Uzvišeni Allah je stvorio tijelo, a u njemu srce, ruh i lataife. Ruh je stvoren od svjetlosti, potječe iz alemu ‘l-emra, a njegovo zaduženje je ilahi muhabet (ljubav prema Allahu, dž.š.). Velike riječi i stihovi evlija poput Junusa Emrea, Mevlane, i Nijaza Misrija, plodovi su ilahi muhabeta.
Ukoliko se ruh ne oslobodi i ne dosegne savršenstvo u kojem je stvoren, onda on biva rob nefsu. Tada nefs preuzme kontrolu nad tijelom, te ilahi muhabet ruha zamijeni muhabbetom prema dunjaluku. U srcu takvog roba pojavi se ljubav prema imetku, politici, poziciji, i tome sličnome. Ukoliko se pak ruh spasi robovanja nefsu, onda se pojavljuje ljubav prema Uzvišenom Hakku, i rob se iskreno okreće Njemu Uzvišenom.
Tijelo je za ruh poput trna koji ga žulja. Zašto ga žulja? Žulja ga zbog snage nefsa, zbog šejtanskih vesvesa, zbog vanjskih dušmana i hvale prijatelja. Većina onih koji te hvale, hvale te zbog vlastitih ineteresa. Te pohvale donose ti kibur (nadmenost) i osjećaj veličine, a to su zamke kojima je šejtan mnoge prevario. Zbog toga se u časnom ajetu kaže: „(…) A nad svakim znalcem ima još znaniji.“ (Jusuf, 76)
Rečeno je: „Pohvala dvoličnjaka je sladak zalogaj, ali nemoj ga pojesti, jer to je otrov.“ Stoga, ako se prikazuješ većim učenjakom nego što jesi, ako misliš da imaš više takvaluka, nego što u svome životu pokazuješ zuhda, ako si ubijeđen da si spasio čitave oblasti i da te slijede cijeli gradovi, znaj da si obolio od skrivenog širka.
Neki ljudi čitaju knjige, pa kada uspiju razumjeti određenu mudrost pročitanog, zapadaju u iluziju da su alimi. A ukoliko im još ljudi kažu: „Nikada nismo vidjeli alima poput tebe“, to je kao da su im donijeli smrtnu presudu.
Ti nemoj reći da pohvala ne utječe na tebe. Utjecaj pohvale ostaje u tvome ruhu, zavarava te i odvodi u stanje kibura. Ako jedeš halvu, njen utjecaj ostaje i nakon što progutaš zalogaj. Jedan zalogaj halve širi se na sve organe tvoga tijela. Pa zar misliš da se riječi pohvale koje čuješ neće uvući i u najdublje pore tvoga nefsa?!
Kako se nefs hvali, on sve više liči na Faraona. Ponizi svoj nefs, pokaži mu da je nebitan! Hazreti Mevlana savjetuje sljedeće: „Kada se sretneš sa smutljivcima i dvoličnjacima, pa te oni nazovu smutljivcem i dvoličnjakom, ti reci: ‘Da, takvi smo. Štaviše, duplo smo gori od toga što vi kažete.’ Ni slučajno ne gledaj u njihova lica s ljutnjom.“
Slamanje nefsanskog kibura i veličine jeste velika blagodat od Allaha, dž.š. Ukoliko se nefs spasi od kibura, rob se susreće sa Allahovim, dž.š., počastima, a ukoliko pak ostane u stanju kibura, onda on postaje šejtanov vezir. Onaj ko sjeda i ustaje sa šejtanom, taj će završiti u Džehennemu, a onaj ko nadvlada svoj nefs, taj trči ka Džennetu.
Džunejd Bagdadi, k.s., je rekao: „Spas od nefsanskih zamki je najveća blagodat. Jer, nefs je najveća prepreka između tebe i tvoga Gospodara.“ Zbog toga, u tesavvufu, kjamil muršid je taj koji pokazuje ispravan put. On te poziva na zikr, jer zikr preodgaja nefs i tjera šejtana iz tijela. Međutim, taj zikr mora biti istinski. U protivnom, nema ni odgoja nefsa niti tjeranja šejtana.
Najpotpuniji zikr je namaz. Ali, ukoliko se, dok klanjaš, prisjećaš onoga što si zaboravio, tražiš ono što si izgubio, planiraš ono što ćeš učiniti, onda taj namaz nije istinski namaz, niti je ono što učiš u toku namaza istinski zikr. Kako bi otjerao šejtana i bio od onih koji čine istinski zikr, trebaš slušati muršidove upute, čuvati rabitu sa njim, družiti se sa potpunim ljudima, i napustiti loše prijatelje i isprazne poslove.
