenute u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, naveli u našem djelu: ”Ko može biti šejh” (Iršada ehliyet ve muršidi kamil). Navedeno u ovom djelu ukazuje na slijedeće: Uzvišeni Allah voli sve vjernike (mu’mine). Shodno ajetu, “A Allah je Zaštitnik vjernika”(“Vallahu Velijjul-mu’minin”). Budući da je stanje ovakvo, onda svaki mu’min koji kaže: ’Ja vjerujem u Allaha’, treba voljeti sve mu’mine. Ovo je naredba Uzvišenog (emr). Naš Uzvišeni Gospodar to od nas traži. Nakon toga, Uzvišeni Hakk uzima za Svoje prijatelje medu mu’minima one koji su postigli istinsku bogobojaznost (takvaluk). On Uzvišeni im daje odliku ’bliskih’ (mukarrebun). Resullullah, salallahu alejhi ve sellem, za njih kaže: ’moj nasljednik (varis)’, ’moj namjesnik (halifa)’ i ’moj bližnji (ehl)’. Uzvišeni Allah je naredio da posjećujemo njihove medžlise i da budemo s njima. Oni su osobe koje su zadužene sa upućivanjem i odgajanjem (iršad), oni su odlikovani ovim osobinama i vrlinama, i kao prvaci takvaluka i upute (hidajet) postavljeni su na čelo ummeta.
U gore spomenutom djelu (“Ko može biti šejh”), pored navedenih dokaza i obilježja evlija, od njihovih svojstava je na njima prisutni Božanski (Ilahi) edeb, Rabbanijski nur koji izbija iz njihovih očiju, iskrenost koja je očita na njihovim licima, ahlak sunneta Allahovog Vjerovjesnika, salallahu ’alejhi ve sellem, koji je vidljiv u svim njihovim stanjima (halovima), milost (rahmet) i ljubav (muhabbet) koji prosipaju na svoju okolinu, iršad (upućivanje) i pozivanje u vjeru (da’vet) koji se ostvaruju preko njihovih ruku, iskrenost (ihlas) i ustrajnost (istikamet) tokom cijelog života, bogobojaznost (takva) i ibadeti koji su stvarnost njihovog života, kao i mnoga druga njihova svojstva koja jasno ukazuju na to da su oni potpune (kamil) evlije, dobri (salih) robovi Uzvišenog Hakka i vodiči upute (hidajet) za čiju se ruku treba uhvatiti. Sve ovo ne može vidjeti i shvatiti samo onaj čije je srce slijepo ili zapečaćeno.
Oni koji imaju udio evlijaluka (velajet), koji su svojim duhom (ruh) vezani za Allahove prijatelje i koji su srčano vezani za put upute (hidajet), kad ih vide, sjete se Allaha Uzvišenog, njihove duše se raduju zbog toga što su našle prijatelja (velijja) na čijem se licu nalaze znakovi vječne (ebedi) ljubavi. Njihova srca se ispunjavaju ljubavlju, a u njihovim mislima je ahiret. U njihovim dušama se pojavljuje Muhammedijska ljubav, zavole pokornost (itat) i hrle pokajanju (tevba). Allahovih prijatelja (evlija), koje je Allah Uzvišeni učinio posrednicima (vesilom) preko kojih se postižu ove blagodati (nimeti), bilo je u ovome ummetu u svakom vaktu, a prema radosnoj vijesti od Allahovog Poslanika, salallahu ’alejhi ve sellem, biće ih do Kijametskog dana, oni će demonstrirati i afirmirati Muhammedijski način života, prilikom čega se neće bojati nikoga osim Allaha Uzvišenog.
Budući da je činjenično stanje ovakvo, čovjeka ne spriječava ništa da se okoristi od njih osim njegove duše (nefs), oholosti (kibur) ili da ih ne smatra potpunim (kamil). Prema ajeti kerimu, oni koji su oholi, uskraćeni su da vide znakove (ajete) i mudrosti (hikmete) Uzvišenog Allaha.
Evidentno je da je uslov za spoznaju Allaha Uzvišenog (ma’rifetullah) i ljubav prema onima koji su Ga spoznali (arifima), prijaznost i skromnost (tevadu) i lijepo ponašanje (edeb). Onome ko voli svog nefsa, ma’rifetullah se ne otvara. Oni koji stalno govore: “Ja!Ja!”, neće stići do “Njega”.
Još jednom vam iskreno preporučujemo djelo “Ko može biti šejh”, kako bi upoznali svojstva (sifate) i stanja (halove) evlija koje smo dužni voljeti i poštovati radi Allaha, i čiju poduku i odgajanje (terbijjet) trebamo prihvatiti. Kada se ovo djelo prostudira, budući da je sve u skladu sa Kur’anom i Sunnetom, onaj ko ima malo pronicljivosti (feraset) u svom srcu i sa Allahovom dozvolom (bi iznillah) će moći razlikovati istinu od neistine, med od otrova, svjetlo (nur) od vatre (nar), ružu od trna, korist od štete, i neće se odvajati od pravednosti (adalet). Njegov aršin će biti istina koju će braniti, pa makar je njegova duša (nefs) i ne bude željela.
